Marketing
Varšavski ustanci – Drugi Svjetski rat
Varšavski ustanak 1943.
Nakon pada i zauzimanja Varšave njemački vojnici deportirali su oko 10 000 Židova u 'varšavski geto' odakle su ih kasnije slali u 'logore smrti'. Početkom 1943. Nijemci su započeli operaciju definitivne likvidacije 'varšavskog geta' u kojem se tada nalazilo oko 500 000 Židova, a do sredine mjeseca travnja ostalo ih je svega 70 000. Još tijekom 1942. godine u 'varšavskom getu' ustrojena je i organizirana 'Židovska borbena organizacija' (Židowska Organizacja Boyowa) koja je vidjevši očigledno i potpuno uništenje 'geta' počela s pripravama za oružani ustanak.
Varšavski geto
Stožer ustanka na čijem čelu se nalazio zapovjednik M. Anjelevič (Mordechai Anielewicz) ustrojio je borbene skupine koje su brojile od tri do pet bojovnika. Organizirana je izrada i proizvodnja ručnih granata, flaša sa zapaljivom smjesom, građeni su bunkeri i organizirane otporne točke, kopani rovovi i podzemne kretnice. Potporu 'Židovskoj borbenoj organizaciji' izvana pružile su Poljska Narodna garda (Gwardia Ludowa – komunistička organizacija pokreta otpora) i demokratski dijelovi poljske desničarske Domovinske Armije (Armia Krajowa). Prvi oružani sukobi izbili su 18. siječnja 1943. kada su se ustaničke oružane skupine sudarile s njemačkim SS postrojbama koje su prodrle u 'varšavski geto'. Njemački vojnici bili su potpuno iznenađeni oružanim otporom i bili su prisiljeni na povlačenje. Nadnevka 19. travnja 1943. njemački vojnici potpuno su okružili i opkolili 'varšavski geto', a postrojbe SS i policijski dijelovi GETAPO upali su u geto. No, sada ustaje cijeli 'varšavski geto', te su se razvile dramatične i herojske bitke, a na kraju njemački vojnici opet su prisiljeni na povlačenje izvan granica geta. Međutim, već sutradan njemačke postrojbe navalile su još žešće i do 23. travnja trajale su teške i dramatične ulične bitke kada su se ustanici polako počeli povlačiti u bunkere, ali su tijekom noći provodili borbene ispade na njemačke vojnike. Njemačke postrojbe tada su u borbe uključili topništvo, tenkove i zrakoplovstvo, a svaka njemačka desetina bila je opremljena bacačima plamena. Iako slabo naoružani, loše opremljeni i gotovo bez streljiva ustanici su se borili hrabro do samoga kraja sve do sredine mjeseca srpnja 1943. godine, kada je ustanak napokon slomljen. U ustanku je poginulo oko 13 000 židovskih boraca, a 58 000 staraca, žena i djece zarobljeno je i kasnije likvidirano. Ipak 80 ustanika uspjelo se spasiti i potražiti sklonište u drugim dijelovima Varšave.
Varšavski ustanak 1944.
Nakon što su postrojbe CA iz sastava 1. bjeloruskog fronta prodrle u Poljsku, te krajem srpnja 1944. izbile pred samu Varšavu, iscrpljene, borbeno umorne i vrlo loše opskrbljivane poradi jako izduženih crta opskrbe, na obalama rijeka Narew i Sanu morale su stati i izvršiti popune i opskrbu. Sporazumom s poljskom emigrantskom vladom, Glavno zapovjedništvo Domovinske armije odlučilo je prije dolaska postrojbi CA osloboditi cijeli grad Varšavu. Naime, naum je bio da se poljski Komitet narodnog oslobođenja (komunistička organizacija pokreta otpora) stavi pred gotov čin da u samom glavnom gradu postoji vlast poljske emigrantske vlade. Međutim, ustanici su potpuno ignorirali i zanemarili činjenicu da je u područjima oko samoga grada izvršena jaka koncentracija njemačkih postrojbi koje su se pripremale za borbe s postrojbama CA. Najopasnije pak je bilo to što zapovjedništvo ustanika uopće nije imalo razrađene Planove niti je spustilo zapovijedi ustanicima s točno određenim zadaćama. Ustanak je ipak izbio nadnevka 1. kolovoza 1944. pod zapovjedništvom Tadeuša Bora Komorovskog. Na početku ustanici imaju slabo naoružanje, a veći dio njih uopće ni nema naoružanje. Njemačko zapovjedništvo zbornog mjesta Varšava (garnizon) imalo je u gradu oko 20 000 vojnika. Poradi izuzetno aljkave i gotovo nikakve priprave za ustanak ustanici nisu iskoristili početno iznenađenje, pa nisu ni zauzeli ključne objekte i mjesta u gradu, a na kraju pretrpjeli su i velike gubitke. Ipak ustanak je potaknuo mnoge Varšavljane da se priključe i uključe u bitke, pa čak i komunistička Poljska Narodna garda pokrenula je svoje postrojbe i bacila ih u bitke. Tako su u jednom trenutku snage ustanika brojale oko 48 000 ljudi pod oružjem. Njemačke postrojbe u borbu protiv ustanika uputile su oko 50 000 vojnika. Ofenzivna (napadajna) djelovanja ustanika trajala su do 4. kolovoza kada su ustanici uspjeli osvojiti veće područje u području Staroga grada (dio samoga centra Varšave) gdje je i bilo zapovjedništvo ustanika, te neke manje dijelove predgrađa koji su bili izolirani od ostatka ustaničkih područja. Međutim, neorganizirane ulične bitke, izostanak napada na njemačke pričuve i crte opskrbe, te snažan i stalan pritisak njemačkih postrojbi na kraju su prisilili ustanike da se povuku iz područja oko rijeke Visle i prenesu svoja borbena djelovanja na zapadne dijelove grada Varšave. No, upravo tu ustanici su potpali pod snažno djelovanje njemačkih postrojbi i bili izloženi stalnim udarima njemačkih pričuva i pojačanja, a njemačko topništvo i zrakoplovstvo počelo je sustavno razarati dijelove grada u kojima su bili ustanici. Tek 13. na 14. kolovoz poljska 1. armija, koja se borila u sastavu 1. bjeloruskog fronta, poslala je poljsku 1. divizije u forsiranje Visle s namjerom pomoći ustanicima. Poljska 1. divizija uspjela je ustrojiti tri manja mostobrana, ali je nakon snažnih protunapada njemačkih postrojbi morala napustiti mostobrane i odustati od prebacivanja na drugu obalu rijeke. Ipak je preko tih mostobrana spašen veliki broj ranjenih ustanika i evakuiran veći broj staraca, žena i djece u slobodne dijelove grada koje je nadzirala CA. Zrakoplovstvo CA, Poljske i zapadnih saveznika iz zraka ustanicima je stalno dopremalo oružje, streljivo, hranu i drugi doknadni ratni materijal, ali sve to nije moglo poboljšati položaj ustanika. Nakon 63 dana teških, žestokih, krvavih, ali herojskih bitaka, poradi iscrpljenosti ustanika i nadmoćnosti njemačkih postrojbi ustanak je slomljen i ugušen. Ustanici su 2. listopada 1944. prisiljeni na predaju. Pognulo je 25 000 ustanika i oko 200 000 Varšavljana koji su se naknadno priključili ustanicima. Sam grad Varšava pretrpio je strašna i do tada neviđena razaranja, a njemačke postrojbe imale su oko 26 000 poginulih vojnika.
djelovanje njemačkog bacača granata SPW 40 (Sd.Kfz.251 m.SPW mit Wurfrahmen 40)
Post je objavljen 18.01.2009. u 12:45 sati.