Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 25.01.2009.

Operacije i bitke Domovinskog rata

Operacija 'Maslenica' – kodni naziv 'Gusar'

Nadnevka 22. siječnja 1993. godine u 0705 HV poduzela je i provela vojnu operaciju kodnog naziva 'Gusar', a koja je ostala zapamćena i kao operacija 'Maslenica'. Vojna operacija poduzeta je nakon kraha 'Vance-Owenovog' plana koji je trebao definirati tzv. 'Pink-zone' (Ružićaste zone) u koje se trebalo vratiti izbjeglo hrvatsko pučanstvo. Nadalje, situacija po Hrvatsku bila je neizdrživa, jer stalno je prijetila opasnost od presijecanja Hrvatske na pola. Na kraju, u slobodnom dijelu zadarskog kraja živjelo je oko 200 000 stanovnika koji su stalno bili izloženi bespoštednim bombardiranjima topništva pobunjenih Srba.

(Dakle, 200 000 tisuća 'genocidnih' Hrvata živi u 'uvjetima najvećeg koncentracijskog logora u Europi'. Tek toliko da se zna zašto će se poduzeti vojna operacija koju će opet neki proglasiti 'genocidom' i 'etničkim čišćenjem' do zuba naoružane 'nejači'. Ovo u zagradi osobno je moje razmišljanje i nije upereno protiv nikoga.)



Prije provedbe operacije 'Maslenica' crta bojišnice išla je smjerom Dračevac – Križ – Sokin brig – Bili brig (sam ulaz u grad Zadar). Sve cestovne komunikacije su prekinute, a iz Zadra u Zagreb može se samo preko otoka Paga. Cilj vojne operacije je slijedeći: odbaciti pobunjenike iz Rovanjske, Novskog ždrila i Maslinice pod Velebitom, osloboditi zadarsko zaleđe, Škabrnju i zračnu luku, staviti u promet Jadransku turističku cestu i zračnu luku Zadar, te time prometno povezati sjevernu i južnu Hrvatsku. Snage HV za napad bile su: 4. gardijska brigada, dijelovi 1., 2., 3. i 9. gardijske brigade, 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 112. taktička grupa, 113. borbena grupa, domobranska bojna Benkovac/Biograd, specijalne postrojbe GSOSRH, specijalne postrojbe MUP, 40. inženjerijska bojna, 4. satnija VP, diverzantske i pomorske snage HRM, središnjica ED, dijelovi topničkih i PZO postrojbi, eskadrila helikoptera HRZ, 254. satnija veze i 397. logistička baza. Snage pobunjenih Srba bile su slijedeće: 92. benkovačka brigada milicije, 71. drniška brigada, 2. brigada TO, bataljun specijalne policije. Taktički gledano omjer snaga bio je slijedeći: vojnici 1:1, tenkovi 1:2 u korist pobunjenika, oklopni prevožnjaci 1:5 u korist pobunjenika, topništvo i raketno topništvo 1:4 u korist pobunjenika, PZO topništvo 1:4 u korist pobunjenika, protuoklopno topništvo 3:1 u korist HV. Tijek operacije bio je slijedeći: tijekom četiri dana intenzivnih borbi oslobođena su mnoga sela (Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki, Kašić, Babin dub, zb Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje, Podgradina), te široko područje Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu, a u sklopu operacije oslobođena je i HE Peruča u akciji 'Peruča' koju su provele 16 domobranska pukovnija, dijelovi 126. i 141. brigade, te vojne policije. Nakon četiri dana operacije poduzeta je diplomatska aktivnost međunarodne zajednice protiv RH, a Vijeće sigurnosti UN donijelo je rezoluciju 802 i HV je morala prekinuti operaciju. Nakon prekida operacije HV pobunjenici su intenzivno dovukli pojačanja: oko 700 dragovoljaca (arkanovaca) iz Srbije, te su nakon zaustavljanja HV od strane međunarodne zajednice poduzeli cijeli niz akcija: 1. veljače 1993. diverzanti (pobunjenici) dočekali su kolonu iz 3. gardijske brigade HV u zasjedi (poginulo je 23 hrvatskih gardista), 2. veljače 1993. pokušali su pun vagon eksploziva gurnuti iz smjera Benkovca u grad Zadar (vagon eksplodirao na ulazu u tunel Debeljak), 7. veljače 1993. pobunjenici su pokušali tenkovsko-pješački protunapad smjerom Pridraga – Novigrad, 18. ožujka 1993. pobunjenici su poduzeli opći napad smjerom Nadin – Škbrnja. Do 31. ožujka 1993. gubici HV iznosili su 127 poginulih i 158 ranjenih, a gubici pobunjenika procjenjuju se na oko 400 poginulih i ranjenih. Iako nije izvojevana potpuna pobjeda (poradi pritiska međunarodne zajednice) postrojbe HV odbacile su pobunjenike od grada Zadra i deblokirale zračnu luku Zadar, te je opet prometno povezan sjever i jug Hrvatske. Najznačajnije pak je bilo to što je ova operacija bila prva operacija HV koja je označila početak kraja 'dominacije i nepobjedivosti pobunjenika'. Postrojbe HV stvorile su izuzetno povoljne uvjete za slijedeće operacije čija će kruna biti veličanstvena 'Oluja' koja pak je toliko bolna još i danas pobunjenicima koji nikada ni nisu bili vojnici već razularena masa nekadašnjih 'teritorijalaca JNA' okorjeli u zločinu.


operativni zemljovid pobunjenika

Neka sada pati onaj kome ove moje riječi smetaju, a bit će ih još i još i još … sve dok napokon ne prestanu ti ljigavci, što pobjegoše na traktoru glavom bez obzira, skrivajući se među nesretnim zavedenim civilima, toliko omalovažavati i blatiti čiste vojničke pobjede HV. Što niste ostali i pričekali 'genocidne' Hrvate? Možda bi danas bili u pravu kada pričate o genocidu, a možda bi vam se dogodilo i ono što vam se dogodilo i u 'Bljesku' – bili bi okupani, obrijani i ošišani, ponuđeni cigaretom i pivom i jednostavno abolirani. No, vi ste gospodo izabrali i ja poštujem vašu odluku i izbor, ali sada je jako glupo i nepošteno od vas krivicu svaljivati na nas! Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao zbunjen kada sam vidio, tek nakon rata snimku neke srpske TV kuće u kojoj srpski reporter doslovno izgovara ovo: 'Vode se žestoke borbe i pruža se otpor krajišnika koji kao snoplje polažu živote u borbi sa ustaškim formacijama …' Sklonost izokretanju istine i pretjerivanju problem je koji nema veze sa zdravim razumom, takvi ljudi trebali bi se obratiti za pomoć. Hajde sada opet 'vi' čekam 'vaše' komentare i doista volio bih da su argumentirani, jer vjerujem bilo je vojnika i na drugoj strani, ili se možda ja opet varam?

subota, 24.01.2009.

Operacije i bitke Domovinskog rata

Operacija 'Bljesak'

Operacija 'Bljesak' bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije kodno nazvane 'Otkos 10' provedene u prosincu 1991., a u kojoj je oslobođen veći dio zapadne Slavonije (Bilogore). Operacija 'Bljesak' bila je združena vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i policije s ciljem oslobađanja okupiranih područja zapadne Slavonije i uspostavljanje nadzora nad autocestom Zagreb – Lipovac. Operacija 'Bljesak' počela je 1. svibnja 1995., rano ujutro u 0530, napadom postrojbi HV na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave tzv. Republike Srpske Krajine. Postrojbe HV bile su ustrojene (namjenski organizirane) od dijelova postrojbi profesionalnih brigada te niza specijalnih, specijalističkih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U provedbi operacije sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada glavni smjer napora HV bio je od Novske prema Okučanima, a pomoćni smjer napora bio je prema Jasenovcu; s istoka glavni smjer napora HV bio je od Nove Gradiške, također prema Okučanima, a pomoćni smjer napora bio je prema Staroj Gradiški. Nastupima na glavnim smjerovima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava, razdvojiti, a potom i razbiti glavne snage neprijatelja. Na pomoćnim smjerovima su pomoćne snage imale zadaću izbijanjem na Savu, kod Jasenovca i Stare Gradiške, spriječiti eventualnu intervenciju VRS (iz Bosne) te zaposjesti i braniti državnu granicu. Tako je na glavnom smjeru napora od Nove Gradiške do Okučana, na glavnom smjeru napada Nova Gradiška – Okučani napala 5. gardijska brigada, 121. domobranska pukovnija, oklopna satnija 123. brigade i dijelovi 105. brigade, a na pomoćnom smjeru napada Šagovina – Cage – Okučani napala je 81. gardijska bojna. Na glavnom smjeru napora od Novske do Okučana napala je 125. domobranska brigada, bojna 1. gardijske brigade, dio 3. gardijske brigade i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun. Na pomoćnim smjerovima napora sa smjerom napada prema Jasenovcu napala je 1. bojna 125. domobranske brigade, a na smjeru Subocka – Lipik – Bijele Stijene 105. brigada. Na pomoćnom smjeru napora na smjeru napada prema Staroj Gradiški napala je 80. gardijska bojna i 2.divizion 15. protuoklopno topničko raketne brigade. Potpunu blokadu prema Pakracu provela je 52. domobranska pukovnija. Dijelovi 1. gardijske brigade, točnije 2. mehanizirana bojna i postrojbe specijalne policije probile su se iza neprijateljskih crta i presjekli komunikaciju Novska – Nova Gradiška, pa je time bilo omogućeno tenkovsko napredovanje oklopnim postrojbama HV u smjeru Novska – Okučani. postrojbe specijalne policije RH probile su se smjerom vrh Kik – Čardak – Trnakovac, te smjerom Kričke – Rajići - Trnakovac, pa je kasnije izvršno čišćenje planine Psunj uz pomoć pripadnika 52. domobranske pukovnije. Topničku potporu pružala je 16. raketno-topnička brigada, a PZO potporu 4. bojna 202. brigade PZO. Zračnu potporu pružali su borbeni zrakoplovi MiG 21 i helikopteri Mi – 24 iz sastava 91. zrakoplovne brigade, a koji su polijetali iz zrakoplovne baze Pleso. Pobunjeničke vojne snage bile su ustrojene u 18. korpus u čijem sastavu su bile: 51. laka brigade sa štabom u dijelu Pakraca, branila se na crti od Pakraca do Čardaka, 54. laka brigade sa štabom u Okučanima, branila se na crti od Save do Trnakovca, 98. laka brigada sa štabom u selu Rajić, vojarnom u Jasenovcu, branila se na crti Sava – Čardak, te 63. partizanski odred s 59. daruvarskim odredom, koji su branili crte od Save do Trnakovca. Topničku potporu pružao je 18. mješoviti artiljerijski puk u Staroj Gradišci, a u njegovom sastavu bili su: 7 tenkova tipa T55 i jedan tenk tipa PT76, tri topničke (bitnice) baterije kalibra 105mm M56, jedna do dvije protuoklopne baterije T-12 i 3 BOV-1, jedan do dva protuzračna bataljuna, jedna do dvije protuoklopne baterije kalibra 130mm M46 koje su bile locirane na području Republike Srpske, ali im vojna policija VRS nije dopustila otvaranje vatre bojeći se odmazde (kontrabatiranja) hrvatskog topništva. U Okučanima je bila policijska stanica Specijalne policije tzv RSK.


zemljovid provedbe operacije 'Bljesak'

Napad je HV uspio je preko svih očekivanja. Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac, te ovladale svim bitnim objektima. Pobunjenici iz sastava 18. korpusa tzv. Srpske Vojske Krajine (SVK), točnije njih oko 4000 pružili su mlitav i neorganizirani otpor, te su se već prvih sati borbi počeli u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške. Prvog dana u Bosnu je prešao i sam zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo oko 18.000 ljudi. Drugoga dana operacije 'Bljesak' oslobođeni su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. Nadnevka 4. svibnja poslije podne Hrvatska vojska u to područje desantira jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. Gubici Hrvatske vojske iznosili su 42 poginula pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su bila ranjena. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih, te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba koji su redom tvrdili da su bili kuhari, logističari i stražari. (Nema se što prigovoriti, od 4000 ljudi pod oružjem skoro polovica je logističara. Vrlo zanimljiv ustroj!)

nedjelja, 18.01.2009.

Varšavski ustanci – Drugi Svjetski rat

Varšavski ustanak 1943.

Nakon pada i zauzimanja Varšave njemački vojnici deportirali su oko 10 000 Židova u 'varšavski geto' odakle su ih kasnije slali u 'logore smrti'. Početkom 1943. Nijemci su započeli operaciju definitivne likvidacije 'varšavskog geta' u kojem se tada nalazilo oko 500 000 Židova, a do sredine mjeseca travnja ostalo ih je svega 70 000. Još tijekom 1942. godine u 'varšavskom getu' ustrojena je i organizirana 'Židovska borbena organizacija' (Židowska Organizacja Boyowa) koja je vidjevši očigledno i potpuno uništenje 'geta' počela s pripravama za oružani ustanak.


Varšavski geto

Stožer ustanka na čijem čelu se nalazio zapovjednik M. Anjelevič (Mordechai Anielewicz) ustrojio je borbene skupine koje su brojile od tri do pet bojovnika. Organizirana je izrada i proizvodnja ručnih granata, flaša sa zapaljivom smjesom, građeni su bunkeri i organizirane otporne točke, kopani rovovi i podzemne kretnice. Potporu 'Židovskoj borbenoj organizaciji' izvana pružile su Poljska Narodna garda (Gwardia Ludowa – komunistička organizacija pokreta otpora) i demokratski dijelovi poljske desničarske Domovinske Armije (Armia Krajowa). Prvi oružani sukobi izbili su 18. siječnja 1943. kada su se ustaničke oružane skupine sudarile s njemačkim SS postrojbama koje su prodrle u 'varšavski geto'. Njemački vojnici bili su potpuno iznenađeni oružanim otporom i bili su prisiljeni na povlačenje. Nadnevka 19. travnja 1943. njemački vojnici potpuno su okružili i opkolili 'varšavski geto', a postrojbe SS i policijski dijelovi GETAPO upali su u geto. No, sada ustaje cijeli 'varšavski geto', te su se razvile dramatične i herojske bitke, a na kraju njemački vojnici opet su prisiljeni na povlačenje izvan granica geta. Međutim, već sutradan njemačke postrojbe navalile su još žešće i do 23. travnja trajale su teške i dramatične ulične bitke kada su se ustanici polako počeli povlačiti u bunkere, ali su tijekom noći provodili borbene ispade na njemačke vojnike. Njemačke postrojbe tada su u borbe uključili topništvo, tenkove i zrakoplovstvo, a svaka njemačka desetina bila je opremljena bacačima plamena. Iako slabo naoružani, loše opremljeni i gotovo bez streljiva ustanici su se borili hrabro do samoga kraja sve do sredine mjeseca srpnja 1943. godine, kada je ustanak napokon slomljen. U ustanku je poginulo oko 13 000 židovskih boraca, a 58 000 staraca, žena i djece zarobljeno je i kasnije likvidirano. Ipak 80 ustanika uspjelo se spasiti i potražiti sklonište u drugim dijelovima Varšave.




Varšavski ustanak 1944.

Nakon što su postrojbe CA iz sastava 1. bjeloruskog fronta prodrle u Poljsku, te krajem srpnja 1944. izbile pred samu Varšavu, iscrpljene, borbeno umorne i vrlo loše opskrbljivane poradi jako izduženih crta opskrbe, na obalama rijeka Narew i Sanu morale su stati i izvršiti popune i opskrbu. Sporazumom s poljskom emigrantskom vladom, Glavno zapovjedništvo Domovinske armije odlučilo je prije dolaska postrojbi CA osloboditi cijeli grad Varšavu. Naime, naum je bio da se poljski Komitet narodnog oslobođenja (komunistička organizacija pokreta otpora) stavi pred gotov čin da u samom glavnom gradu postoji vlast poljske emigrantske vlade. Međutim, ustanici su potpuno ignorirali i zanemarili činjenicu da je u područjima oko samoga grada izvršena jaka koncentracija njemačkih postrojbi koje su se pripremale za borbe s postrojbama CA. Najopasnije pak je bilo to što zapovjedništvo ustanika uopće nije imalo razrađene Planove niti je spustilo zapovijedi ustanicima s točno određenim zadaćama. Ustanak je ipak izbio nadnevka 1. kolovoza 1944. pod zapovjedništvom Tadeuša Bora Komorovskog. Na početku ustanici imaju slabo naoružanje, a veći dio njih uopće ni nema naoružanje. Njemačko zapovjedništvo zbornog mjesta Varšava (garnizon) imalo je u gradu oko 20 000 vojnika. Poradi izuzetno aljkave i gotovo nikakve priprave za ustanak ustanici nisu iskoristili početno iznenađenje, pa nisu ni zauzeli ključne objekte i mjesta u gradu, a na kraju pretrpjeli su i velike gubitke. Ipak ustanak je potaknuo mnoge Varšavljane da se priključe i uključe u bitke, pa čak i komunistička Poljska Narodna garda pokrenula je svoje postrojbe i bacila ih u bitke. Tako su u jednom trenutku snage ustanika brojale oko 48 000 ljudi pod oružjem. Njemačke postrojbe u borbu protiv ustanika uputile su oko 50 000 vojnika. Ofenzivna (napadajna) djelovanja ustanika trajala su do 4. kolovoza kada su ustanici uspjeli osvojiti veće područje u području Staroga grada (dio samoga centra Varšave) gdje je i bilo zapovjedništvo ustanika, te neke manje dijelove predgrađa koji su bili izolirani od ostatka ustaničkih područja. Međutim, neorganizirane ulične bitke, izostanak napada na njemačke pričuve i crte opskrbe, te snažan i stalan pritisak njemačkih postrojbi na kraju su prisilili ustanike da se povuku iz područja oko rijeke Visle i prenesu svoja borbena djelovanja na zapadne dijelove grada Varšave. No, upravo tu ustanici su potpali pod snažno djelovanje njemačkih postrojbi i bili izloženi stalnim udarima njemačkih pričuva i pojačanja, a njemačko topništvo i zrakoplovstvo počelo je sustavno razarati dijelove grada u kojima su bili ustanici. Tek 13. na 14. kolovoz poljska 1. armija, koja se borila u sastavu 1. bjeloruskog fronta, poslala je poljsku 1. divizije u forsiranje Visle s namjerom pomoći ustanicima. Poljska 1. divizija uspjela je ustrojiti tri manja mostobrana, ali je nakon snažnih protunapada njemačkih postrojbi morala napustiti mostobrane i odustati od prebacivanja na drugu obalu rijeke. Ipak je preko tih mostobrana spašen veliki broj ranjenih ustanika i evakuiran veći broj staraca, žena i djece u slobodne dijelove grada koje je nadzirala CA. Zrakoplovstvo CA, Poljske i zapadnih saveznika iz zraka ustanicima je stalno dopremalo oružje, streljivo, hranu i drugi doknadni ratni materijal, ali sve to nije moglo poboljšati položaj ustanika. Nakon 63 dana teških, žestokih, krvavih, ali herojskih bitaka, poradi iscrpljenosti ustanika i nadmoćnosti njemačkih postrojbi ustanak je slomljen i ugušen. Ustanici su 2. listopada 1944. prisiljeni na predaju. Pognulo je 25 000 ustanika i oko 200 000 Varšavljana koji su se naknadno priključili ustanicima. Sam grad Varšava pretrpio je strašna i do tada neviđena razaranja, a njemačke postrojbe imale su oko 26 000 poginulih vojnika.



djelovanje njemačkog bacača granata SPW 40 (Sd.Kfz.251 m.SPW mit Wurfrahmen 40)

<	siječanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!