Taipei je grad okružen ugaslim vulkanima i džunglom. Ono što volim u njemu je da se profuraš par stanica gradskim busom do podnožja brda i deri. Četiri zvijerke su dale ime stazi kojom sam se uputio na kraju dugog vikenda (4 travnja je Dan Djeteta a 5 travnja je ovdje Dan Čišćenja grobova, nešto kao naše Sisvete, pa su ove godine spojili u četverodnevni dugi vikend), nakon tjedan dana kiše i prohladnog vremena.
Počinje informativno:
Možeš ići nižom stazom na sat vremena, ili višom na oko tri sata. Naravno, izabirem višu. Zapravo, pogađam, oznake su dobre, ali na kineskom, i po tradicionalnom Tajvanskom običaju nema ih kad su najpotrebnije.
Staza je ponekad i preuredna, vegetacija je ponešto drukčija od šetnje Medvednicom, ali oko Marjana bi se moglo naići na sličnu:
Tipično azijski moment:
Na džunglu kod nas, ipak, ne bi naišli osim možda na Samarskim i Bijelim Stijenama. Džungla nije samo raslinje, ima tu i stijena koje vas uvijek iznenade, izranjajući iz zelenila:
Poneke, koje nekog podsjete na Buddhinu glavu, dobiju i dodatne "ukrase":
Ili grafite:
Bambusa ima puno vrsta, obični su tamni i tanki, neki su zlatni i debeli:
Sve je to lijepo, ali neću preveč filozofirat, hodaš i uživaš, i s vremena na vrijeme pogled na grad ispod, u izmaglici, je najljepša nagrada, stvarno izranja iz magle:
S druge strane su zabačeniji dijelovi predgrađa:
Pogled prema brdima u daljini otkriva da se i te kako ima gdje nastaviti šetnja idući puta:
Na kraju, klopa i naravno, zaslužena nagrada:
|