Nakon mukotrpnog nagovaranja i pilanja u zdrav mozak, napokon sam odlučila popustiti i napisati post o mojoj princezi Interspara...Nesto slično možete naći na Sagninom blogu, ali mora biti jer se radi o istoj osobi koja nam iz dana u dan zagorčava i uljepšava život...
Dolazim u školu i začujem nečije smijanje...iako sam oko 150m daleko od zgrade...to je, kako bi se reklo, dosta specifično smijanje, ali ni do koljena mome...Da, to je ona...još iz daljine ugledam napola ofarbanu kosu...crvene pramenove ispod kose...i ostatke od crvene farbe posvuda po licu...ljubičaste marte..koje su se već ucrvale od pretjeranog nošenja..nisam sigurna,ali mislim da spava u njima...srebrni šal tj.vrića od krumpira...jedno sto boja na sebi, ukljućujući i najmanje deset narukvica svih boja i materijala..koje(kako mi je otkrila) ne skida čak ni kad se tušira...na crnom kaputu(naravno iz mercatora..kupila ga je onaj jedan put kad se usudila preći cestu) zakačena je medalja za bježanje tamo još iz drugog svjetskog rata...Dolazim do nje...mjesto već označeno,klupa u najvećoj mogućoj izolaciji, ali s dobrim pogledom na ostatak dvorišta i a razred...Pozdravlja me mašući rukama kao da tira muhe oko sebe..(a znate na što muhe idu...) i ovisno o raspoloženju pozdravi me svakodnevno različitom frekvencijom glasa oooooooooooo...ili s pitanjem kao npr.Jesi pročitala Kralja Edipa? ili Jes naušla...što već tog dana aktualno na crnoj listi prvog D...
U to se pojavi stanovit muški dio 1.a razreda gdje se nalaze njezini bivši ili aktualni izabranici...koga će izabrati ovisi o raspoloženju,po abecednom redu ili pak nama jako poznatim sistemom kolo sreće se okreće...međutim tko god tog dana bio na njezinoj listi...poštovani gospodin Đorđe Armani je stalan gost...
Tvrdi da joj je mladi gospodin Mate-o samo prijatelj, no on joj izgleda pokazuje puno više sklonosti nego što bi ona htjela, zbog čega bilo kome na koga naiđe sređuje s njime, u nadi da će se već jednom maniti ćorava posla i ostaviti je na miru.Zbog gore navedenog mladića na sebe je navukla bijes sela Radovina, gdje više i nije tako dobrodošao gost, bijes majkinih koleginica iz Male Pošte i bijes ostalog cijenjenog pučanstva koje je došlo u kontakt s njom....
Osim svih navedenih vrlina, postoje i druge...još neviđen talent za matematiku, talent za zapisivanjem svega što naša cijenjena profesorica iz biologije kaže (osim, naravno, gradiva iz biologije), postizanje zvučnih efekata tijekom nastave...da nastavim...izuzetna mogućnost komunikacije s nepoznatim ljudima s rezultatom njihova izuzetnog ultra blijedog pogleda...
Večeri provodi gledajući Studio 10, ili slušajući muziku...tvrdi da sluša rock i da je metalka...ali se topi gledajući san Remo ili slušajući Massima,ili što već...
Ako je želite kontakirati, naravno nema blog...jer joj cijenjena majka ne da biti toliko vremena na Internetu koliko joj treba da napiše jedan prosječan post...a e-mail adresa joj je u funkciji svake prijestupne...na mobitelu je prezauzeta s mate-om...možete jedino navratiti ispred škole mioc...ako nije u dvorištu, onda je na stanici(gornjoj ili doljnjoj-ovisi o kretanju jednog mladog gospodina) ili na maloj pošti...ma gdje bila,ne možete je fulati, ona je jedna jedina i neponovljiva---zato je i volimo...