Operacija 'Bljesak'
Operacija 'Bljesak' bila je u vojnom smislu nastavak uspješne vojne operacije kodno nazvane 'Otkos 10' provedene u prosincu 1991., a u kojoj je oslobođen veći dio zapadne Slavonije (Bilogore). Operacija 'Bljesak' bila je združena vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i policije s ciljem oslobađanja okupiranih područja zapadne Slavonije i uspostavljanje nadzora nad autocestom Zagreb – Lipovac. Operacija 'Bljesak' počela je 1. svibnja 1995., rano ujutro u 0530, napadom postrojbi HV na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave tzv. Republike Srpske Krajine. Postrojbe HV bile su ustrojene (namjenski organizirane) od dijelova postrojbi profesionalnih brigada te niza specijalnih, specijalističkih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U provedbi operacije sudjelovalo je oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada glavni smjer napora HV bio je od Novske prema Okučanima, a pomoćni smjer napora bio je prema Jasenovcu; s istoka glavni smjer napora HV bio je od Nove Gradiške, također prema Okučanima, a pomoćni smjer napora bio je prema Staroj Gradiški. Nastupima na glavnim smjerovima prema Okučanima, koji su išli autocestom odnosno paralelno s njom, nastojala se presjeći enklava, razdvojiti, a potom i razbiti glavne snage neprijatelja. Na pomoćnim smjerovima su pomoćne snage imale zadaću izbijanjem na Savu, kod Jasenovca i Stare Gradiške, spriječiti eventualnu intervenciju VRS (iz Bosne) te zaposjesti i braniti državnu granicu. Tako je na glavnom smjeru napora od Nove Gradiške do Okučana, na glavnom smjeru napada Nova Gradiška – Okučani napala 5. gardijska brigada, 121. domobranska pukovnija, oklopna satnija 123. brigade i dijelovi 105. brigade, a na pomoćnom smjeru napada Šagovina – Cage – Okučani napala je 81. gardijska bojna. Na glavnom smjeru napora od Novske do Okučana napala je 125. domobranska brigada, bojna 1. gardijske brigade, dio 3. gardijske brigade i 13. protuoklopni topničko-raketni divizijun. Na pomoćnim smjerovima napora sa smjerom napada prema Jasenovcu napala je 1. bojna 125. domobranske brigade, a na smjeru Subocka – Lipik – Bijele Stijene 105. brigada. Na pomoćnom smjeru napora na smjeru napada prema Staroj Gradiški napala je 80. gardijska bojna i 2.divizion 15. protuoklopno topničko raketne brigade. Potpunu blokadu prema Pakracu provela je 52. domobranska pukovnija. Dijelovi 1. gardijske brigade, točnije 2. mehanizirana bojna i postrojbe specijalne policije probile su se iza neprijateljskih crta i presjekli komunikaciju Novska – Nova Gradiška, pa je time bilo omogućeno tenkovsko napredovanje oklopnim postrojbama HV u smjeru Novska – Okučani. postrojbe specijalne policije RH probile su se smjerom vrh Kik – Čardak – Trnakovac, te smjerom Kričke – Rajići - Trnakovac, pa je kasnije izvršno čišćenje planine Psunj uz pomoć pripadnika 52. domobranske pukovnije. Topničku potporu pružala je 16. raketno-topnička brigada, a PZO potporu 4. bojna 202. brigade PZO. Zračnu potporu pružali su borbeni zrakoplovi MiG 21 i helikopteri Mi – 24 iz sastava 91. zrakoplovne brigade, a koji su polijetali iz zrakoplovne baze Pleso. Pobunjeničke vojne snage bile su ustrojene u 18. korpus u čijem sastavu su bile: 51. laka brigade sa štabom u dijelu Pakraca, branila se na crti od Pakraca do Čardaka, 54. laka brigade sa štabom u Okučanima, branila se na crti od Save do Trnakovca, 98. laka brigada sa štabom u selu Rajić, vojarnom u Jasenovcu, branila se na crti Sava – Čardak, te 63. partizanski odred s 59. daruvarskim odredom, koji su branili crte od Save do Trnakovca. Topničku potporu pružao je 18. mješoviti artiljerijski puk u Staroj Gradišci, a u njegovom sastavu bili su: 7 tenkova tipa T55 i jedan tenk tipa PT76, tri topničke (bitnice) baterije kalibra 105mm M56, jedna do dvije protuoklopne baterije T-12 i 3 BOV-1, jedan do dva protuzračna bataljuna, jedna do dvije protuoklopne baterije kalibra 130mm M46 koje su bile locirane na području Republike Srpske, ali im vojna policija VRS nije dopustila otvaranje vatre bojeći se odmazde (kontrabatiranja) hrvatskog topništva. U Okučanima je bila policijska stanica Specijalne policije tzv RSK.
zemljovid provedbe operacije 'Bljesak'
Napad je HV uspio je preko svih očekivanja. Već prvoga dana hrvatske su snage došle nadomak Okučana i ušle u Jasenovac, te ovladale svim bitnim objektima. Pobunjenici iz sastava 18. korpusa tzv. Srpske Vojske Krajine (SVK), točnije njih oko 4000 pružili su mlitav i neorganizirani otpor, te su se već prvih sati borbi počeli u rasulu povlačiti u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške. Prvog dana u Bosnu je prešao i sam zapovjednik korpusa. Zajedno s vojskom bježalo je i srpsko stanovništvo oko 18.000 ljudi. Drugoga dana operacije 'Bljesak' oslobođeni su Okučani i svaki otpor u južnom i središnjem dijelu enklave je prestao, a rijeke civila pomiješane s vojnicima koji su izgubili vezu sa svojim postrojbama, prelazile su u Bosnu. Na sjeveru, zapadno od Lipika i Pakraca, na području koje nije bilo pod prvim udarom, ostale su snage 51. lake brigade SVK koja je nastavila s borbom i u sljedeća dva dana. Nadnevka 4. svibnja poslije podne Hrvatska vojska u to područje desantira jednu ojačanu pješačku satniju, nakon čega je uslijedio topnički i pješački napad drugih hrvatskih snaga iz dodira i s oboda sektora. Borba je trajala svega nekoliko sati, a potom su se Srbi počeli predavati. Gubici Hrvatske vojske iznosili su 42 poginula pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su bila ranjena. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih, te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba koji su redom tvrdili da su bili kuhari, logističari i stražari. (Nema se što prigovoriti, od 4000 ljudi pod oružjem skoro polovica je logističara. Vrlo zanimljiv ustroj!)
Post je objavljen 24.01.2009. u 16:07 sati.