Nakon par godina opet sam se prihvatio knjižice Haruki Murakamija o
trčanju "What I talk about when I talk about running"-vidim da je prevedena
i kod nas: "O čemu govorim kada govorim o trčanju".
I sam trčkaram, pa mi je uvijek zanimljivo pročitati što mnogo iskusniji
amaterski trkač i dobar pisac ima za reći. Zapravo me ponovno čitanje
ponukalo da se opet prihvatim ozbiljnije svojih vlastitih treninga i da se
održim na nivou "kilometar ispod 5 minuta" do 10km, što je ono što ja
smatram trčanjem. Sve sporije je jogging-čisto moja definicija, ne
omalovažavam ničiji trud, bolje i puzati nego raditi na daljem izlizavanju
kauča pred TV.
Murakami je pristupio pisanju ove knjižice metodički, što je, objašnjava,
njegov način. Grozi se "sportskih" knjiga-ja isto baš nisam ljubitelj opisa
znoja i krvi, ali znao sam da će on tu nešto okomitog na to naći za
napisati. Nisam pročitao sve njegove knjige, niti ne namjeravam, ali čitao
sam ga od samog početka i cijenim njegov pomalo pomaknuti pogled na svijet.
I te kako ima talenta za gledati oko sebe.
Što nam zapravo daje trčanje? Nekome tišinu misli, nekome buku muzike na
ušima...volim tu različitost koju ljudi unose u inače monotonu aktivnost, da
ne velim dosadnu. Meni nikad nije dosadno dok trčim, iako nemam slušalice na
ušima...ja sam od onih kojima je trčanje zamjena za meditaciju. Murakami
trči s muzikom na ušima, ne ganja svoje misli, niti se natapa vlastitim
zenom. A opet...u trčanju ima, uvijek, ponešto "zen", ma što to bilo za danu
osobu.
Ako osjećate da vam je koža tijesna, da bi vas noge najradije odnijele na
Mars, potrčite malo, vjerojatno će vam koristiti.
Trčao sam na dosta svojih lokacija u Evropi i Aziji, ali čudno mi je pomisliti
da kad sam stanovao uz Maraton Aveniju u Ateni, nisam njome ni biciklom
previše vozio, a kamoli trčao... jedino sam ju autom mnogo puta prošao.
Previše je prometna, a tada zapravo još nisam uhvatio trkački virus. Došao
je par godina kasnije.
Murakami je klasičnu dionicu protrčao solo, rano ujutro. Dao mi je time
ideju da kad se idući puta nađem u Ateni, probam i sam bar dio kroz grad, od
starog olimpijskog stadiona prema van, u moje vrijeme za trčanje, noću. Tad
je manje prometa pa ne bi smjelo biti toliko loše. Baš me zanima koliko će
mi vremena trebati da to probam.
U maloj knjižici dao je podosta dobrih ideja ili osvrta, potpuno jednostavno
ljudskih, ne s filozofskih ili ikakvih visina. Preporučam pročitati, možda i vama
da neku ideju.
|