Bila sam jučer navečer kod luce...ona naravno nije znala napraviti prezentaciju u Power Pointu...pa sam joj morala ja...Al ću bar zato dobiti bon od 35..nije mi neka utjeha jel mi ih je ona i potrošila koliko sam joj puta dala za poruku pa...Ajme kako sam se jučer ismijala s njom...drob me bolia...a ona baš zna provaliti...
Popravilo se vrime...valjda će biti lipo sutra...nadajmo se...
Uglavnom, taaaaako mi je dosadno da ću poluditi...nemam inspiracije za pisati....
U sridu nacionalni ispiti, ili kako bi hela rekla nacionalnost...meni se ne da učiti...ja i luce se čvrsto držimo onog što piše.Citat:Za ove se ispite ne treba posebno pripremati......Skužili smo kako se Luce neće osramotiti na ispitu iz matematike...krivo će zaokruživati...neće popunjavati polja nego će ih lipo križati...pa da ne ispadne da nije ništa znala...nego da nije znala kako triba označiti...
A mislim ono kud baš na nas...kao ono gospoda u ministarstvu žele pokazati kako smo mi pametna dječica...da mi sve znamo...i da ćemo tako u Europu...daj ljudi oladite...još je ove godine lako(osim matematike)..ali sljedeće...BIOLOGIJA, FIZIKA I KEMIJA...mogu se odma pokopati......
Ali eto kad moram...moram...i još dvaput u prvoj klupi...ma daaaaaj....
...joj smajlića ko u priči...

Evo jedan križanac starki...

Ajme ova prokleta kiša, kako je mrzim...zbog nje sam se malo osramotila neki dan...ja lipo iden u školu, naravno obula starke(uvik u krivo vrime) i na maloj pošti prelazim cestu...idem sa susjedom, ona mi kenjka kako joj je puka umjetni nokat, aj ja je ne fregam ni dva posto, nego samo gledam kako neću uglibit u neku lokvu...bolje bi mi bilo da jesam...jer sam se nasrid male pošte STUKLA U LOKVU...Ja sam koliko sam duga i široka izvalila u ono blato i vodu, ali ne umisto da se dignem, ostala ležati na podu i umirati od smiha...Ja i CILA MALA POŠTA SKUPA SA MNOM......nije to mene uopće diralo...zvala sam rođaka da dođe po mene...pa sam jedno dvadeset minuta čekala na maloj pošti s mokrom točno polovicom tijela...kad je doša umira je od smiha...a kad sam došla moja mi je baba(u rangu sa Sanjinom) rekla :"U ime Isusovo, što's napravila od sebe...to ti je zato što si išla litnje patike obuvati...Jel san ti ja rekla..." A ona je, kao po svojoj "štrigunskoj raci" znala da ću ja biti toliko smotana...da se stučem u vrime kad je, kako bi rekla Luce, shpitza na maloj pošti...Dobro da me nije vidia Mate-o...ionako mu je Luce napričala svašta netočnoga o meni....pa...ne triba mi još i to...Susjeda me slikala...kako bi imala dokaz za Balubu---naravno nisam išla na prvi sat...
I sad opet ova prokleta kiša...to nas Shaba proklinje...samo da ne pada u ponediljak...da možemo na MIHOVILA...
Jutros sam bila na zboru...i na kavi...i na sladoledu po kiši...kad se radi o sladoledu...svaki vremenski poremećaj prolazi...ma i tsunami...

Da više ne bi zamarala drago mi pučanstvo nekim problemima...miss Ina me nadahnula da napišem jedan post o nečem što mi se dogodilo davno kad sam išla o Italiju...
Uglavnom, kad sam imala negdi oko 8 godina...išli smo u Milano kod moje rodice...moja mama, rođak od 15 god i ja....u edvenčr...lipo smo se ukrcali na trajekt za Anconu...i tako mi se vozimo pet sati...sve sooper...kad ono trajekt kasni...ali nema veze, taman ćemo na vlak...i mi izlazimo...kad ono...kao moja mama otela Ivana...jer nemaju isto prezime...i trebalo ići u Split po potvrdu...mi ne možemo van iz trajekta...kad sam ja počela plakati...to se orilio...jadni lčjudi izlaze iz trajekta..gledaju me...misle tko zna što se desilo...a meni mama pizdi...nema veze što je on glavu i po veći od nje...ona ga je OTELA!!!..I još plus ima kraj sebe dite od osam godina koje uporno škriči...i nariče...
Srića da nam je rodica bila nešto u turizmu i da je znala tog lika, pa su nas pustili...aj dobro stala sam plakati...ali tu nije bio kraj problemima...mi, naravno, KASNIMO NA VLAK!! Ispred trajekta čeka nas lik koji nas triba prevesti do vlaka...kad je on zapičia 100 na sat,kroz crveno, sve moguće stopove i znakove....a ja ležim na podu da me ne vidi policija...
I tako mi došli na kolodvor...taman na vrime...a mo jadni seljaci nismo znali da triba chekirati karte..pa smo do milana stajali...i čekali da se netko makne...napokon smo stigli...ja sam u taksiju opet sidila na podu...naravno...
Tu nije bio kraj našim avanturama...ali ne da mi se više pisati...možda koji drugi put...
Ajte pozz....

I gledam ja sad blog od mojih milih oposumica...i pročitam nešto...što me jako i naljutilo i rastužilo...zašto bi ja to kome rekla...Slay, što ja imam s tobom i V., ja njega uopće ne poznam, on nije moja stvar, niti će ikada biti...i kao drugo, što vi mislite da ja Matei i Kreši govorim baš sve...varate se... ono jučer bila je zajebancija koja je rješena...
Rastužilo me to što zbog jedne totalno nebitne stvari nemate uopće više povjerenja u mene...kad sam ja,Slay, ikom rekla nešto o tebi...jer koga to uopće zanima osim onih kojima si rekla i onih kojih se to tiče...zato, da se tako izrazim, molim vas da se tako ne komportirate prema meni...jer vam ja nikada nisam ništa napravila...niti ću...
Ako se Luci-a ne ljuti na mene, zašto bi vi...:(

Samo ću reći...ooooooo Luce...znati ćeš ti...neću da mi opet Jeane kaže da sam lajava...nisam nikom rekla...
Kako mi se ne da pisati..ali eto tako reda radi...
Više od mene sutra...sad idem gledati ludu kuću... ne tribam je gledati na TV-u...doduše...

Evo stigle slike razreda...ajme...bljak...a skupila sam svih 30 autograma...uskoro na blogu...slike 1.d...ajme...ipak bolje ne...

Sretan rođendan mojoj Matejici...malo sa zakašnjenjem...neko joj se sve želje ispune...sve najbolje.....ima već 16 godina...uskoro će u penziju...hehe
A ja nisam na prva dva sata...imali smo nastup u Narodnom muzeju..aj sad bar znam di je to...ajme puštali su Britney....Bože pomozi...a mi došli tamo s gitarama...Moje oposumice su spojile surle i otvorile blog...još je i izradi ali posjetite ih na oposumi.blog.hr
...da mi se ne žale da nemaju komentara...
ajte bok....

E hvala vam svima na lipim komentarima ispod...rekla sam da se više neću obazirati na to...ali jesam...što sam glupa, ma POBOGU!!!!
I evo još malo ću biti glupa i ukazati ću nekom da je sve to bila zajebancija...i da se ne treba uzrujavati zbog takvih stvari...kao što je jedna primjedba na nečijem blogu...
Uglavnom, evo danas škola...srića popodne, i srića nemam glazbenu....a na tjelesni...poštovana profesorice Hordov, BOLE ME NOGE!! Ajme da znate od čega, pukli bi od smiha...Uglavnom ovaj naš gluplji dio razredaima prvi sat, nas šest pametnihnema...pa...ima vrimena...boooli me briga što Kralj Edip tamo leži na stolu i krvari iz očiju dok ja ovo pišem...ali jebote, NE DA MI SEEE!!
Ajme kad će opet praznici...
Večeras dolazim doma...ajme oko 10...imam zbor...možda budem išla busom...pa...
Ajme otpast će mi vilica...svaki dan u isto vrime me boli...rastu mi umnjaci...postajem pametna..pa ono oko otprilike 9 znam...evo sad će...tempirana bomba...gutam aspirine ko munjena...
Uglavnom, ajme idem napisati ono sranje...ko nas tira da čitamo starogrčke tragedije...Primorac, čuvaj nas se...
Ajte Č....A...O

p.S.Ispričavam se zbog ovako konfuznog posta ali postala sam svjesna da idem u MIJOC...pa je moja izgorena strana mozga izašla na vidjelo...
p.p.s.I ispričavam se zbog velikog postotka riječi AJME, ali skužit ćete...počinje škola

Jučer sam bila vani s ovima iz razreda...mislim, da se ne uvrijede...Sagnom, Luciom, Ivanom, Snjeguljicom i Vedranom...bilo nam je ok...pokret večeri by me & Sagna...kolutanje očima...Luce je bila u punoj formi...upadala je ljudima koje uopće nije vidila u životu...bila je uporna da prođemo rivom...srića da je netko nije tresnuo bocom po glavi...nasreću, boce su još uvik bile pune...
Ajme sutra škola...uopće mi ne fali...

Nakon mukotrpnog nagovaranja i pilanja u zdrav mozak, napokon sam odlučila popustiti i napisati post o mojoj princezi Interspara...Nesto slično možete naći na Sagninom blogu, ali mora biti jer se radi o istoj osobi koja nam iz dana u dan zagorčava i uljepšava život...
Dolazim u školu i začujem nečije smijanje...iako sam oko 150m daleko od zgrade...to je, kako bi se reklo, dosta specifično smijanje, ali ni do koljena mome...Da, to je ona...još iz daljine ugledam napola ofarbanu kosu...crvene pramenove ispod kose...i ostatke od crvene farbe posvuda po licu...ljubičaste marte..koje su se već ucrvale od pretjeranog nošenja..nisam sigurna,ali mislim da spava u njima...srebrni šal tj.vrića od krumpira...jedno sto boja na sebi, ukljućujući i najmanje deset narukvica svih boja i materijala..koje(kako mi je otkrila) ne skida čak ni kad se tušira...na crnom kaputu(naravno iz mercatora..kupila ga je onaj jedan put kad se usudila preći cestu) zakačena je medalja za bježanje tamo još iz drugog svjetskog rata...Dolazim do nje...mjesto već označeno,klupa u najvećoj mogućoj izolaciji, ali s dobrim pogledom na ostatak dvorišta i a razred...Pozdravlja me mašući rukama kao da tira muhe oko sebe..(a znate na što muhe idu...) i ovisno o raspoloženju pozdravi me svakodnevno različitom frekvencijom glasa oooooooooooo...ili s pitanjem kao npr.Jesi pročitala Kralja Edipa? ili Jes naušla...što već tog dana aktualno na crnoj listi prvog D...
U to se pojavi stanovit muški dio 1.a razreda gdje se nalaze njezini bivši ili aktualni izabranici...koga će izabrati ovisi o raspoloženju,po abecednom redu ili pak nama jako poznatim sistemom kolo sreće se okreće...međutim tko god tog dana bio na njezinoj listi...poštovani gospodin Đorđe Armani je stalan gost...
Tvrdi da joj je mladi gospodin Mate-o samo prijatelj, no on joj izgleda pokazuje puno više sklonosti nego što bi ona htjela, zbog čega bilo kome na koga naiđe sređuje s njime, u nadi da će se već jednom maniti ćorava posla i ostaviti je na miru.Zbog gore navedenog mladića na sebe je navukla bijes sela Radovina, gdje više i nije tako dobrodošao gost, bijes majkinih koleginica iz Male Pošte i bijes ostalog cijenjenog pučanstva koje je došlo u kontakt s njom....
Osim svih navedenih vrlina, postoje i druge...još neviđen talent za matematiku, talent za zapisivanjem svega što naša cijenjena profesorica iz biologije kaže (osim, naravno, gradiva iz biologije), postizanje zvučnih efekata tijekom nastave...da nastavim...izuzetna mogućnost komunikacije s nepoznatim ljudima s rezultatom njihova izuzetnog ultra blijedog pogleda...
Večeri provodi gledajući Studio 10, ili slušajući muziku...tvrdi da sluša rock i da je metalka...ali se topi gledajući san Remo ili slušajući Massima,ili što već...
Ako je želite kontakirati, naravno nema blog...jer joj cijenjena majka ne da biti toliko vremena na Internetu koliko joj treba da napiše jedan prosječan post...a e-mail adresa joj je u funkciji svake prijestupne...na mobitelu je prezauzeta s mate-om...možete jedino navratiti ispred škole mioc...ako nije u dvorištu, onda je na stanici(gornjoj ili doljnjoj-ovisi o kretanju jednog mladog gospodina) ili na maloj pošti...ma gdje bila,ne možete je fulati, ona je jedna jedina i neponovljiva---zato je i volimo...

Bila sam jučer u kazalištu...Predstava je super, samo za neko drugo godište...upće nisam bila raspoložena za gledanje...svake dvije sekunde sam gledala na sat...Ono, glumci super glume, a meni se jednostavno nije dalo gledati..Tamo sam se kvrčila u onoj sjedalici, nisam znala di ću s nogama, pošto mi nisu stale ispred....i kao drugo nisam uopće skužila stvar...tko tu kome laže, što je istina i o čemu to oni...svaki put kad je ona glumica uzviknula...George!!!!!...htjela sam je pogoditi nečim...ali ništa mi nije bilo pri ruci osim mobitela, i to moga...ali mislim da ne bi preživio pad s 6. reda na balkonu...gdje sam ja sjedila...
Kasnije sam s mamom prolazila gradom...kako nam je auto bio u foši,morale smo prelaziti preko pet bunara...ono sve pet...dok nisam došla tamo...u shit! petak je ,svirka u providurovoj...mislim nije mi se dalo prolaziti kroz ono more metalaca s mamom u odjelu i štiklama...ai nisam htjela da me dotične osobe(a) vide pa sam išla skroz okolo...dok mama nije ništa kužila i nastavila putem....kad smo se napokon srele...samo je rekla:"Ti nisi normalna!"...Znam, mama, znam...

Kad vas policija zaustavi...
Kad vas policija iduci put zaustavi, probajte neke od ovih stvari:
1. Ako policajac prica s tobom, pretvaraj se da si gluh.
2. Pitaj ga mozes li vidjeti njegov pistolj.
3. Ako neda, nego te pita zasto, reci da hoces vidjeti da li je veci od tvojega.
4. Rukuj se s njim i stalno ga dodiruj.
5. Pitaj ga gdje je dobio takvu ludu odjecu.
6. Pitaj ga da li ti posudi svoj kostim
7. Pitaj ga za ime i prezime i onda ga oslovljavaj samo imenom.
8. Pretvaraj se da si peder i pitaj ga hoce li izaci s tobom.
9. Ako kaze ne, pocni plakati.
10. Ako kaze da, prijavi ga nadredjenima.
11. Ako te hoce pregledati i kaze da moras rasiriti noge, reci mu da te ne zanima.
12. Reci mu da ti se svidjaju muskarci u uniformi.
13. Potkupi ga slatkisima.
14. Probaj istovremeno s njim reci: "Dobro vecer gospodine, vozacku i prometnu molim."
15. Ako ti da nesto za potpisati, prvo se pocesi po guzici pa onda uzmi njegovu olovku u ruku.
16. Ako ti da kemijsku u ruke, skrivaj je, rastavi i izvadi ulozak.
17. Pitaj ga ima li kcerku. Ako da, reci mu da ti je poznato njegovo prezime.
18. Nek ti sve objasni dvaput.
19. Ponovi potiho sve sto on kaze.
20. Pricaj sam sa sobom.
21. Probaj mu prodati svoj auto.
22. Pitaj ga, hoce li ti prodati svoj auto.
23. Ako te hoce voditi u policijsku postaju, pitaj mozes li ti sjediti naprijed.
24. Ako moras sjediti straga, probaj ga pipkati po glavi kroz resetku. 25. Prije nego krenete provjeri jeste li svi vezani.
26. Brzo uzmi limenku piva i otvori prije nego dodje do tvojega auta. 27. Nek ti pridrzi pivo dok trazis dokumente.
28. Reci mu barem dvaput da prtljaznik ne treba pregledavati.
29. Pitaj ga je li on jedan od Village People i pitaj gdje su ostali.
30. Pitaj ga je li ikad ubio covjeka.
31. Ako odgovori da, pitaj je li to bilo na poslu.
32. S osmjehom na odlasku mu reci: "Pozdravi zenu i moju djecu"
33. Drzi gajbu piva na suvozackom sjedalu, naravno, vezanu.
34. Kad mu pruzas vozacku, uvali unutra mito od 2 lipe.
35. Pitaj ga ako moras puhati, hoce li prije dezinficirati svoju zvizdaljku 36. Glumi da ne mozes otkopcati pojas, pa ga zamoli da ti pomogne. Ako on lud to i ucini, pa kaze; eto uopce nije bio blokiran, reci da to nije remen na koji si mislio.
36b. Reci da ti se zablokirao volan. Pa ga pitaj jel on zna spojit zice da se upali auto bez kljucha i otkljuca volan.
37. Ako je vecer, stavi suncane naocale. Ak pita da skines, reci da imas ruzne podocnjake nakon tuluma.
38. Dok kopas po pretincu, ponudi ga upotrijebljenom pepermint zvakom i pitaj jel treba rabljene baterije za svoju svjetlecu lizalicu.
39. U prometnoj drzi upakirani prezervativ. Ak pita zasto to, reci da ne ides u promet bez zastite.
40. Kad ti se priblizhi, ukljuci brisac zadnjeg stakla. Ak te trazi da iskljucis, pitaj ga hoce li ti on onda tjerat muhe s dupeta.
41. Kad te pita imas li vozacku, pravi se da ne cujes dobro, pa kad se priblizi da ti ponovi, reci; digresija gospodine, morate pit kvalitetnije vino. Od ovog vam smrdi iz usta na kilometar.
42. Kad vas zaustavi odma recite da niste vi i da vas je cinkao pravi krivac.
43. Pitaj kak to da neki policajci imaju bijele rukavice/narukvice i pokrivala za kape, a neki ne drze do higijene i jel to onda kaznjivo?
44. Prvu pomoc izvadi iz kutije i drzi u koristenom papirnatom skarniclu iz mesnice.
45. Ako imas elektricne podizace stakla, dok ti prica, igraj se njima. pa se pohvali: a jeste vidli? Bez ruku! A da samo vidite automatski servo volan!
46. Pitaj ga da ti objasni kad je vec tu, kako to, da ti skrguce mjenjac kad oces prebaciti u Reli brzinu?
47. Kad te zaustavi, pitaj jel moze samo trenutak pricekati, da se ides pomokriti.
48. Ne stisavaj glazbu i reci da su novi tapecirungi u vratima zbog novih zvucnika, a ne zbog sverca droge od prosli tjedan.

Napokon neki pomak nabolje...nakon što sam jučer prešla kvart šesnaest tisuća puta uzduž i popreko...i jutros bila kod zubara...inače, obožavam ići tamo...je, moš mislit...izgleda da večeras idem gledati u kazalište Tko se boji Virginije Woolf...s mamom...dobila je karte......aj bar neka korist od njezinog posla......samo moram trpit one njezine kolege s posla....a valjda ću i to izdržati...nadam se...

Aj uživajte...

MySpace Layouts

MySpace Layouts

Bože dragi kako mi je dosadno...cili dan samo visim na netu...brojim zjake i tako...otkad su otišli više mi se ništa zanimljivo ne događa u životu...nisam izašla iz kuće već 40 sati....24 minute...
Mislim da nisam baš u redu...to je vjerojatno od ustajalog zraka...ja mislim da ne idem popodne đir ...ne znam...počela bi buncati....

Otišli su mi Njemci...a baš mi je žao...Jučer smo bili svi skupa na piću u Arsenala...ne znam, nije mi bilo nešto...Jednog sam izgubila po gradu...prešla pola grada, rivu...mornaricu... kao, oni su bili u luci, da su morali razgovarati..da, da..kako bi rekla nela razgovarati u grmiću...nisu valjda...mislim, obadvoje imaju cure...
Nije to bio toliki problem, već je problem što se ja teško uklapam u društvo...ne volim neke šminkere, jer se jednostavno ne osjećam ugodno...nije uopće to što sam uvijek u crnom...već...ne znam.tako da mi jučer nije bilo baš nešto...i osjećam da se nisam toliko zbližila s mojim gostima...vjerojatno zato što ne mogu pratiti njihov tempo...oni bi stalno vani..daj, imam 15 godina...
Jutros smo ih ispratili, pa nisam osjetila neku pretjeranu tugu...je da mi je malo došlo bad kad su nam zapjevali neku full tužnu pjesmu na branimiru...ana se rasplakala..pitam se zbog koga...
Usprkos svemu, duboko se nadam da ćemo mi ići u berlin....sljedeće godine...zvali su nas....samo da ne bude komplikacija...



Evo ova mi se slika učinila tako super...

MySpace Layouts

Evo danas sam si baš happy...Jučer su mi navečer došli Njemci...dva tipa...taaaaaako su zgodni...jedan ima 22 godine, ono apsolutno predivan...plava kosa, oči...vidila sam ga jutros u boksericama...a otopila sam se u roku odmah...drugi je malo stariji, ima 28 godina...bilder...kako ga ja volim zvati...isto zgodan.
Obojica su tako simpa...a šteta...šteta što imam samo 15 godina...mislim zajebanti su teški...
Da bar danas idemo u Maye ili u Arsenala s njima...rakla mi je mama da ih neće pokupiti...please....a valjda ću je nagovoriti...
Poludit ću...samo mi se bube-švabe motaju po glavi...

...Bili su već jako dugo zajedno, svima se činila vječnost. Njihova su imena izgovarali zajedno, kao jedno…a bili su jedno. Savršeno su se nadopunjavali, iako su bili toliko drukčiji. Trenuci provedeni zajedno bili su neprocjenjivi. Imali su zajedničke prijatelje, izlazili na ista mjesta. Znali su kako funkcioniraju. Sve je bilo tako savršeno, idilično, nemoguće…
Ni sami nisu znali kad se to počelo događati. Sve rjeđe su se viđali, sve više svađali. Njemu se nije sviđalo što se ona počela mijenjati. Zaboravila je sve njihove zajedničke prijatelje, više nije izlazila na ista mjesta kao i on, kao prije. Promijenila se. Znao je da je imala problema u obitelji, ali utjehu više nije tražila u njemu. Izgubila se u bježanju od stvarnosti, i on je, onakvu kakva je bila prije, više nije mogao naći…
Popustila je u školi, družila se s nekim sumnjivim društvom. Tad ju je viđao rjeđe nego ikad prije. I onda, kada bi se napokon vidjeli, šutjeli bi, jer nijedno od njih nije imalo snage da završi sve to i krene dalje…Nisu mogli zaboraviti što je bilo prije…
I te večeri bio je na starom mjestu s prijateljima, a nje, naravno, opet nije bilo. Njegovi su se prijatelji pitali što se dogodilo s njima, ali bilo im je previše neugodno pitati. Nisu se željeli miješati.
Tada ju je ugledao kako dolazi. Otišli su negdje sami.
Nije mogla izdržati, rasplakala se. Sve mu je ispričala. Od toga da joj se roditelji stalno svađaju do toga da je tražila zaborav u zabavama do jutra, opijanju, jer ionako nitko ne bi mario kad dolazi kući.
Sada je razumio i zašto ga je izbjegavala, i zašto je uvijek izgledala tako umorno. Nije željela da je vidi takvu. Sada ju je volio još i više…Priznala mu je, tražila oprost. Na neki način joj je bio zahvalan što ga je izbjegavala, jer je znao da bi mu bilo jednako teško da je vidi onakvu…
Polako se sve vraćalo u normalu. Možda više nisu bili ludi jedno za drugim, ali voljeli su se na drugi način, još i više. Pomogao joj je da razgovara s roditeljima, da riješi probleme koji su je mučili dugo vrijeme. Bili su zajedno sve do fakulteta, kada je svako otišao na svoju stranu. Nisu više bili zajedno. Lažna prijateljstva su izblijedila , a njih dvoje ostali su prijatelji…
Eto zato je ljubav upravo takva kakva jest. Nikad nije savršena, kao ni išta drugo u životu, ali zato pobjeđuje sve neprilike i krize, sve loše stvari…Kao takva, ne može se glumiti i nikoga se ne može natjerati da voli…Zbog toga ljubav čini svijet ljepšim...




Evo, ovo sam ja jednom davno napisala...mislim da je bila neka zadaćnica ili nešto takvo...da...ovo raspoloženje oko mjene potaklo me da ovo objavim...gledam ljude oko sebe kako se svađaju...kako svatko drugom radi nešto iz leđa...ponekad poželim da živim u nekom drugom svijetu, drugom vremenu...ali povijest se ponavlja.Sve je to isto...

Proteklih par mjeseci svi oko mene pričaju samo o blogu...ovaj vodi blog, ej jesi pročitao blog od ovoga, onoga...pa sam se već početa osjećati ugroženo...pa ono, jutros kažem sebi,hajde da probam...pa eto...
Praznici su počeli...daj moram priznati da mi fale ovi moji iz škole...nisam mislila da ću to ikad reći...



p.s.za sve vas koji se pitate otkud ime blogu, asfaloth je konj vilenjaka iz Gospodara prstenova...