Razmišljam o vremenu u kojem živimo... Zapravo, pitam se tko danas ima dobro uravnotežen ego? (I kako ga uravnotežiti?) Možda to uravnoteženje dolazi s vremenom kad se osvijeste a zatim i pobijede vlastite slabosti, a možda to dođe u zrelijoj dobi... (a možda i ne) Razmišljam i o odgoju... obrazovanju kakvo je danas... i o medijima... o vrijednostima današnjice gdje moraš biti ''netko i nešto'' kako bi mediji mogli govoriti o tebi, jer (izgleda) inače kao da nisi ni postojao... Ljudi žele da ih se pamti, da ostave svoj trag iza sebe, misleći da će tako postati besmrtni... :-) Ah... puno ima neuravnoteženog ega danas...
09.02.2008. (18:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tapecirani rogovi
Ajajajajajaaj. Dr. Sigmund je ustao iz mrtvih : ) And he's back with a vengeance ;)
Nije dobro imati nijedan od ekstrema, ali to je ono što nas čini onakvima kakvi smo u tom trenutku života. Svaki se čovjek razvija određenim tempom i, unatoč popularnom mišljenju, teži boljitku. Samo bolesna osoba postaje autodestruktivna (jedino u toj glavi postoji racionalno opravdanje za loše stvari, a i ono je uvjetovano prethodnim, materijalnim zbivanjima). Iako se ego često brka kao čisto psihičko stanje pojedine osobe u datom trenutku, baš njegova fizička manifestacija (određeni događaj ili sl.) je upravo ono od čega polazimo kada procjenjujemo nečije poteze u životu. Možda ta osoba jednostavno nije imala sreće poput ostalih pri oblikovanju svojeg ega (ili poimanja (općeg) dobra i zla). Možemo to nazvati sudbinom ili nedostatkom razboritosti.
@LA-LA
Što je loše u tome da se neka osoba pamti. Možda želi da je se pamti po dobru? Nemoj biti opterećena situacijama na koje ne možeš utjecati, ima puno ljudi na pozicijama na kojim se ne mogu ponašati drugačije od onoga kako se ponašaju. To im uvjetuje zakon čopora. Naravno, uvijek se iz čopora može izaći, ali po koju cijenu? Objasni osobi da više neće imati toliko novca i ostalih zadovoljstava, i da ta osoba mora smanjiti svoje apetite. Pogotovo nakon x godina takvog života. Taj pokušaj bi bio jednak kao da je osoba bila heroinski ovisnik x godina i unatoč tome što zna da je to što radi štetno, ne može se odreći onog što stimulira njegov id. Onaj gore ima put za svakoga, prati svoj i misli prvenstveno na sebe. Ima vrlo malo stvari na koje možeš stvarno, direktno utjecati. Ali one nisu nipošto zanemarive.
09.02.2008. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i sad sam ja pročitala sva tri posta o egu...da bismo kod zadnjeg došli do mog zaključka s prvog posta...joj, kak sam mudra! au! velki pozdrav:)))))))))
09.02.2008. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
@ Tapecirani rogovi
Mislim da možda nisi razumio što sam htjela reći, ili sam bila nedorečena... Opterećena nisam, nekad sam bila... (ja sam najvjerojatnije onaj tip introvertnog (pre)jakog ega.. :-)) ) Da se vratim opet na moje prvo pitanje: Tko je taj ''ego''? Je li to ''samo'' ljuska koja nas drži na okupu kako bismo bili prepoznatljivi, uočljivi i dostupni u ovom pojavnom svijetu ili taj ego mora biti (prema napucima naše Maćehe kulture) još ''nešto više'' ??? Znači li to da su uspješniji oni koji su egoističniji? Ili su oni samo otežali pod teretom svojega ega na kojega su si naljepili naljepnice i ovješali razne privjeske?
Ne znam, zaista... možda ne razumijem pravo značenje ega. Zato se veselim nastavku...
10.02.2008. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
Eto kako čovjek može pogriješiti. Ali i učiti. Čitajući ove klasifikacije na ekstrovertne i introvertne osobe, zaključih da možda i nisam osoba slabo razvijenog ega, nego upravo suprotno. Introvertna osoba jakog ega koja tu značajku ne prepoznaje. Inače ni meni nije baš jasno pravo značenje tog ega. Možda je to skup značajki iz prošlih života inkorporiran u sadašnjem trenutku koji s porivom za općom srećom teži da bude prepoznat. Kao nešto dobro u nama ali i kao nešto loše.Kada smo sretni i naše opće značajke uravnoteženosti su prisutne.Kada tomu nije tako onda je to poziv na buđenje. Mislim da zaglavimo onda kada nismo u stanju prepoznati da smo leđa okrenuli onim značajkama koje nas karakteriziraju, koje su nam date da u njima uživamo. Ako buntovniku ne dozvoliš izražavanje, on se ne ponaša u skladu sa svojim unutrašnjim značajkama. Njegova osobnost (njegov ego) praćena unutarnjim porivom koji za njega čini signal za akciju, dolazi u krizu. Možda uspješni ljudi u tom kontekstu jesu egoistični, ali ne u negativnom smislu. Jer sve dok nas posljedice našeg ponašanja odnosno izražavanja našeg ega ne smeta, onda je to valjda ono što ne treba promjenu. To smo mi, našeg ego koji i u duhu i( u samom životu) ima potvrdu i unutrašnji oslonac.
10.02.2008. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
Adrian nas je zamolio da razmislimo o osjećajima i u njima tražimo poveznicu s egom (ako sam dobro shvatila). Pitam se da li preosjetljiva osoba može istovremeno biti i bešćutna, ili, da li u odeđenoj situaciji nečiji ego može biti istovremeno i preslab i prejak? U svakom slučaju je u neravnoteži. Da li je uopće bitno je li jak ili slab, ako su posljedice iste?
10.02.2008. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Preosjetljiva osoba može biti i bešćutna (prema drugima) ukoliko je egoistična... To su vjerojatno oni koji kukaju i vide samo svoju patnju u kojoj nalaze smisao svojega postojajanja - takva osoba zamara sve oko sebe svojim ponašanjem a ne može primiti pomoć jer je u biti niti ne želi. Zato je bešćutna prema drugima. Preosjetljiva osoba može biti i nesposobna bilo što raditi, tj. izraziti sebe na valjani način. Npr. preosjetljiv na tuđu patnju, liječnik-kirurg neće moći raditi valjano svoj posao... e, da li sad taj kirurg ima slab ili jak ego, ne znam... možda je jak kad je uspio doći do te svoje funkcije, ali istovremeno i slab jer nije uspio uskladiti svoje osjećaje...
Dakle, ego mora surađivati s ostalim osobinama ličnosti i pritom održavati cjelovitost osobe na okupu. Da bi to mogao, najprije se on mora sam uravnotežiti. (Ah, ne znam da li sam u pravu - ovo su neka razmišljanja)
10.02.2008. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
@LA-LA Hvala, na istom smo tragu, a da li smo u pavu? Ma nije bitno. Biti u pravu je opet stvar ega. Bitno je da razmjenjujemo mišljenja, a da ne želimo pod svaku cijenu biti u pravu. Jedva čekam nastavak postova, kao malo dijete igračku. I opet jedno pitanje, da li se moja osobnost iz djetinjstva promijenila, ako je radost ista (mislim na očekivanje igračke i očekivanje posta)?
10.02.2008. (13:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matko
Ako preosjetljiva osoba prepozna svoju osjetljivost, tada je to dobra vijet. Pola posla je obavljeno. Ego ima šanse da se uravnoteži. Ako smo u društvu preosjetljive osobe koja nas iscrpljuje, da bi naš ego ostao uravnotežen, to ne trebamo trpjeti. To ne bi trebala biti besčutnost. Pate oni, preosjetljivi, buntovnici, nasilnici, tvrdoglavci, svi mi, koji ne prepoznaju poziv za promjenom. Uzgred možda preosjetljivi kirurg nije htio biti kirurg. Možda je to želja njegove mame. a tim je željama teško odoljeti. Moja je naprimjer odvratno nešto. @kukavica. neka ti se ta osobnost ne mijenja. To je prava blagodat. Šta ima veze ako su i igračke u pitanju ako je radost imati ih.
10.02.2008. (13:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matko
Htjela sam reći , a vidim da sam propustila. da je moja mama htjela da budem matematičar. Da sam udovoljila toj suludoj ideji koja se kosila s mojom osobnošću, možda i ja bila poput osjetljivog kirurga. Sorry, propustila sam pola rečenice. To ti je kada brže misliš nego što možeš napisati.
10.02.2008. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Sve, malo po malo, i doći ćemo možda do nekog ispravnog zaključka o tome što je ego i koja mu je namjena. Nameće se još pitanja: Može li ego uravnotežiti osjećaje? Je li to jedna od njegovih funkcija? Ili je ego poput nekakve ''božje leće'' za gledanje u jednom uskom pravcu? Što bi značilo razvijati ego? Možda to samo znači proširiti svoje vidike i to toliko da shvatiš da ta leća ne može biti više od onoga što jest, a to znači jedan mali božji alat.
10.02.2008. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tapecirani rogovi
@ LA-LA
Zna se koja je uloga ega. Posredovanje između zadovoljavanja osjetila (id) i racionalnog, savjesnog utjecaja tih zadovoljstava (superego, 'savjest' ili roditeljski faktor). Iako je ovo dosta grubi opis, to je uglavnom to. Kako se to odražava na stvarni svijet, znamo.
10.02.2008. (16:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
@Tapecirani rogovi Hvala dr. Freud. :-) Pozdrav!
10.02.2008. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U ovom kontekstu ego ima identifikacijsku funkciju. To je ono što razlikuje samog sebe od nečeg drugog. Osobnost je mnogo šira i mnogo veća od ega. U njoj se nalaze osjećaji, misli, stavovi, karakterne osobine, zapažanja, tijelo itd. Budući da je identifikacijska funkcija važna na svakoj razini, ego djeluje posvuda. To je onaj dio nas koji kaže "moji osjećaji", iako osjećaji ne pripadaju baš njemu; to je onaj dio nas koji kaže "moje tijelo" iako tijelo nije baš njegovo; to je onaj dio nas koji kaže "ja sam..." ili - "ja nisam...".
"Jak" ego će u svemu vidjeti sebe, a "slab" se neće vidjeti niti u samome sebi.
10.02.2008. (19:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
U tom slučaju ego je onaj dio koji nas drži prikovane ili onaj dio koji nas puni adrenalinom. Rekla bih da smo oba slučaja ispunjeni sami sabom. U jednom slučaju smo krcati moći a u drugom nemoći.
11.02.2008. (08:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
Gde je Reich i njegova orgonska energija? Gde je Jung i njegovi arhetipovi?
puno pozdrava, celina:-))
11.02.2008. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Razmišljam o vremenu u kojem živimo...
Zapravo, pitam se tko danas ima dobro uravnotežen ego? (I kako ga uravnotežiti?) Možda to uravnoteženje dolazi s vremenom kad se osvijeste a zatim i pobijede vlastite slabosti, a možda to dođe u zrelijoj dobi... (a možda i ne)
Razmišljam i o odgoju... obrazovanju kakvo je danas... i o medijima... o vrijednostima današnjice gdje moraš biti ''netko i nešto'' kako bi mediji mogli govoriti o tebi, jer (izgleda) inače kao da nisi ni postojao... Ljudi žele da ih se pamti, da ostave svoj trag iza sebe, misleći da će tako postati besmrtni... :-) Ah... puno ima neuravnoteženog ega danas...
09.02.2008. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tapecirani rogovi
Ajajajajajaaj. Dr. Sigmund je ustao iz mrtvih : ) And he's back with a vengeance ;)
Nije dobro imati nijedan od ekstrema, ali to je ono što nas čini onakvima kakvi smo u tom trenutku života. Svaki se čovjek razvija određenim tempom i, unatoč popularnom mišljenju, teži boljitku. Samo bolesna osoba postaje autodestruktivna (jedino u toj glavi postoji racionalno opravdanje za loše stvari, a i ono je uvjetovano prethodnim, materijalnim zbivanjima). Iako se ego često brka kao čisto psihičko stanje pojedine osobe u datom trenutku, baš njegova fizička manifestacija (određeni događaj ili sl.) je upravo ono od čega polazimo kada procjenjujemo nečije poteze u životu. Možda ta osoba jednostavno nije imala sreće poput ostalih pri oblikovanju svojeg ega (ili poimanja (općeg) dobra i zla). Možemo to nazvati sudbinom ili nedostatkom razboritosti.
@LA-LA
Što je loše u tome da se neka osoba pamti. Možda želi da je se pamti po dobru? Nemoj biti opterećena situacijama na koje ne možeš utjecati, ima puno ljudi na pozicijama na kojim se ne mogu ponašati drugačije od onoga kako se ponašaju. To im uvjetuje zakon čopora. Naravno, uvijek se iz čopora može izaći, ali po koju cijenu? Objasni osobi da više neće imati toliko novca i ostalih zadovoljstava, i da ta osoba mora smanjiti svoje apetite. Pogotovo nakon x godina takvog života. Taj pokušaj bi bio jednak kao da je osoba bila heroinski ovisnik x godina i unatoč tome što zna da je to što radi štetno, ne može se odreći onog što stimulira njegov id. Onaj gore ima put za svakoga, prati svoj i misli prvenstveno na sebe. Ima vrlo malo stvari na koje možeš stvarno, direktno utjecati. Ali one nisu nipošto zanemarive.
09.02.2008. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
i sad sam ja pročitala sva tri posta o egu...da bismo kod zadnjeg došli do mog zaključka s prvog posta...joj, kak sam mudra! au! velki pozdrav:)))))))))
09.02.2008. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
@ Tapecirani rogovi
Mislim da možda nisi razumio što sam htjela reći, ili sam bila nedorečena... Opterećena nisam, nekad sam bila... (ja sam najvjerojatnije onaj tip introvertnog (pre)jakog ega.. :-)) )
Da se vratim opet na moje prvo pitanje: Tko je taj ''ego''? Je li to ''samo'' ljuska koja nas drži na okupu kako bismo bili prepoznatljivi, uočljivi i dostupni u ovom pojavnom svijetu ili taj ego mora biti (prema napucima naše Maćehe kulture) još ''nešto više'' ??? Znači li to da su uspješniji oni koji su egoističniji? Ili su oni samo otežali pod teretom svojega ega na kojega su si naljepili naljepnice i ovješali razne privjeske?
Ne znam, zaista... možda ne razumijem pravo značenje ega. Zato se veselim nastavku...
10.02.2008. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
Eto kako čovjek može pogriješiti. Ali i učiti. Čitajući ove klasifikacije na ekstrovertne i introvertne osobe, zaključih da možda i nisam osoba slabo razvijenog ega, nego upravo suprotno. Introvertna osoba jakog ega koja tu značajku ne prepoznaje. Inače ni meni nije baš jasno pravo značenje tog ega. Možda je to skup značajki iz prošlih života inkorporiran u sadašnjem trenutku koji s porivom za općom srećom teži da bude prepoznat. Kao nešto dobro u nama ali i kao nešto loše.Kada smo sretni i naše opće značajke uravnoteženosti su prisutne.Kada tomu nije tako onda je to poziv na buđenje. Mislim da zaglavimo onda kada nismo u stanju prepoznati da smo leđa okrenuli onim značajkama koje nas karakteriziraju, koje su nam date da u njima uživamo. Ako buntovniku ne dozvoliš izražavanje, on se ne ponaša u skladu sa svojim unutrašnjim značajkama. Njegova osobnost (njegov ego) praćena unutarnjim porivom koji za njega čini signal za akciju, dolazi u krizu. Možda uspješni ljudi u tom kontekstu jesu egoistični, ali ne u negativnom smislu. Jer sve dok nas posljedice našeg ponašanja odnosno izražavanja našeg ega ne smeta, onda je to valjda ono što ne treba promjenu. To smo mi, našeg ego koji i u duhu i( u samom životu) ima potvrdu i unutrašnji oslonac.
10.02.2008. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
Adrian nas je zamolio da razmislimo o osjećajima i u njima tražimo poveznicu s egom (ako sam dobro shvatila). Pitam se da li preosjetljiva osoba može istovremeno biti i bešćutna, ili, da li u odeđenoj situaciji nečiji ego može biti istovremeno i preslab i prejak? U svakom slučaju je u neravnoteži. Da li je uopće bitno je li jak ili slab, ako su posljedice iste?
10.02.2008. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Preosjetljiva osoba može biti i bešćutna (prema drugima) ukoliko je egoistična... To su vjerojatno oni koji kukaju i vide samo svoju patnju u kojoj nalaze smisao svojega postojajanja - takva osoba zamara sve oko sebe svojim ponašanjem a ne može primiti pomoć jer je u biti niti ne želi. Zato je bešćutna prema drugima.
Preosjetljiva osoba može biti i nesposobna bilo što raditi, tj. izraziti sebe na valjani način. Npr. preosjetljiv na tuđu patnju, liječnik-kirurg neće moći raditi valjano svoj posao... e, da li sad taj kirurg ima slab ili jak ego, ne znam... možda je jak kad je uspio doći do te svoje funkcije, ali istovremeno i slab jer nije uspio uskladiti svoje osjećaje...
Dakle, ego mora surađivati s ostalim osobinama ličnosti i pritom održavati cjelovitost osobe na okupu. Da bi to mogao, najprije se on mora sam uravnotežiti.
(Ah, ne znam da li sam u pravu - ovo su neka razmišljanja)
10.02.2008. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kukavica
@LA-LA Hvala, na istom smo tragu, a da li smo u pavu? Ma nije bitno. Biti u pravu je opet stvar ega. Bitno je da razmjenjujemo mišljenja, a da ne želimo pod svaku cijenu biti u pravu. Jedva čekam nastavak postova, kao malo dijete igračku. I opet jedno pitanje, da li se moja osobnost iz djetinjstva promijenila, ako je radost ista (mislim na očekivanje igračke i očekivanje posta)?
10.02.2008. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matko
Ako preosjetljiva osoba prepozna svoju osjetljivost, tada je to dobra vijet. Pola posla je obavljeno. Ego ima šanse da se uravnoteži. Ako smo u društvu preosjetljive osobe koja nas iscrpljuje, da bi naš ego ostao uravnotežen, to ne trebamo trpjeti. To ne bi trebala biti besčutnost. Pate oni, preosjetljivi, buntovnici, nasilnici, tvrdoglavci, svi mi, koji ne prepoznaju poziv za promjenom. Uzgred možda preosjetljivi kirurg nije htio biti kirurg. Možda je to želja njegove mame. a tim je željama teško odoljeti. Moja je naprimjer odvratno nešto.
@kukavica. neka ti se ta osobnost ne mijenja. To je prava blagodat. Šta ima veze ako su i igračke u pitanju ako je radost imati ih.
10.02.2008. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Matko
Htjela sam reći , a vidim da sam propustila. da je moja mama htjela da budem matematičar. Da sam udovoljila toj suludoj ideji koja se kosila s mojom osobnošću, možda i ja bila poput osjetljivog kirurga. Sorry, propustila sam pola rečenice. To ti je kada brže misliš nego što možeš napisati.
10.02.2008. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
Sve, malo po malo, i doći ćemo možda do nekog ispravnog zaključka o tome što je ego i koja mu je namjena.
Nameće se još pitanja: Može li ego uravnotežiti osjećaje? Je li to jedna od njegovih funkcija? Ili je ego poput nekakve ''božje leće'' za gledanje u jednom uskom pravcu? Što bi značilo razvijati ego? Možda to samo znači proširiti svoje vidike i to toliko da shvatiš da ta leća ne može biti više od onoga što jest, a to znači jedan mali božji alat.
10.02.2008. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tapecirani rogovi
@ LA-LA
Zna se koja je uloga ega. Posredovanje između zadovoljavanja osjetila (id) i racionalnog, savjesnog utjecaja tih zadovoljstava (superego, 'savjest' ili roditeljski faktor). Iako je ovo dosta grubi opis, to je uglavnom to. Kako se to odražava na stvarni svijet, znamo.
10.02.2008. (16:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LA-LA
@Tapecirani rogovi
Hvala dr. Freud. :-) Pozdrav!
10.02.2008. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S unutarnje strane...
U ovom kontekstu ego ima identifikacijsku funkciju. To je ono što razlikuje samog sebe od nečeg drugog. Osobnost je mnogo šira i mnogo veća od ega. U njoj se nalaze osjećaji, misli, stavovi, karakterne osobine, zapažanja, tijelo itd. Budući da je identifikacijska funkcija važna na svakoj razini, ego djeluje posvuda. To je onaj dio nas koji kaže "moji osjećaji", iako osjećaji ne pripadaju baš njemu; to je onaj dio nas koji kaže "moje tijelo" iako tijelo nije baš njegovo; to je onaj dio nas koji kaže "ja sam..." ili - "ja nisam...".
"Jak" ego će u svemu vidjeti sebe, a "slab" se neće vidjeti niti u samome sebi.
10.02.2008. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
senči
U tom slučaju ego je onaj dio koji nas drži prikovane ili onaj dio koji nas puni adrenalinom. Rekla bih da smo oba slučaja ispunjeni sami sabom. U jednom slučaju smo krcati moći a u drugom nemoći.
11.02.2008. (08:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
celina
Gde je Reich i njegova orgonska energija?
Gde je Jung i njegovi arhetipovi?
puno pozdrava, celina:-))
11.02.2008. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...