Paulus ili 'von Paulus'
Friedrich Wilhelm Ernest Paulus, feldmaršal (odgovara činu stožernog generala HV), zapovjednik njemačke 6. armije, zbog svoje neodlučnosti kriv je za katastrofu i gubitak vojnika tijekom bitke za Staljingrad (23. kolovoz 1942. - 31. siječanj 1943.).
Iako su postojali pokušaji prebacivanja njegove krivice Hitleru i njegovim suludim odlukama (Hitler je izričito zabranio povlačenje 6. armije iz Staljingrada), vojnički gledano krivica za gubitak vojnika je samo Paulusova.
Iako je bio promaknut u čin feldmaršala, pa iako je i nosio plemićku titulu 'von', ni jedno, ni drugo nije opravdao i od samog početka bio je vrlo loš i poguban zapovjednik za elitnu njemačku 6. armiju.
Naime, Heinz Wilhelm Guderian, Generaloberst (odgovara činu generala zbora HV) , prvi ga je točno i jako dobro opisao: briljantno inteligentan, savjestan, marljiv, inovativan i talentiran, ali bez potrebne odlučnosti, čvrstine i nedostatka zapovjednog iskustva.
Upravo ta Paulusova neodlučnost bila je presudna za katastrofu njemačke 6. armije, a njegov načelnik stožera 6. armije Arthur Schmidt, Generalleutnant (odgovara činu general bojnika HV), gorljivi nacist i Hitlerov poslušnik, samo je 'podgrijavao' tu Paulusovu neodlučnost.
Prvo je Paulus neoprezno ušao s tenkovima u sam grad gdje su tenkovi zaglavili i uništeni ruskom protuoklopnom borbom.
Paulus je dobro procijenio da je otišao predaleko, a da mu saveznici (Rumunji, Talijani i Mađari) neće biti od velike pomoći (naime te postrojbe bile su vrlo loše naoružane i opremljene), crte opskrbe bile su 'prenategnute', a njegova 6. armija na samom je kraju te opskrbe.
Paulus je bio svjestan da su mu postrojbe, nakon višemjesečnih borbi, borbeno potrošene, pa je realno zaključio da bi se morao povući prije nego ga neprijatelj okruži, barem dok su njegove snage još mobilne i pokretne te dok još imaju goriva i streljiva.
Međutim, Paulus je neodlučan i kod pokušaja deblokade koji je poduzela njemačka 4. oklopna armija pod zapovjedanjem feldmaršala Fritz Erich von Lewinski (Manstein). Iako mu je sam Manstein sugerirao nek zanemari Hitlerovu zapovijed i krene u proboj njemu u susret, opet je Paulus neodlučan.
Da je kojim slučajem Paulus pokrenuo svoju 6. armiju u proboj, pitanje je koliko je imao goriva (možda za nekih 20 km), tko zna kako bi sve završilo. Naime, Mainstain je stigao s 4. oklopnom armijom na samo 40-tak kilometara od Staljingrada, pa da je Paulus sa 6. armijom krenuo i 'zaglavio' na 20-tom kilometru (udaljenost dviju njemačkih armija bila bi samo 20 km ... tko zna, što se tada moglo dogoditi!?
No, Paulus je 'prestrašenog' karaktera i neodlučan, ostao je u gradu i zapečatio sudbinu svojih vojnika. Od 330 000 vojnika koliko je brojala njemačka 6. armija, u Staljingradu je preživjelo jedva 90 000, a u Njemačku se nakon rata vratilo njih oko 6000.
No, preživjeli vojnici pričali su da je u posljednjim tjednima Paulus doživio živčani slom, a odluke je donosio i zapovijedao zapravo Schmidt.
< | rujan, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!