S unutarnje strane...

srijeda, 28.06.2006.

Blago s otoka

Naši otoci su puni blaga koje uopće nije toliko skriveno. Štoviše, vidljivo je svima i svima je na dohvat ruke. Malo sam razmišljao da li da ovu informaciju podijelim s vama, ali sam na posljetku zaključio da toga ima toliko da ima dovoljno za sve!
Naime, svi znate kako su prelijepi naši otoci, posebice oni manji, nenaseljeni. Ako nekako nabavite čamac, makar i onaj najmanji, odjednom će vam za pola sata biti dostupne nebeske uvalice, s tirkiznim morem, pjesmom cvrčaka, mirisom lavande, divljeg ružmarina i borovih iglica. Ah…
Ali, vjerovali ili ne, postoji još i bonus! Naime, već malo lutanja po zabačenim uvalicama Zlarina, Tijata, Zmajana i drugih manjih otočića Šibenskog arhipelaga (odmah nakon izlaska iz kanala sv. Ante), bilo je dovoljno za otkrivanje nevjerojatne istine: ta su mjesta prepuna pravog pravcatog blaga!
Nismo mogli vjerovati svojim očima koliko stvari na obali strpljivo čeka svog nalaznika! Zapravo, imali smo teškoća s odlučivanjem: odakle početi? Svaka uvalica skrivala je svoju (ogromnu!) količinu blaga. Na kraju smo se odlučili za jedno slatko mjesto na sjevernoj strani Tijata. Kao što fotografije vjerno prikazuju, opustošili smo doslovce sve što se moglo naći na nekih sedam, osam metara šljunčane plažice okružene stijenama. Uspjeli smo sakupiti šest ogromnih vreća po sto dvadeset litara koje smo nesmetano odvezli do obale.
Evo kratkog popisa što smo sve besplatno uzeli iz te uvalice. Daleko po broju prednjače plastični čepovi razno raznih boca. Ima ih svih veličina i boja, za doslovce sve zamislive boce, plastične i staklene. Mislim da smo ih skupili najmanje tisuću. Drugi artikal po redu su upaljači svih vrsta, polu puni i prazni.
Naša procjena – barem stotinjak. Treće mjesto uvjerljivo drže cipele, sandale i papuče. Njih ima u svim veličinama, drvenih, plastičnih i platnenih. Na žalost, uvijek samo u količinama od po pola para iste vrste. No, ipak, skupili smo barem pedeset raznih komada obuće, što nije malo!
Nakon toga dolaze stvari koje se ne isplati brojati po komadu, već na kile: boce, razna tetrapak ambalaža, ambalaža za motorno ulje, deterđente za pranje suđa, plastične posude poput lavora i kantica, užadi, komada tkanine i raspadnute odjeće, ma svega što ti srce poželi! Jako smo žalili što nismo mogli ponijeti sa sobom jedan televizor i komade vrtne garniture – nije nam stalo u čamac pa smo to ostavili za drugi put.
Znam da je teško u to povjerovati, ali istina je sve što pišem! Malo ljudi za to zna, a muči me sumnja da je to iz koristoljublja. Naime, kad bi svi saznali čega sve ima na otocima, nastala bi navala i naše bi prelijepe vale bile opustošene, kao što smo, eto, sada, mi opustošili ovu valu na Tijatu! Naša turistička zajednica u sprezi s lokalnim stanovništvom lukavo potiče takvu vrst obogaćivanja Hrvatske ne radeći mnogo na tome. S druge strane, jedan mi je stariji gospodin, rodom iz Šibenika, koji je više od pedeset godina s morem i na moru, kasnije rekao da prvi put čuje da je netko skupio to blago koje nedirnuto leži na otocima. To me malo rastužilo. Jadni ljudi, ne znaju što propuštaju, pomislio sam. A rekao mi je još i to da nekada Hrvatski otoci nisu bili tako bogati. Prije je to bila prava pustoš, nigdje ničega, kaže, a sada, kad smo se otvorili mnogobrojnim turistima a i sami se osilili i obogatili, e pa red je da i blago sijemo po otocima, nego što!
Kao što rekoh na početku, razmišljao sam da li da ovu informaciju podijelim sa vama. Malo me uhvatila pohlepa, moram priznati. Koliko još toga leži tamo, to nije za povjerovat! Ali, onda sam shvatio da upravo zbog toga MOGU pričati o tome! Jednu valu smo opustošili i ostavili je doista pustu i praznu. Ali, zašto biti škrt? To nije dobra karma. Radije ću ja vama to lijepo reći, a vi, ako vam je do blaga, znate što vam je činit. Vjerujte mi, isplati se!

ponedjeljak, 19.06.2006.

Kratki susret s predsjednikom

Što sam obećao, to moram izvršiti! Nije mi ovo prvi predsjednik kojeg sam upoznao, ali moram priznati da me iznenadila lakoća kojom se do ovog dolazi! Naime, sjećam se detaljnih pregleda, trostrukih detektora i ostalih čuda. No, dobro, tada je bio rat, ali nekako mi se usjeklo u pamćenje da su predsjednici uvijek okruženi velikim osiguranjem. Ili je to iz američkih filmova? Kako bilo da bilo, ovaj nije takav. Dočekale su nas samo dvije ženske osobe, bez vidljivog osiguranja i uvele nas u prohladan (danas je bilo vrućeeeee!) i vrlo tih salon, gdje su nas ponudili sokom. Malo smo posjedili, a zatim je ušao gospodin Drnovšek.
Ali, da se vratim malo unatrag. Zbog gužve na cesti Aleksandra i ja smo kasnili petnaestak minuta. Inače, kad bih nekom predstavljao svoju suradnicu i prijateljicu bilo bi to ovako: “Ovo je Aleksandra, ona koja nikad nikuda ne kasni ni minute”. Međutim, sve se jednom dogodi prvi put, ali, ajme majko, zar baš danas? I zar baš na ovaj sastanak!? Priznajem, bilo nam je neugodno, ali eto, sve je na kraju završilo dobro i mi smo lijepo popričali s gospodinom predsjednikom.
Ne ću sad o čemu, nije bitno za ovu prigodu, o tome ću jednom kasnije, kad dođe pravi trenutak. Ali je zato bitan unutarnji osjećaj. Na posljetku, ja sam tako i shvatio ovaj sastanak. Želio sam “osjetiti” čovjeka koji je skupio toliko hrabrosti da o svojim unutarnjim razmišljanjima obavijesti svoje sugrađane, ali i ostale ljude, usprkos svim političkim konvencijama. Na taj je način postao jedinstvena pojava u svijetu, predstavnik i pionir jedne nove vrste “duhovnih” ljudi s utjecajem.
Pola sata nije dovoljno za potpuno upoznavanje, ali ono što mogu sa sigurnošću reći jest da je gospodin Drnovšek jednostavan i iskren čovjek. Svoje odmjerene rečenice prekida šaramantnim osmjehom koji bi mnogi duhovnjaci nazvali “blaženstvom”. Vrlo je miran i tih, djeluje gotovo povučeno, a budući da sam i ja često takav u prvim susretima, Aleksandra mi je poslije rekla da bismo nas dvojica vjerojatno samo sjedili i smješili se, da nije bilo nje koja je pričala!
Ništa zato, netko mora i to, a ja sam, usprkos tišini, ili možda zahvaljujući njoj, ipak došao do zaključka da gospodin Drnovšek doista može načiniti promjenu. Već jest, zapravo, samom svojom pojavom. Ako se to moglo dogoditi Slovencima, možda bi se moglo i Hrvatima, ili bilo kome drugome. Ili, ako hoćete drugačije: ako se takve unutarnje preobrazbe mogu dogoditi jednom predsjedniku, onda se mogu dogoditi bilo kome!
To ulijeva nadu, zar ne? Vjerujem da svjedočimo jedinstvenoj pojavi koja će se zasigurno raširiti. Kome nije dosta dosadnih političara koji se stalno vrte u krugu, ponavljaju iste pogreške i govore iste fraze, bez obzira kojoj strani pripadali? Vrijeme je za političare s istinskim osjećajem za život, s dozom stvarne životne mudrosti i s hrabrošću da tu mudrost prenesu drugima.
Pomalo zavidim Slovencima na njihovom predsjedniku. Ako ovo čitate, Slovenci (a znam da neki čitaju), hajde, brzo potporu Janezu Drnovšeku. Ovo je prigoda kakva se rijetko nudi. Iskoristite ju.
A mi Hrvati ćemo malo pričekati, iako, izgleda da su naš i njihov predsjednik dobri prijatelji. Tko zna, možda se i tu nešto pokrene…
Eto, tako vam je to, dragi čitači blogova. Za danas dosta, a drugi put nešto sasvim drugo….
U međuvremenu, uživajte u ljetu. Napokon je stiglo s ovim dobrim vijestima!

četvrtak, 15.06.2006.

Prosvjetljeni predsjednik države?

Zamislite da se sutra na televiziji pojavi gospodin Stipe Mesić, naš predsjednik, i da vam kaže kako bi bilo jako dobro za Hrvate da se posvete duhovnosti, da meditiraju i pozitivno razmišljaju. Zamislite nadalje da vam taj isti predsjednik kaže kako je vegetarijanac i da to preporuča svima, a još na to doda riječ dvije o energetskoj krizi koja predstoji, a koja se može ublažiti ako se preselite iz gradova na selo, proizvodite svoju vlastitu hranu i imate samodostatni izvor energije. Zamislite još i to da vam predsjednik napiše knjigu koja se zove “Misli o životu i osvješćivanju” i uopće da se ponaša više kao duhovni učitelj, a manje kao državnik.
Ne možete to zamisliti? Vjerujem da ne možete, čak ni oni među vama koji bi tako nešto željeli. Prelijepo a da bi bilo istinito, reći ćete. Ili možda prestrašno da bi bilo istinito? Jer, što se političar ima baviti takvim stvarima? Mora da je neka mučka po srijedi…
E, vidite, dragi moji, takvo čudo se dogodilo našim susjedima, Slovencima! Upravo se oparavljaju od šoka i neki još ne mogu vjerovati svojim očima i ušima. Njihov predsjednik, dr. Janez Drnovšek, prošao je kroz osobnu preobrazbu, vjerojatno potaknutu teškom bolesti koju je, kako kaže, izbacio iz misli. I sad ih, tako preobražen, iznenađuje! Polovica njih pomalo se srami toga, a druga polovica je ponosna. Njihov je predsjednik napisao knjigu, osnovao pokret (www.gibanje.org) za koji mnogi ne znaju jel’ politička stranka ili ekološko-duhovna udruga.
Evo, za koji sat će HRT1 emitirati emisiju mog prijatelja Ilije Jandrića pod nazivom: “Janez Drnovšek: slovenski Dalaj Lama”, a i naše novine su već nešto pisale o tome izazvavši očekivano kontroverzne reakcije.
Jasno je da će tek sljedeći izbori (mislim da su za godinu dana) pokazati da li je Slovenija bila spremna za ovakvog predsjednika. Što se mene tiče, ja bih rado glasovao za njega, samo što se moj glas tamo ne broji. Mogu se samo nadati da će sLOVEnski poticaj nekako slijediti i ostali!
Inače, na osobnoj razini, svjedočio sam mnogo puta ovakvim preobrazbama. Bilo je i vrlo poznatih i utjecajnih ljudi koji su kroz njih prošli. Međutim, uglavnom su to držali za sebe. Moram priznati da nitko do sada na tako visokoj razini nije bio dovoljno hrabar da krene tim putem ovako javno. Dr. Drnovšek se našao u ulozi “prosvjetljenog predsjednika”, nekoga tko ima mogućnosti da doista nešto učini. Ima na tom putu i izazova i teškoća, ne samo onih koji su vezani uz negodovanje zbunjene javnosti i moćnika (primjerice slovenske mesne indrustrije koja zasigurno nema koristi od predsjednika vegetarijanca), već i onih duhovnih, malo znanih, s kojima će se predsjednik zasigurno morati nositi.
Hoće li u tome uspjeti? Iskreno se nadam. I ne samo to, namjeravam mu pružiti osobnu podršku. Igrom slučaja (koji i nije tako slučaj kako izgleda) za par dana sam u audijenciji kod njega u Ljubljani. Veselim se tome.
Hm, da, i vama ću sve ispričati o tome kako je bilo! Budući da sad imam priliku dijeliti ovakve doživljaje, zašto ne? Čitamo se…

Isus buntovnik – drugi dio

"Ako ti netko uzme kaput, ti njemu daj i košulju!", kažu da je kazao Isus. Vjerojatno i jest, ali nije pritom zagovarao neizmjernu i nezamislivu dobrotu. Bio je buntovnik prvoga reda i ghandijevski zagovaratelj pasivnog otpora. Da bismo to razumjeli, moramo razumjeti kako je djelovalo Rimsko carstvo.
Radilo se o velikoj i nestabilnoj strukturi. Komiunikacija je bila mnogo sporija nego danas (nije, primjerice, bilo blogova, možete li to zamisliti!), a svaka je uznemirena pokrajina predstavljala potencijalnu opasnost za cijelo carstvo. Slanje vojske u jedan dio svijeta, značilo je oslabjeti drugi dio. Zbog toga su rimljani morali poštovati stroga pravila ponašanja prema potlačenim i porobljenim narodima. Iako je bio robovlasnik, rimski se građanin morao brinuti za svoje robove. Morao im je pružiti barem osnovnu sigurnost, odjeću, prehranu i krov nad glavom. Ukoliko to ne bi činio, primjerice ako bi izgladnjivao robove, tjerao ih da rade preko mjere (vjerovali ili ne postojala su pravila koliko rob dnevno može načiniti koraka – nešto poput osmosatnog radnog vremena!) ili im oduzimao odjeću, došao bi pod udar strogog rimskog zakona i riskirao smrtnu kaznu!
Radilo se o nekoj vrsti sigurnostnog mehanizma: pretjerano okrutni lokalni moćnici mogli su svojim ponašanjem izazvati pobunu robova i podređenih naroda, a to je značilo vojnu intervenciju iz Rima, što je bilo skupo i potencijalno opasno.
No, prije nego do kraja razumijete Isusove riječi, morate znati još nešto: oznaka ropstva u to je vrijeme bila uzimanje ogrtača (kaputa). Kao i danas, dani su na bliskom istoku bili vrući, a noći hladne. Robovlasnik je svojim robovima uzimao danju njihove “kapute”, a navečer bi im ih vraćao da se mogu pokriti i zaštititi od hladnoće.
E sad ste spremni za konačno razumijevanje! “Kad ti netko uzme kaput” – značilo je “kad te netko učini robom, kad postane vlasnik nad tvojim radom i izrabljuje te”. To se događalo mnogima koji se nisu mogli braniti i bili su prisilno odvedeni u ropstvo. Takvim je Isus rekao: “…dajte im i svoju košulju”, a to je značilo da ste hodali goli i javno svima obznanjivali da vaš robovlasnik loše postupa s vama i dovodili ga u smrtnu opasnost zbog optužbe za poticanje pobune robova!
Koji robovlasnik bi u tim uvjetima zadržao roba koji mu tako prkosi? Kao i u slučaju “okretnja lijevog obraza”, radi se o djelotvornom i jednostavnom načinu za stvaranje krize među rimskim osvajačima i nasilnicima. Trebali ste samo uporno hodati goli (bez košulje), raditi što vam se kaže i bez borbe biste vjerojatno bili oslobođeni. Širenje ovakvog nauka među pukom predstavljalo je pasivan, ali nevjerojatno točan politički napad na vlastodršce!

***

Zgodno, zar ne? No, da ne zaboravim objasniti zašto je takvo djelovanje u skladu s “ženskim načelom”? Prvo, nije bilo poticanja na borbu niti nasilnog preuzimanja vlasti. Drugo, pokazivanje brige (ali doista stvarne brige) za nejake, nemoćne, potlačene i izrabljivane, sasvim je različito od osvajačko-dominatorskog svjetonazora kojim se povodi većina današnje politike, ali i religioznih institucija. “Muška duhovnost” je uvijek apstraktna i “onozemaljska”. Primjerice, tvrdnje o potrebi patnje na ovom svijetu poradi nagrade na drugom, tipični su primjer političkog zavaravanja neukih poradi zgrtanja materijalnih bogatstava i moći.
Žalosno je da su upravo onog tko je svim svojim postupcima i životom bio protiv toga u ruke preuzeli njegovi protivnici. Rimsko carstvo se samo prividno raspalo – u biti se pretvorilo u instituciju koja još dan danas čini isto: osvaja, tlači i zavarava, a sve u ime lažnih ciljeva.

subota, 10.06.2006.

Isus buntovnik - prvi dio

A sad nešto (naizgled) sasvim drugačije! Podsjetih sam sebe na obećanje iz “Davincija s rupom na kraju” – Isus i njegovi naputci puni nevjerojatne i šokantne dobrote. Svi ste čuli onu : “Kad te netko udari po desnom obrazu, ti mu ponudi i lijevi.” Ili, onu: “Ako ti netko uzme kaput, ti mu daj i košulju.” Mnogo su pokušali slijediti te naputke, vjerujući da predstavljaju neku vrst žrtve ili barem “pedagoškog postupka” koji će posramiti nasilnika i kradljivca. No,Thom Hartman (pisac knjiga “Posljednji žar pradavnog Sunca”, “Prorokov put” i “Najveća duhovna tajna svih vremena”) daje nam jednu drugačiju perspektivu. Vrlo je zanimljiva ne samo zato što osvjetljava te čudne naputke s drugog stajališta, već i zato što uvodi “ženski element “u Isusovo naučavanje. Objasnit ću to kasnije, a sad pažljivo čitajte!
Daklem, u Isusovo vrijeme njegovu su zemlju okupirali Rimljani. Oni su sa sobom donijeli određena pravila. Jedno od njih je bilo da pripadnici osvojenih naroda nisu ravnopravni rimskim građanima tako dugo dok se rimski građani nisu prema njima odnosili kao prema takvima. To je u praksi značilo da su Rimljani mogli vrijeđati, pljuvati, ponižavati Židove (i druge) kako su htjeli. Oni se nisu smijeli braniti ni uzvraćati. Ali ako bi ih netko izazvao na borbu, tim bi se činom oni uzdigli do ravnopravnog položaja i mogli su uzvratiti Rimljaninu. Zbog toga su Rimljani dobro pazili što čine tako da svaki odnos s potlačenima bude ponižavajući, a ne ravnopravan.
Najveće poniženje u javnosti bilo je ako netko nekoga dotakne lijevom rukom, a posebice ako netko nekoga tom rukom pljusne. Udarac desnom rukom bio je neka vrst izazova i priznavanje protivnika ravnopravnim.
Znate li zašto je udarac lijevom bio najveće poniženje? Zbog toaletnog papira. Odnosno, zbog njegovog nedostatka! I dan danas u nekim dijelovima svijeta, a posebice tada i tamo, ljudi su čistili svoju stražnjicu poslije velike nužde lijevom rukom! Koliko god prali tu ruku, zna se gdje je ona bila. E, pa, kad vas je netko lijevom samo dotaknuo to je bilo kao da vas danas pljune, a kad vas je udario po licu, kao kad bi se danas doslovce popiškio na vas!
I sad dolazi “kvaka”: zapazite da u slučaju udarca lijevom rukom po licu, napadač pljiuska žrtvu po DESNOM obrazu. Ukoliko bi pljusnuo po LIJEVOM, to znači da je upotrijebio desnu ruku, a to je značilo izazov i pravo na uzvrat!
Dakle, kad Isus kaže “ponudite lijevi obraz onome tko vas je udario po desnom”, on kaže “dajte mu do znanja da je kukavica i podlac; ponudite mu da vas udari desnom rukom, ako se usudi, jer ćete mu tako moći uzvratiti”!
Vjerovali ili ne, u to vrijeme je to funkcioniralo kao sredstvo da vas napasni Rimljani ostave na miru – naime, nisu se željeli izlagati opasnosti ravnopravne borbe s lokalnim narodom, a s druge strane nisu željeli ispasti kukavice u očima svojih kolega.
I tako, ako su vas udarali po desnom obrazu, bilo je dovoljno da drsko ponudite i lijevi, pa da se riješite gnjavaže. Jednostavno, a djelotvorno!
Sad stajem, a za dan, dva slijedi pravo značenje naputka o “davanju košulje onom tko vam je uzeo kaput”, zajedno s objašnjenjem zašto takvo društveno angažirano i socijalno osjetljivo naučavanje pripada “ženskoj” a ne “muškoj” strani.

utorak, 06.06.2006.

Zašto su žene opasne?

I tako, eto nas u vražjem danu. Ništa posebno, koliko vidim kroz prozor – i onaj stvarni i onaj virtualni!
Jedan od komentara (na “Kako je vrag dobio rogove?”) koji sam primio od svoje (mlađahne) prijateljice glasio je: “A zašto bi se netko uopće bojao žena? Muškarci su puno opasniji!” Slatko, zar ne?
Ipak, postavila je važno pitanje. Za što su žene opasne? I kome?
Zapravo, uopće se ne radi o ženama ili muškarcima doslovno. Žene su već toliko dugo u istim hlačama s muškarcima da tu nema prevelike razlike. Ali, radi se o, nazovimo ga tako za sada, “ženskom elementu” ili “ženskom načelu”. Kad bi ono postalo snažnije ili samo dobilo jednak status “muškom načelu”, onda postoji stvarna opasnost od promjene svijeta. Što bi se sve, primjerice, promijenilo?
Recimo, ne bi se znalo tko je važniji, snažniji i moćniji. Zamislite taj kaos! Nitko živ ne bi znao tko je na vrhu a tko na dnu. Užasna situacija u kojoj nema nikakvog motiva da se čovjek penje po ljestvici hijerarhije sve do vrha.
Pa onda, ne bi bilo apsolutnih autoriteta koje se mora slušati. Ajme majko! Pa tko će voditi ovce na pašu (i na klanje)? Neće valjda same odlučivati o sebi?!
Dalje, odjednom bi ljubav i ljepota postali važniji od strahopoštovanja i uspjeha. Holly shit! Koga ćemo se onda bojati? I za što ćemo onda raditi?! Možda ni ne moramo raditi? Jer, ako su neke druge stvari važnije od novca i moći, onda… Vidi, vidi, kakve lude ideje!
Ili, recimo, nježnost, senzualnost i seksualnost odjednom bi bile prirodne, normalne, nepotisnute i zdrave. Ti bokca! Pa reklame više ne bi funkcionirale! Tko bi se okrenuo za silikonskim komadom ako bi mu sve bilo u redu u glavi i među nogama? Tko bi išao na ispovjed ako bi bilo sasvim u redu uživati u seksu? I tko bi dao novce lažnim čuvarima morala?
Ne, ne! Opasno ti je to, bebice moja, vrlo opasno! Oni koji se boje žena (mislim ženskog načela, jel’te) imaju za to debelih razloga. Svijet kakav poznajemo srušio bi se u trenu. Bolje nam je da imamo vraga koji nas straši. On nas čuva od velikog zla istinske promjene

PS
Hajde, pomognite mi! Što bi se sve promijenilo da sve bitno žensko nije proglašeno vražjim, da su žene i muškarci doista ravnopravni ili da je Bog žensko isto kao i muško? Baš me zanima…

nedjelja, 04.06.2006.

DaVincijev kod s rupom na kraju

Kad već spomenuh taj kod u svezi vraga i njegovih rogova, evo par riječi za razmišlajnje. Pogledao sam film, eto ne u onoj prvoj rundi znatiželjnih, već sada, kad su se gužve pred kinima malo smanjile. Utisak? U pravu su oni koji kažu da će se film zaboraviti vrlo brzo. Kao jednokratna večernja zabava sasvim u redu, ali ništa drugo i ništa posebno. Knjiga mi je bila zanimljivija, međutim i ona me zapravo razočarala. Štoviše, sad nakon filma imam neki gorak ukus u ustima, neki osjećaj da nešto ne štima. Diglo se mnogo prašine oko svega toga, naizgled s razlogom, ali zapravo, sve skupa je slabašno i neuvjerljivo. Osim sa stajališta zarade koja je očigledno velika.
Moglo se to drugačije napraviti. I knjiga i film su mogli imati sasvim drugu dimenziju. Pa se pitam kome je od koristi da inače dobra poruka bude “zagađena” naglaskom na sasvim krivu poantu? Podsjeća me to na tehnike političkog rata. Ako želiš imati kontrolu nad neprijateljem, nemoj ga uništiti, održavaj ga na životu, ali ga učini slabim i neuvjerljivim. Da li se to dogodilo s cijelom pričom oko Dana Browna? Možda čovjek radi upravo za onu stranu koju naizgled kritizira.
Na stranu sada umjetničke vrijednosti knjige (one u takvim slučajevima nisu u prvom planu), osnovne zamisli o kojima se u početku govori su sasvim na mjestu. Znam to jer sam se pitanjem žena i ženskog načela u duhovnom i kulturnom životu povijesti čovječanstva osobno bavio dugo godina. Činjenica je da je žensko načelo u obliku Boginje štovano doslovce desetke tisuća godina, od najranijih začetaka kulture i civilizacije. Činjenica je da je naša kultura (stara otprilike 5000 godina) to žensko načelo potisnula, a religijske institucije koje se s pravom mogu nazvati “muškim institucijama” aktivno su se borile da iz naroda potisnu svaku svjesnost o tome. Svi simboli o kojima se govori u knjizi doista su postojali i doista su bili namjerno uništavani. Kršćanstvo je u tome prednjačilo, posebice katoličanstvo, što nije ni čudno jer se radi o instituciji koja je nastala na temeljima rimskog carstva, izrazito patrijahalnog, izrazito osvajačkog i stoga izrazito “muškog”.
Također, nije daleko od pomisli da je Isus zapravo donio mnogo “ženske” energije u svijet tradicionalnog židovstva. Njegova učenja su učenja o blagosti, o socijalnoj pravdi i jednakosti u svim odnosima, ne samo muškim i ženskim već i društvenim (podsjećam sam sebe da o “okretanju drugog obraza” i “davanju košulje onome tko ti uzme kaput” napišem jedan zanimljiv post – vjerovali ili ne, taj zloupotrebljavani naputak nema baš nikakve veze s nadnaravnom dobrotom već se radi o pozivu na socijalne nemire i društveni bunt protiv tadašnjih rimskih okupatora). Ako je imao ženu (što vjerojatno jest), pa što onda? To ne umanjuje njegovu vrijednost, osim u očima iluzionista i manipulatora.
I tu otprilike završava istinitost DaVincijeva koda. Sve ove stvari dalje, o templarima, samom DaVinchiju, Newtonu i ostalim čuvarima “svetog grala” koji je zapravo Magdalenin sarkofag i njeno tijelo, a u doslovnom smislu njeni i Isusovi potomci, mogu a i ne moraju biti istinite. Mene, međutim, to uopće ne zanima.
Ali, zašto bi trebalo zanimati bilo koga? Pa, vidite zato da se od Isusa i njegovog učenja napravi još jedna “kraljevska loza”, tradicija, još jedna hijerarhija kojoj se treba diviti ili ju štovati. Ta se hijerarhija skriva, predstavlja tajnu i navodno je neka vrst konkurencije koja će potkopati temelje kršćanstva.
Ali, čak i da to jest tako, čime bi ti temelji bili potkopani? Još jednom institucijom koja je do sada bila proganjana, a sada bi se pojavila kao “istinitiji” nadomjestak kršćanskoj crkvi? I koliko bi vremena prošli prije nego se i ta institucija korumpira i postane sredstvo daljenjeg iskorištavanja ljudi?
I vidite, tu je ta rupa u cijelom DaVincijevom kodu. Počinje zanimljivo. Predočuje nam istinite podatke o “ženskoj svetosti”, ali i o vrijednosti i snazi žena, prije svega kao ljudskih bića, a zatim kao potencijalnih “boginja”. Međutim, nakon toga skreće u objašnjenje tisućugodišnje zavjere i prevare, što je zanimljivo, ali zapravo nebitno za osnovnu zamisao od koje se počinje. Naime, svatko onaj tko je iole ozbiljnije proučavao kulture iz prošlosti i sadašnjosti koje u sebi sadrže “ženski” oblik duhovnosti ili religije, jako dobro zna da su one po svojoj prirodi protiv hijerarhije. U tom kontekstu Isuosovi krvni nasljednici ne znače baš ništa. Štoviše, stavljanje naglaska na njih na neki način šteti samoj biti zamisi o jednakosti i neiskorištavanju koja se nalazi u osnovi “ženskog” pristupa duhovnosti.
I tu je bitni promašaj: sve izgleda kao da je protiv kršćanstva, jedne od najvećih svjetskih “muških” religija, tradicionalnih i patrijahalnih, a zapravo – ćorak! Protiv su oni koji NE stvaraju nove institucije. Protiv su oni koji dopuštaju slobodu izbora i ne rade diskriminaciju po spolu (tvrdeći da je to božji zakon). Protiv su oni čija duhovnost i religa je toliko živa da im nisu potrebni posrednici između njih i božanskog. I tu leži prava opasnost za tradicionalne religiozne institucije.,
Ono o čemu govori Brown i DaVincijev kod je podvala, ali ne zato jer bi bila neistinita, već zato što skreće pozornost od onog bitnog. I odatle gorak ukus: čini mi se da su dobre zamisli oslabljene, postale su naizgled očigledne kroz komercijalni pothvat. Ali, iskrivljene su taman toliko da ih svi vide, da se pravi “protivnik” oslabi i da se ništa ne promijeni.
Mogu se samo nadati da sve to skupa nije napravljeno namjerno.

petak, 02.06.2006.

Kako je vrag dobio rogove?

Uskoro se približava zanimljiv datum 06.06.06. Čudi me što satanisti i antikristi nisu glasniji, kad se već tako nešto posložilo! Morat će čekati cijelo tisućljeće da se brojke ponovo poigraju na taj način.
A znate li odakle ove šestice i zašto baš one označavaju vraga? Za to su, vjerovali ili ne, “krive” žene! Jer, broj šest je jedan od onih brojeva koji su od davnina pripadali ženama, baš kao i broj trinaest. Šestica pripada ženskom planetu Veneri. Ne pitajte me sad kako, blog je prekratka forma da se upustim u to, ali eto, razmislite o sljedećem: šesti dan u tjednu, počevši od nedjelje je petak. Petak je tradicionalno ženski dan, u mnogim jezicima (primjerice talijanskom) se i naziva po Veneri. A nije ni slučajno da se i dan danas smatra da je petak dan za zabavu (da ne kažem “za metak”)!
Nedjelja vam tako pripada Suncu (1), ponedjeljak Mjesecu (2), utorak Marsu (3), srijeda Merkuru (4), četvrtak Jupiteru (5), petak Veneri (6) i subota Saturnu (7). Duhovna simbolika Venere je jasno povezana s ženama, ljubavlju, seksualnošću i uživanjem pa je jednako tako jasno osuđena od prevladavajućih religija. Eh, sad, nemojte da vam odmah padne na um DaVinchijev kod, ovo je možda slično, ali o tom kodu bih imao nešto za reći (u nekom drugom blogu).
Nu, šestica je dakle petak, a petak je Venera, a Venera je žena i eto razloga za “devilizaciju” šestice!
Nije to jedino što je učinjeno. Petak trinaesti se smatra nesretnim danom, također vražjim. Petak smo objasnili, a što je s trinaesticom?
Jedna od najstarijih prikaza Boginje (ona na reljefu stijene iz Laussela u Francuskoj, stara oko 30,000 godina, vidi sličicu gore) pokazuje jednom rukom na polumjesec na kojem je 13 crtica, a drugom rukom na svoje spolne organe. Naime, žene imaju 13 mjesečnih ciklusa tijekom godine i zbog toga je taj broj 13 bio "svet". Kako je dominatorska, pretežito muška kultura, uzimala maha, sve što je bilo žensko postalo je "vražje" i loše. Tihi rat do istrebljenja uključivao je i indoktrinaciju, izmedu ostalog i proglašavanjem svih "ženskih" simbola lošima. Tako je 13 postao "nesretan broj, a kombinacija petka i 13. datuma u mjesecu po solarnom kalendaru, postala je tako posebno "neželjena". Dvostruka "ženskost".
Ako hoćete još detalja, pravi “nesretni” petak trinaesti bio bi kad se poklope trinaesti dan solarnog kalendara i trinaesti dan lunarnog kalendara! Budući da mi ne koristimo lunarni kalendar, onda ne znamo da je takav petak dvostruki trinaesti bio 13.08.2004. E, to je bio sasvim “vražji dan”, a to su znali smao malobrojni!
Inače, provjerio sam, sve do 2014 nema takve dvostruke kombinacije dvostrukog trinaestog i petka, pa pravovjerni mogu odahnuti, barem još osam godina! Da li ima dalje, ne znam, možda provjerim pa javim…
Sve u svemu, šteta što ovaj šesti i to utorak nije trinaesti i to petak! Tad bi bilo zabavno. Ali, i po lunarnom kalendaru ništa – 06.06. je deseti dan rastućeg mjeseca. Dakle, usprkos svom “zlu” sadržanom u ženskim šesticama, nema straha, vrag će i dalje čvrsto spavati!
Ah, da, nisam odgovorio na pitanje kako je vrag dobio rogove! Sad, posle tog nesretnog koda, svi znaju daje simbol svete ženstvenosti “kalež”, u obliku slova V, koji je oblik maternice. E, sad, toj maternici dodajte još i jajovode i dobit ćete lijepu bikovsku glavu s rogovima! Slikica pokazuje jedan neolitski crtež (5000-6000 godina star) gdje vidite kako je glava s rogovima lijepo smještena u žensko međunožje! Za njih je to bio simbol svetosti – to je bilo mjesto iz kojeg je nastajao život. A za nas – apage satanas! I to vam je to: tako vrag postade rogat!

	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv