Znam da ovakve rečenice zvuće gotovo suludo duhovnjacima koji su godinama slušali i čitali kako ego mora nestati. Mora da im se svijet okreće naglavačke. Ali, takvi će dobro učiniti ako razmisle o sljedećem: izreka iz drevne vedante koja označava cilj evolucije svijesti kaže “Aham Brahmasmi”. U prijevodu: “Ja sam svemir.”
Dakle, onaj koji izraste do kraja, kaže da je on/a svemir!
Pazite, ne kaže da je sretan ili zadovoljan. Ne kaže ni da je mudar ili, recimo da je najbolji na svijetu. Ne kaže niti da je kralj/ica ili vladar/ica sunčevog sustava ili što se toga tiče, možda i svemira. Ma kakva vladarica ili vladar – on/a jest svemir!
Zamislite kakav ego mora biti da bi rekao tako nešto!? Koje je veličine taj ego? Ili, vi možda mislite da ga nema? Doista možete pomisliti da bi netko bez ega rekao da je “on/a svemir”?
Koliko puta ste pročitali u religoznim spisima da božanstvo o sebi tvrdi sve najbolje i najveće? “Ja sam sve što jest”, “Ja jesam”, “Ja sam Bog”… Kakav ego mora imati netko za takvu izjavu?
Da, u pravu ste, mora imati božanski ego! Taj je ego toliko velik da obuhvaća sve što postoji. Ali, on nije u neravnoteži. Jer, božanski ego prati i božanska razina suosjećanja, božansko znanje i mudrost, božanski kanali stvaranja i sve drugo jednako tako božansko.
Isto je tako i s ljudima. Nije problem u jakom ego. Ego će rasti zajedno sa svim dijelovima osobnosti. Ne može tučak cvijeta ostati malen, dok cijeli cvijet raste. Ako ostane takav, doći će do nesrazmjera i, na posljetku do neplodnosti.
Problem, ali samo privremeni, može nastati u trenutku kad ego naraste preko mjere, a drugi ga dijelovi osobnosti ne prate. To će značiti da se poistovjećuje s onim što može, a svjata ono što ne može.
Uglavnom, ne vičite na ego! Ne vrijeđajte ga i ne pokušavajte ga se uzaludno osloboditi. Ego je vaš, kao i sve drugo što imate. Na posljetku, on će narasti toliko velik da obuhvati cijeli svemir. Jednom, i vi ćete reći Aham Brahmasmi, Ja sam svemir, i znat ćete da je vaš ego toliko velik da veći više ne može biti. Bez njega ne biste dospjeli do tog mjesta. Bez njega vas ne bi ni bilo, uvenuli biste prije nego uopće i dotaknete nebeske visine.
Radije iskoristite svaki uzlet ega za provjeru stanja unutar sebe. Slijede li taj ego vaši osjećaji, sposobnosti, znanje, mudrost, postignuća, ljubav? Ako slijede, sve je u redu. Ako ste možda pretjerali, zastanite malo, ali ne režite ego. Pustite ga neka stoji neko vrijeme takav kakav jest, dok ga ne stignu drugi dijelovi vaše osobnosti. Na njima malo poradite.
Možda će cijeli proces ponekad izgledati malo nezgrapno. Poput tinejđera kad im neki dijelovi tijela izrastu, a drugi ih tek sustižu. Ali, to stanje prođe i ravnoteža se pojavi sama od sebe.
Post je objavljen 14.02.2008. u 19:45 sati.