Komentari

apk.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • LA-LA

    Dakle, ni ego ne smije slabiti. Sad mi je ipak lakše. :-)))

    avatar

    11.02.2008. (15:28)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Pretpostavljam i da introvertirana osoba mora razvijati svoju ekstrovertiranost... da bude ''zlatna sredina''. Uravnotežena osoba je učinkovita u svim pravcima djelovanja.
    (Ponekad se pitam jesam li previše znatiželjna.)

    avatar

    11.02.2008. (20:23)    -   -   -   -  

  • Tapecirani rogovi

    Ček' malo. Ako je cilj širenje sreće, onda smo u neravnoteži, jel? ;)

    avatar

    11.02.2008. (22:09)    -   -   -   -  

  • senči

    U neravnoteži smo valjda i onda kada ne vidimo da drugi šire sreću. To širenje ne razumijem.Onda smo svi u neravnoteži osim onih koji nisu.

    avatar

    12.02.2008. (08:23)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @tapecirani rogovi: Objasni malo pitanje. Gdje je nejasnoća?

    avatar

    12.02.2008. (09:10)    -   -   -   -  

  • gomma

    Kao ideja zanimljivo, al ipak mislim "too much love will kill you..."
    Zapravo pitanje je kako će čovjek razviti tu nekakvu smirenost, stabilnost , snagu koju crpi iz promišljanja života ako je trenutno iracionalan u smislu obuzetosti osjećajima ili pometenosti nečim "izvan"-jačim od sebe sama; valjda treba to prvo sve preživit.
    Osim toga uvijek me intrigirao taj odnos-razlika između osjetljivosti(senzibilnosti) i osjećajnosti.
    Prevelika osjetljivost baš može bit više izraz ega u smislu one neke "nepristupačnosti", "ne dirajte me, jadan ja fina dušica u grubom svijetu" (dok monstruoznost racionalnosti gledamo svaki dan).
    Kad prestajemo bit (pre)osjetljivi, a postajemo osjećajni...?
    ......

    avatar

    12.02.2008. (13:05)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Ne možeš ne primijetiti da je netko sretan. Sreća se vidi na licu, u stavu tijela itd. Svatko zna prepoznati staloženu, smirenu osobu. I onaj tko jest sretan i onaj koji je manje sretan (uravnotežen). I uvijek takva osoba djeluje pozitivno na svoju okolinu, pa zato možemo reći da ta osoba širi mir, spokojstvo, staloženost, razumijevanje, tj. sreću.

    Preosjetljivi smo kada nismo sigurni u sebe. Kad tu svoju emotivnost ne možemo racionalizirati, npr. reći si u nekom takvom trenutku: ''ok, emocije me izjedaju, ali to neće utjecati na ispravnost mojih odluka''. Ja se obično pitam da li što u tom trenutku mogu učiniti, a ako ne mogu onda moram izdržati da prođe oluja.
    Ili, prema onoj Nitscheovoj ''Što me ne ubije, jača me.'' :-))
    Da, ponekad se dogodi da moramo ''preboljeti'' svoje propuste.

    Jednom je netko rekao da sretan čovjek može bolje suosjećati od onog nesretnog jer je nesretan okupiran samo svojom patnjom.

    avatar

    12.02.2008. (15:51)    -   -   -   -  

  • Senči

    Malo ljudi u mom društvu plače. Svi se urnebesno smiju i govore da su sretni jer su dobro prošli. Moglo je biti i gore. I uz viceve i šalu jedan grize nokte, drugi se svrbi po glavi a treći ima tikove. I svi se lijepo zabavljamo. Sretni smo i puni razumijevanja jedni prema drugima. Onda dođemo kući udrimo u plač jer ne valja posao, muž, djeca. Trenutna sreća malo znači. Osobno nisam naišla na osobu za koju doista mogu reći da širi sreću. Što uostalo, može značiti širenje sveopće sreće kada je netko nije u stanju preuzeti. Možda je možemo samo prepoznati, ali je li to dovoljno.Možda se tada javi i sasvim suprotan efekt u smislu zavisti i sl. Širiti je unatar sebe to bi već moglo nešto značiti. Ali ako nešto širiš, za početak već moraš nešto imati. Makar malo ali bi trebalo biti prisutno. Na primjer imaš osjećaje, za koje smo vidjeli da ih ne treba potiskivati, pa onda kažeš sam sebi o.k. sada idemo dalje. Imamo osjećaje idemo osvojiti (ili već nešto učiniti) s egom, pa onda i s mislima se treba pozabaviti. I tako malo po malo širimo se unutar sebe. Mislim da se to širenje odnosi na to. Kada smo dovoljno široki možemo prihvatiti i sreću drugih ljudi. Može li se tako opisati to širenje?

    avatar

    12.02.2008. (16:45)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Osoba koja se ne raduje tuđoj sreći je nesretna i okupirana svojom patnjom. Zavidna osoba je ona kojoj nešto nedostaje ili misli da joj nedostaje. (Opet onaj famozni i opasni osjećaj nedostatka) Zbog osjećaja nedostatka (bilo čega) čovjek se osjeća manje važnim ili neprimjećenim, što opet povlači masu drugih negativnih emocija koje zatvaraju ličnost u neki svoj svijet.
    Kad prihvaćamo radost drugih, postajemo primatelji dobroga, radost se umnožava i povezuje nam srca.
    Mislim da treba svakom dijelu osobnosti dati onoliko prostora da neometano funkcionira. Ne zakidati ih nego ih naučiti primjenjivati u svakodnevnom životu.

    avatar

    12.02.2008. (17:22)    -   -   -   -  

  • gomma

    Ima super knjiga Pascal Brucknera "Neprestana ushićenost-esej o prisilnoj sreći" di on govori o tiraniji srećom u modernom društvu; vjerojatno je krajnja poruka da su sva "stanja svijesti",emocije,doživljaji na neki način dobra,potrebna-valjda nam treba naknadna pamet da bi to prepoznali.Dosta se govori i o tome kako ljudi sve što im je poželjno brzo sebi "učine" nužnim,neophodnim za život pa otud taj osjećaj nedostatka.
    A što se tiče "drugih ljudi" i njihovog utjecaja mislim da je to samo donekle stvar prepuštanja i kontrole jer htjeli,ne htjeli(svjesno ili nesvjesno) jednostavno reagiramo, djeluje se na nas(npr. s nekim ljudima sam brbljav,živahan,vedar, a s nekima više mračan i sarkastičan); nekako mi se čini da se to sve događa brže nego što se mi "događamo sami sebi"(a da bi se moglo samo nekom analizom objasnit).
    Definitivno pretjerana zaokupljenost samim sobom,nesposobnost uživljavanja,slušanja,divljenja,radovanja s drugima je najveći problem tog nekog "lošeg ega" kojeg se da svakodnevno primjetit.

    avatar

    13.02.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • Radost


    prema onoj Nitscheovoj ''Što me ne ubije, jača me.'' :-))

    bravo!!!;)))

    meni, pa nekaj drugega ne gre iz glave, verjetno imam premalu srce;))) bom delala na uravnovešanju uma in srca...

    Spomnila sem se, ko tole berem, da mi je pred leti neka ženska rekla, da sem pod nesrečno zvezdo rojena,,,,to se mi je nekaj usidralo, normalno, saj se še zdaj tega spomnim...glade na to, da po AK težim k uspehu, mi tole ne da mira, ali mi pa moj ego ne da mira....
    Kako si naj to razložim, pod nesrečno zvezdo; kaj sem si izbrala trpljenje, ovire, bolezni,,,,da se preko njih preobrazim in s trdim delom uspem,,,,ali lahko z uravnovešenim sistemom uspem na nežnejši in srečnejši način,,,,kaj ni izbira naša??? od kod potem ta nesrečna zvezda....ko me pa sonce podpira????

    avatar

    23.02.2008. (14:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...