Drugo pitanje za razmišljanje glasi: “Kad bi ego doista oslabio ili nestao, kakvo bi bilo naše ponašanje?”
Dakle, kako se ponaša osoba slaboga ega?
Primjerice, da li je to osoba koja je ljubazna prema svima i čini dobro usprkos pritisku okoline? Ili je to možda osoba koja je povodljiva i čini sve što rade i drugi, budući da nema vlastiti oslanac unutar sebe? Mali Mujo iz narodne “kud svi turci, tud i…”, ima slabi ego! Ili ga možda uopće nema, budući da je tako povodljiv.
Možda mislite da osoba slaboga ega ili ona koja ga nema (iz lažnih duhovnjačkih bajki) posjeduje neke vrijedne značajke osobnosti, poput darežljivosti ili beskonačne tolerancije? A možda se jednostavno radi o beskičmenjaku koji će se vrlo rado prepustiti nagonima, bez ikakvog osjećaj za druge ljude. Jer, kako će imati osjećaj za druge, kad ga nema ni za sebe, budući da niti ne zna tko je, niti se uopće može razlikovati od drugih ljudi?
Jer, ako niste znali, ono što vas čini osobom, to je upravo ego. On vam omogućava da razlikujete sebe od svega drugog.
Aha, netko će reći, upravo u tome je stvar! Ako prestanem razlikovati sebe od drugih, bit ću jedno s njima! Zato ego treba uništiti!
I tu je nastala ta čuvena “kvaka 22” s egom! Hoćete li doista postati jedno sa svima, ako ega neće biti? Ili ćete jednostavno prestati uopće biti, a jedinstvo prepustiti onima koji su ostali?
Jer, vidite, put s ovoga mjesta na kojem smo, može voditi u dva smjera. Jedan ide natrag, a drugi naprijed. Jedinstvo s nekim, ili jedinstvo sa svim, podrazumjeva da vi jeste, a ne da niste! A da biste bili, morate imati ego.
Teško za razumjeti?
Nije, zapravo. Ali, vrijedi se potruditi i preskočiti moguće prepreke u razumijevanju. Nagrada je velika!
Post je objavljen 08.02.2008. u 11:19 sati.