S unutarnje strane...

subota, 23.02.2008.

Još jedan odlazak

I sad, kad je još jedan od najboljih među nama otišao, gdje smo mi? Jesmo li nešto naučili ili i dalje bauljamo kroz tamu?
Koliko riječi se mora izgovoriti, da bi ih netko čuo bez izvrtanja? Koliko života se mora potrošiti da bi ih netko vidio bez naočala?
A čini mi se da su ga najmanje prepoznali oni koji su bilo oko njega, njegovi. Neka mi oproste ovaj sasvim subjetktivan utisak…

Mnogi će sad komentirati – eto, što mu je sad vrijedilo to što je radio pod kraj života, kad se ipak nije mogao izvući i spasiti si život?
A ja ću odgovoriti: “Zar je poanta bila u tome da se spasi svoj život?” Nikad ga ne bih podržao, pa makar jednom jedinom riječju, da sam u njemu osjetio taj motiv – spasiti svoj život.

Znao je da odlazi i radio na tome koliko je mogao. Ali, upravo zato jer je odlazio, jer je umirao, počeo je govoriti istinu. Bez uvijanja, bez skrivanja, bez slojeva – jednostavnu, čistu istinu o onome što je u životu važno, a što nije.
I te riječi su zapisane. Čak i onda kad ih ne bi sve potpisao ili se s njiima složio, čak i tada cijenim ih kao istinite i iskrene. Što se ne bi moglo reći za mnoge druge zapisane, a takozvane “duhovne”.

Od onoga tko odlazi, to zna i s tim se pomirio, možete očekivati samo beskomprisnost. A to smo i dobili. Uzvratiti možemo samo zahvalnošću.

I na posljetku – on je zasigurno jedan od onih koji se jesu izvukli, koliko god to malom umu izgledalo neshvatljivo.

Taj isti mali um će se i dalje baviti svojim stvarima, ništa zapravo ne mijenjajući, bez obzira koliko velikih će doći ili otići.

Tek tu i tamo, netko izraste, naraste, proširi se i – onda ode. Tako to mora biti, na pouku onima koji ostaju.

četvrtak, 21.02.2008.

Dragi naš ego (Kako razviti ego, 7 dio)

Hm, dakle...

Ukoliko se borite protiv ega, nikad nećete postići ravnotežu. Već sama zamisao da je ego loš, stvara u nama frustraciju. Ne možemo ga se osloboditi, jer je to nemoguće, budući da je ego upravo ono po čemu se razlikujemo od okoline i drugih zasebnih stvorenja. A ako ga smanjimo, nastat će neravnoteža. I ne samo to, taj smanjeni, zakržljali dio nas, neće dozvoliti ostalim dijelovima da rastu. Bit će to vječni hendikep.

Stoga su tvrdnje o borbi protiv ega vrlo štetne za duhovni razvoj. Stvaraju frustraciju u tražiteljima i ne dovode ih nikuda. U konačnici, one su jednim dijelom izraz političko-indoktrinarne potrebe za manipulacijom i sljedbeništvom, a drugim dijelom izraz tragične pogreške u tumačenju izvornog znanja.

Umijesto da nasjedate takvim pogreškama ili zlouporabama, radije rastite, skladno i cjelovito. A taj rast, budite u to uvjereni, uključuje i vaš ego, važan dio vas, vrijedan dio, baš kao što je to slučaj sa svim što vi jeste!

četvrtak, 14.02.2008.

Božanski ego (Kako razviti ego, 6 dio)

Znam da ovakve rečenice zvuće gotovo suludo duhovnjacima koji su godinama slušali i čitali kako ego mora nestati. Mora da im se svijet okreće naglavačke. Ali, takvi će dobro učiniti ako razmisle o sljedećem: izreka iz drevne vedante koja označava cilj evolucije svijesti kaže “Aham Brahmasmi”. U prijevodu: “Ja sam svemir.”

Dakle, onaj koji izraste do kraja, kaže da je on/a svemir!

Pazite, ne kaže da je sretan ili zadovoljan. Ne kaže ni da je mudar ili, recimo da je najbolji na svijetu. Ne kaže niti da je kralj/ica ili vladar/ica sunčevog sustava ili što se toga tiče, možda i svemira. Ma kakva vladarica ili vladar – on/a jest svemir!

Zamislite kakav ego mora biti da bi rekao tako nešto!? Koje je veličine taj ego? Ili, vi možda mislite da ga nema? Doista možete pomisliti da bi netko bez ega rekao da je “on/a svemir”?

Koliko puta ste pročitali u religoznim spisima da božanstvo o sebi tvrdi sve najbolje i najveće? “Ja sam sve što jest”, “Ja jesam”, “Ja sam Bog”… Kakav ego mora imati netko za takvu izjavu?

Da, u pravu ste, mora imati božanski ego! Taj je ego toliko velik da obuhvaća sve što postoji. Ali, on nije u neravnoteži. Jer, božanski ego prati i božanska razina suosjećanja, božansko znanje i mudrost, božanski kanali stvaranja i sve drugo jednako tako božansko.

Isto je tako i s ljudima. Nije problem u jakom ego. Ego će rasti zajedno sa svim dijelovima osobnosti. Ne može tučak cvijeta ostati malen, dok cijeli cvijet raste. Ako ostane takav, doći će do nesrazmjera i, na posljetku do neplodnosti.

Problem, ali samo privremeni, može nastati u trenutku kad ego naraste preko mjere, a drugi ga dijelovi osobnosti ne prate. To će značiti da se poistovjećuje s onim što može, a svjata ono što ne može.

Uglavnom, ne vičite na ego! Ne vrijeđajte ga i ne pokušavajte ga se uzaludno osloboditi. Ego je vaš, kao i sve drugo što imate. Na posljetku, on će narasti toliko velik da obuhvati cijeli svemir. Jednom, i vi ćete reći Aham Brahmasmi, Ja sam svemir, i znat ćete da je vaš ego toliko velik da veći više ne može biti. Bez njega ne biste dospjeli do tog mjesta. Bez njega vas ne bi ni bilo, uvenuli biste prije nego uopće i dotaknete nebeske visine.

Radije iskoristite svaki uzlet ega za provjeru stanja unutar sebe. Slijede li taj ego vaši osjećaji, sposobnosti, znanje, mudrost, postignuća, ljubav? Ako slijede, sve je u redu. Ako ste možda pretjerali, zastanite malo, ali ne režite ego. Pustite ga neka stoji neko vrijeme takav kakav jest, dok ga ne stignu drugi dijelovi vaše osobnosti. Na njima malo poradite.

Možda će cijeli proces ponekad izgledati malo nezgrapno. Poput tinejđera kad im neki dijelovi tijela izrastu, a drugi ih tek sustižu. Ali, to stanje prođe i ravnoteža se pojavi sama od sebe.

srijeda, 13.02.2008.

Ključevi srazmjera (Kako razviti ego, 5 dio)

Vratimo se sad našem prijatelju egu. Da li i za njega, jadnog, vrijedi isto načelo? Svakako! Potpuno isto. Za svaki dio nas vrijedi isto načelo; rasti, rasti i rasti. Nikad slabiti, jer slabost je kretanje unatrag, vraćanje u ne-postojanje. Rast je put do jedinstva. Odnosno, do jedinstva možemo samo izrasti, nikako uvenuti. S tim da, a to se mora reći, ono što je veliko i snažno može se u svojoj veličini i povući i nestati, da bi se, kad je potreba, ponovno vratilo (vrti, vrti!)

Dakle, ako vam je ego slab, a to znači da nemate dovoljan osjećaj samo-vrijednosti ili ste nesigurni u sebe, jasno je da morate poraditi na tome. Morate biti čvrsšći, jači, sigurniji – morate vježbati takvo ponašanje, govor, izražavanje; promijeniti ona uvjerenja koja vas čine slabim i povodljivim.

Međutim, ne smijete tom procesu prići odvojeno od drugih procesa unutar vas. Previše puta ljudi slaboga ega odjednom postanu ljudi jakoga ega, pa problem neravnoteže ostane, a jedan obrazac ponašanja samo se zamijeni drugim, jednako tako neprimjerenim.

Ključevi su srazmjer, ravnoteža i usklađenost. Jak ego nije problem, ako su i drugi dijelovi osobnosti jaki i razvijeni.

Primjerice, suosjećanje. To je najbolji osjećaj koji uravnotežuje jaki ego. Ukoliko ga imate u obilju, možete slobodno imati ego srazmjeran jačlini suosjećanja. Nitko, pa niti vi, neće primjetiti neravnotežu, niti će se takvo stanje stvari zamijećivati kao problem. I doista, problema neće ni biti. Razvoj i rast zahvatili su sve dijelove osobnosti, a to je upravo ono što se mora dogoditi.

Nazočnost nadosobnog iskustva, to jest potpuno smirenog stanja svijesti, sljedeći je činitelj koji uravnotežuje jaki ego. Smirena svjesnost, postignuta u meditaciji, predstavlja dubinu iskustva do kojeg ego nema dostupa. Ali, nakon meditacije, ona služi kao uteg ravnoteže, korijen iz kojeg ego može rasti. Što je dublji taj korijen, to i ego raste više i dalje.

ponedjeljak, 11.02.2008.

Ravnoteža (Kako razviti ego, 4 dio)

Slijedi još jedno pitanje za razmišljanje: “Kako stvaramo ravnotežu unutar osobnosti?”

Što činimo da bismo postigli ravnotežu? U slučaju preslabih osjećaja, jasno je da njih moramo razvijati. Kad dosegnu razinu razvijenosti ostalih dijelova osobnosti, nastat će stanje ravnoteže.

Međutim, u slučaju velikih i jakih osjećaja, što tada radimo? Da li je dobar savjet smanjiti ih? Da li iskreno i iz srca možemo reći nekome da ne smije toliko voljeti? Da ne smije toliko jako suosjećati s drugima, da bi morao to smanjti i ohladiti se?

Možda mu to možemo reći, ali da li je taj savjet u skladu s našom evolucijom? Zar “viša stanja svijesti” kojima duhovnjaci teže nisu ispunjena beskonačnom ljubavlju i suosjećajem? Naravno da jesu, i stoga je besmisleno sjeći i rezati onaj dio nas koji se već razvio i pružio svoja krila u smjeru beskonačnosti.

Umijesto toga, bilo bi mnogo bolje i prirodnije potaknuti rastu one dijelove osobnosti koji zaostaju! Jer, upravo zbog te razlike između pojedinih dijelova osobnosti nastaje neravnoteža. Nije problem u onom dijelu koji je narastao, već u onim dijelovima koji nisu!

Što to znači u slučaju osjećaja? Preosjetljivost znači da snaga osjećaja zasjenjuje naše ponašanje i aktivnosti. Preosjetljiva osoba će zbog snage osjećaja biti u nemogućnosti obavljti svoje svakodnevne poslove, neće moći nadzirati izražavanje svojih osjećaja, što će uzrokovati probleme u ponašanju. Ponekad, preosjetljiva osoba se može tjelesno razboljeti jer snažni osjećaji nisu u skladu sa slabašnim tjelesnim ustrojem.

Sve u svemu, ako netko ima nesrazmjerno razvijene osjećaje, on/a mora druge dijelove sebe dovesti u srazmjer s njima. Mora razviti stabilnost uma, tako da može izabrati kada će i kako svoje osjećaje izraziti. Dobro je razviti kanale stvaralaštva, jer snažni osjećaji zahtijevaju umjetnički izraz. Također, mora biti u dobroj tjelesnoj kondiciji, jer snaga osjećaja može raznijeti nerazvijeno tijelo na komadiće.

Smirena, stabilna osoba, snažnog i životnog tijela, neće imati problema s osjećajima. Oni mogu biti nebeski veliki, duboki poput oceana, ali ako su takvi i um i tijelo, to nikada neće biti problem. Ukoliko su kanali stvaralaštva otvoreni, takva osoba će biti veliki umjetnik – što snažniji osjećaji, to će i stvaralaštvo biti veće.

Dakle, razvijanjem drugih dijelova osobnosti, dostigli smo osjećaje i postigli ravnotežu. Nismo uništavali osjećaje i namjerno se “hladili”, već smo radili na drugom polju, njegujući ono što se razvilo, posluživši se neravnotežom kao motivom za daljnji rast.

Zaključak: ni jedan dio nas se ne mora i ne smije slabiti – radije narastite na drugom mjestu i neravnoteža će biti ispravljena!

subota, 09.02.2008.

Jak ili slab? (Kako razviti ego, 3 dio)

Pokušajmo s još jednim pitanjem za razmišljanje. “Što je bolje, imati prejak ili preslab ego?”

Eh, ovo je lagano pitanje, zar ne? Već vas čujem kako mudro zborite da ni jedno ni drugo nije baš dobro. I jedno i drugo ima svoje mane.

U pravu ste. I prejak i preslab ego često dovode do gotovo istovjetnog ponašanja. Nametljivost može biti izraz i jednog i drugog. Isto je i s agresijom ili željom za vlašću. Zapravo, način na koji ćemo se ponašati ne ovisi toliko o slabosti ili jakosti ega, već o nekim drugim osobnim značajkama.

Ekstrovertirana osoba će slabost ega izražavati potrebom za isticanjem u društvu po svaku cijenu. Introvertirana osoba će istu tu slabost izražavati povodljivim ponašanjem i pripadnošću skupini, odnosno odanošću nekom “rođenom vođi”.

Extrovertirana osoba s prejakim egom će postati vođa i jasno izražavati svoju nadmoć nad drugima, a introvertiran čovjek s prejakim egom će biti usamljenik, buntovnik, tvrdoglavac i na svaki način teška osobnost. Zapravo, ovo posljednje se može dogoditi i ekstrovertiranoj osobi, samo ako se nađe u okruženju gdje se takvo ponašanje cijeni kao važno i vrijedno (primjerice, umjetnička okruženja).

Sve u svemu, taj ego je vrlo zakučast, teško je procijeniti ga samo po ponašanju i očigledno zaslužuje da se nešto s njim učini. Samo, što?

Slabiti ili razvijati, pitanje je sad? Ako ga oslabimo, loše nam se piše. Ako ga ojačamo, ista stvar… Hm.

Što kažete, gdje je zapravo problem s egom?

Pa, sami ste zaključili: nije dobro ni da je prejak ni da je preslab. Mora biti… u ravnoteži! Tako je – najbolje bi bilo da je usklađen s ostalim dijelovima osobnosti, sukladan njima. Tek uravnoteženi ego, onaj koji odgovara stvarnoj situaciji u kojoj se nalazi osobnost, obavlja svoju funkciju kako valja.

Da bismo to razumjeli, vratimo se na trenutak k osjećajima. Lakše je s njima, prema njima imamo pozitivan stav.

Uzmimo, primjerice, da netko ima vrlo razvijene osjećaje te da je, kako se to kaže, preosjetljiv. Netko drugi možda ima preslabo razvijene osjećaje, pa je hladan i bešćutan. Oboje su u neravnoteži.

petak, 08.02.2008.

Sad ga ima, sad ga nema… (Kako razviti ego, 2 dio)

Drugo pitanje za razmišljanje glasi: “Kad bi ego doista oslabio ili nestao, kakvo bi bilo naše ponašanje?”

Dakle, kako se ponaša osoba slaboga ega?

Primjerice, da li je to osoba koja je ljubazna prema svima i čini dobro usprkos pritisku okoline? Ili je to možda osoba koja je povodljiva i čini sve što rade i drugi, budući da nema vlastiti oslanac unutar sebe? Mali Mujo iz narodne “kud svi turci, tud i…”, ima slabi ego! Ili ga možda uopće nema, budući da je tako povodljiv.

Možda mislite da osoba slaboga ega ili ona koja ga nema (iz lažnih duhovnjačkih bajki) posjeduje neke vrijedne značajke osobnosti, poput darežljivosti ili beskonačne tolerancije? A možda se jednostavno radi o beskičmenjaku koji će se vrlo rado prepustiti nagonima, bez ikakvog osjećaj za druge ljude. Jer, kako će imati osjećaj za druge, kad ga nema ni za sebe, budući da niti ne zna tko je, niti se uopće može razlikovati od drugih ljudi?

Jer, ako niste znali, ono što vas čini osobom, to je upravo ego. On vam omogućava da razlikujete sebe od svega drugog.

Aha, netko će reći, upravo u tome je stvar! Ako prestanem razlikovati sebe od drugih, bit ću jedno s njima! Zato ego treba uništiti!

I tu je nastala ta čuvena “kvaka 22” s egom! Hoćete li doista postati jedno sa svima, ako ega neće biti? Ili ćete jednostavno prestati uopće biti, a jedinstvo prepustiti onima koji su ostali?

Jer, vidite, put s ovoga mjesta na kojem smo, može voditi u dva smjera. Jedan ide natrag, a drugi naprijed. Jedinstvo s nekim, ili jedinstvo sa svim, podrazumjeva da vi jeste, a ne da niste! A da biste bili, morate imati ego.

Teško za razumjeti?

Nije, zapravo. Ali, vrijedi se potruditi i preskočiti moguće prepreke u razumijevanju. Nagrada je velika!

četvrtak, 07.02.2008.

Kako razviti ego, 1 dio

Što? Kako razviti ego?!

Pa zar ne bi trebalo biti baš suprotno od toga? Nije li ego jedan od najvećih problema današnjih ljudi i općenito, nije li ego jedan od najvećih neprijatelja razvoja svijesti i duhovnog napretka?

Hm… Uobičajena reakcija. Reakcija koja, na žalost, izvire iz mnogostrukog uvjetovanja i, može se reći, duboko prihvaćenog glasa “duhovne indoktrinacije”. Ego je naš najveći neprijatelj, reći će taj glas. Ego je potrebno smanjiti i uništiti – jedino tako možemo računati na duhovni razvoj. Ego treba kontrolirati, osakatiti, umanjiti, poniziti, učiniti mu sve najgore, da nestane već jednom i dan više ne smeta.

Jadan ego. Dežurni je krivac za sve, pa ovakav naslov prirodno izaziva podozrenje i sumnjičavost. Namjerno je tako. Želim vas navesti na razmišljanje.

Upozorenje, prije nego nastavim: u mnogobrojnim knjigama i duhovnim školama pronaći ćete zamisli suprotne ovima koje slijede. Stoga, ako ih se želite i dalje držati, nemojte nastavljati s ovim. U najgorem slučaju samo ćete se razljutiti, a u najboljem, uvjerenja bi vam se mogla promijeniti, a to bi moglo rezultirati sumnjom u učenja koja ste do sada slijedili. Dakle, kako se ono otrcano kaže: nastavljate na vlastitu odgovornost.

Prvo pitanje o kojem je potrebno razmisliti: Da li bi vaša reakcija bila ista kad bi naslov glasio “Kako razviti osjećaje?”

Iskreno, ne bi, zar ne? Naslov koji obećava razvijanje osjećaja izazvao bi pozitivne misli jer osjećaji su dobri, to je svakome jasno. Razviti osjećaje, to je nešto lijepo i poželjno, čak duhovno. Ljubav, zar ne? Bezuvjetna, velika, široka ljubav – ljubav do neba, svemirska i univerzalna. Kako ju razviti? To bi bila prava tema za duhovnjake.

A ovo? Što zapravo znači to, “kako razviti ego?”

Kakav iskrivljeni um može pomisliti da se ego treba razvijati kad nam stvara takve probleme? Tjera nas na egoističnost, pohlepu, vlastodrštvo, izrabljivanje drugih, nametljivost, agresiju, nerazumijevanje i netoleranciju te stvara silan niz drugih osobnih značajki koje su neželjene i, to je sigurno, loše po nas i našu okolinu.

Međutim, stanite! Jeste li sigurni da te probleme stvara ego? Točnije, jeste li sigurni da ih stvara jaki, to jest prejaki ego? Primjerice, jeste li baš sigurni da nametljivo ponašanje i privlačenje pozornosti nije rezultat nesigurnosti u sebe, to jest slabog ega?

Zatim, jeste li sigurni da netolerancija prema drugima, a na posljetku i agresija, nije rezultat nedostatka osjećaja samo-vrijednosti, dakle opet slabog ega?

Aha, sada kad ste razmislili, vidjeli ste da bi to sasvim lako moglo biti istina. Dobro ste zaključili - takvo ponašanje najčešće i jest izraz nedostatka samosvjesti i nesigurnosti u sebe. Iz tog osnovnog osjećaja, koji se doista oslanja na slabost ega, nastaje potreba da se praznina ispuni vanjskim potvrdama – pozornošću drugih ljudi odnosno jasnim izrazima moći i vlasti nad drugima.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv