S unutarnje strane...

subota, 23.02.2008.

Još jedan odlazak

I sad, kad je još jedan od najboljih među nama otišao, gdje smo mi? Jesmo li nešto naučili ili i dalje bauljamo kroz tamu?
Koliko riječi se mora izgovoriti, da bi ih netko čuo bez izvrtanja? Koliko života se mora potrošiti da bi ih netko vidio bez naočala?
A čini mi se da su ga najmanje prepoznali oni koji su bilo oko njega, njegovi. Neka mi oproste ovaj sasvim subjetktivan utisak…

Mnogi će sad komentirati – eto, što mu je sad vrijedilo to što je radio pod kraj života, kad se ipak nije mogao izvući i spasiti si život?
A ja ću odgovoriti: “Zar je poanta bila u tome da se spasi svoj život?” Nikad ga ne bih podržao, pa makar jednom jedinom riječju, da sam u njemu osjetio taj motiv – spasiti svoj život.

Znao je da odlazi i radio na tome koliko je mogao. Ali, upravo zato jer je odlazio, jer je umirao, počeo je govoriti istinu. Bez uvijanja, bez skrivanja, bez slojeva – jednostavnu, čistu istinu o onome što je u životu važno, a što nije.
I te riječi su zapisane. Čak i onda kad ih ne bi sve potpisao ili se s njiima složio, čak i tada cijenim ih kao istinite i iskrene. Što se ne bi moglo reći za mnoge druge zapisane, a takozvane “duhovne”.

Od onoga tko odlazi, to zna i s tim se pomirio, možete očekivati samo beskomprisnost. A to smo i dobili. Uzvratiti možemo samo zahvalnošću.

I na posljetku – on je zasigurno jedan od onih koji se jesu izvukli, koliko god to malom umu izgledalo neshvatljivo.

Taj isti mali um će se i dalje baviti svojim stvarima, ništa zapravo ne mijenjajući, bez obzira koliko velikih će doći ili otići.

Tek tu i tamo, netko izraste, naraste, proširi se i – onda ode. Tako to mora biti, na pouku onima koji ostaju.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv