****
Nedjelja, Aleksandrija, 13:02
- Ahmede, Ahmede, pogledaj ovo!
- Što je? Ahmed je znao da Jenny nije ljubitelj televizije i začudio se tolikom entuzijazmu.
- Walt Disney prvi put kao Papa, uhvatila sam slučajno talijansku TV.
- Tvoji irski korijeni ipak rade, a? - našalio se Ahmed i sjeo pored Jenny, da vidi i to čudo
o kojem je u zadnje vrijeme bilo toliko buke.
Na prozoru iznad trga pred Sv. Petrom pojavio se lik u bijeloj odori i rekao nešto na
talijanskom. Masa na trgu je poludjela.
- Baš me zanima je li bio copyright Walta Disneya na početku prijenosa, kao u crtiću! - Ahmedu
se nije sviđala ideja istrzanja čovjeku iz ruku Smrti, potez Amerikanaca i Rima samo ga je
učvršćivao u vjeri da je kršćanstvo na umoru, degenerirano, isprofanirano.
- Pogledaj, sasvim dobro mu ide. Nevjerojatno!
- Za taj novac i kanta za smeće bi progovorila!
- Daj, daj. Nama to samo ide na ruku. Ali ovo je stvarno fantastično.
- Pored Papinske, morali bi i zastavu Disneylanda obijesiti!
- Da znaš, čitala sam o tome, neki američki veleum je o tome ozbiljno raspravljao.
- I?
- Na sreću, ostalo je samo na tome... također, ugovor je po reciprocitetu... Papinska
zastava u Disneylandu baš i ne bi imala smisla.
- Haha, da moglo bi nekome pokvariti zabavu! Što ovaj... ovo čudo veli?
- Malo razumijem, moj talijanski nije baš neki. Uglavnom priča nešto o duši i tijelu
vjerojatno objašnjava ljudima kako je on samo snimka koja se može dalje nadopunjavati;
koliko shvaćam sada priziva dušu Karola Wojtyle da mu pomogne u tome.
- A možda dođe i Mickey Mouse s Minnie pod rukom?
****
|