Marketing
Operacije i bitke Domovinskog rata
Operacija 'Maslenica' – kodni naziv 'Gusar'
Nadnevka 22. siječnja 1993. godine u 0705 HV poduzela je i provela vojnu operaciju kodnog naziva 'Gusar', a koja je ostala zapamćena i kao operacija 'Maslenica'. Vojna operacija poduzeta je nakon kraha 'Vance-Owenovog' plana koji je trebao definirati tzv. 'Pink-zone' (Ružićaste zone) u koje se trebalo vratiti izbjeglo hrvatsko pučanstvo. Nadalje, situacija po Hrvatsku bila je neizdrživa, jer stalno je prijetila opasnost od presijecanja Hrvatske na pola. Na kraju, u slobodnom dijelu zadarskog kraja živjelo je oko 200 000 stanovnika koji su stalno bili izloženi bespoštednim bombardiranjima topništva pobunjenih Srba.
(Dakle, 200 000 tisuća 'genocidnih' Hrvata živi u 'uvjetima najvećeg koncentracijskog logora u Europi'. Tek toliko da se zna zašto će se poduzeti vojna operacija koju će opet neki proglasiti 'genocidom' i 'etničkim čišćenjem' do zuba naoružane 'nejači'. Ovo u zagradi osobno je moje razmišljanje i nije upereno protiv nikoga.)
Prije provedbe operacije 'Maslenica' crta bojišnice išla je smjerom Dračevac – Križ – Sokin brig – Bili brig (sam ulaz u grad Zadar). Sve cestovne komunikacije su prekinute, a iz Zadra u Zagreb može se samo preko otoka Paga. Cilj vojne operacije je slijedeći: odbaciti pobunjenike iz Rovanjske, Novskog ždrila i Maslinice pod Velebitom, osloboditi zadarsko zaleđe, Škabrnju i zračnu luku, staviti u promet Jadransku turističku cestu i zračnu luku Zadar, te time prometno povezati sjevernu i južnu Hrvatsku. Snage HV za napad bile su: 4. gardijska brigada, dijelovi 1., 2., 3. i 9. gardijske brigade, 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, 112. taktička grupa, 113. borbena grupa, domobranska bojna Benkovac/Biograd, specijalne postrojbe GSOSRH, specijalne postrojbe MUP, 40. inženjerijska bojna, 4. satnija VP, diverzantske i pomorske snage HRM, središnjica ED, dijelovi topničkih i PZO postrojbi, eskadrila helikoptera HRZ, 254. satnija veze i 397. logistička baza. Snage pobunjenih Srba bile su slijedeće: 92. benkovačka brigada milicije, 71. drniška brigada, 2. brigada TO, bataljun specijalne policije. Taktički gledano omjer snaga bio je slijedeći: vojnici 1:1, tenkovi 1:2 u korist pobunjenika, oklopni prevožnjaci 1:5 u korist pobunjenika, topništvo i raketno topništvo 1:4 u korist pobunjenika, PZO topništvo 1:4 u korist pobunjenika, protuoklopno topništvo 3:1 u korist HV. Tijek operacije bio je slijedeći: tijekom četiri dana intenzivnih borbi oslobođena su mnoga sela (Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki, Kašić, Babin dub, zb Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje, Podgradina), te široko područje Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu, a u sklopu operacije oslobođena je i HE Peruča u akciji 'Peruča' koju su provele 16 domobranska pukovnija, dijelovi 126. i 141. brigade, te vojne policije. Nakon četiri dana operacije poduzeta je diplomatska aktivnost međunarodne zajednice protiv RH, a Vijeće sigurnosti UN donijelo je rezoluciju 802 i HV je morala prekinuti operaciju. Nakon prekida operacije HV pobunjenici su intenzivno dovukli pojačanja: oko 700 dragovoljaca (arkanovaca) iz Srbije, te su nakon zaustavljanja HV od strane međunarodne zajednice poduzeli cijeli niz akcija: 1. veljače 1993. diverzanti (pobunjenici) dočekali su kolonu iz 3. gardijske brigade HV u zasjedi (poginulo je 23 hrvatskih gardista), 2. veljače 1993. pokušali su pun vagon eksploziva gurnuti iz smjera Benkovca u grad Zadar (vagon eksplodirao na ulazu u tunel Debeljak), 7. veljače 1993. pobunjenici su pokušali tenkovsko-pješački protunapad smjerom Pridraga – Novigrad, 18. ožujka 1993. pobunjenici su poduzeli opći napad smjerom Nadin – Škbrnja. Do 31. ožujka 1993. gubici HV iznosili su 127 poginulih i 158 ranjenih, a gubici pobunjenika procjenjuju se na oko 400 poginulih i ranjenih. Iako nije izvojevana potpuna pobjeda (poradi pritiska međunarodne zajednice) postrojbe HV odbacile su pobunjenike od grada Zadra i deblokirale zračnu luku Zadar, te je opet prometno povezan sjever i jug Hrvatske. Najznačajnije pak je bilo to što je ova operacija bila prva operacija HV koja je označila početak kraja 'dominacije i nepobjedivosti pobunjenika'. Postrojbe HV stvorile su izuzetno povoljne uvjete za slijedeće operacije čija će kruna biti veličanstvena 'Oluja' koja pak je toliko bolna još i danas pobunjenicima koji nikada ni nisu bili vojnici već razularena masa nekadašnjih 'teritorijalaca JNA' okorjeli u zločinu.
operativni zemljovid pobunjenika
Neka sada pati onaj kome ove moje riječi smetaju, a bit će ih još i još i još … sve dok napokon ne prestanu ti ljigavci, što pobjegoše na traktoru glavom bez obzira, skrivajući se među nesretnim zavedenim civilima, toliko omalovažavati i blatiti čiste vojničke pobjede HV. Što niste ostali i pričekali 'genocidne' Hrvate? Možda bi danas bili u pravu kada pričate o genocidu, a možda bi vam se dogodilo i ono što vam se dogodilo i u 'Bljesku' – bili bi okupani, obrijani i ošišani, ponuđeni cigaretom i pivom i jednostavno abolirani. No, vi ste gospodo izabrali i ja poštujem vašu odluku i izbor, ali sada je jako glupo i nepošteno od vas krivicu svaljivati na nas! Nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao zbunjen kada sam vidio, tek nakon rata snimku neke srpske TV kuće u kojoj srpski reporter doslovno izgovara ovo: 'Vode se žestoke borbe i pruža se otpor krajišnika koji kao snoplje polažu živote u borbi sa ustaškim formacijama …' Sklonost izokretanju istine i pretjerivanju problem je koji nema veze sa zdravim razumom, takvi ljudi trebali bi se obratiti za pomoć. Hajde sada opet 'vi' čekam 'vaše' komentare i doista volio bih da su argumentirani, jer vjerujem bilo je vojnika i na drugoj strani, ili se možda ja opet varam?
Post je objavljen 25.01.2009. u 14:18 sati.