Moj osobni oproštaj bio je zapravo sa prirodom južno od Pariza. U Grad ću
vjerojatno još i doći, ako bude sreće, ali raditi opuštajuće furke okolicom
u subotnje poslijepodne... čisto sumnjam. Polako će to sve u sepiju
sjećanja.
Gradići fini
i još finiji, ovo moram u rentgen, gamma zrake, ostalo mi je toliko upečeno u mozak
Meni zapravo žao konja...falit će mi neki pogledi:
Evo i klinca, još uči jesti:
A meni je vrijeme, slijede neka nova raskršća, pozdravljam stara:
Za kraj francuske priče, dobio sam i bonus: pogled na Mont Blanc:
|