"Ako ti netko uzme kaput, ti njemu daj i košulju!", kažu da je kazao Isus. Vjerojatno i jest, ali nije pritom zagovarao neizmjernu i nezamislivu dobrotu. Bio je buntovnik prvoga reda i ghandijevski zagovaratelj pasivnog otpora. Da bismo to razumjeli, moramo razumjeti kako je djelovalo Rimsko carstvo.
Radilo se o velikoj i nestabilnoj strukturi. Komiunikacija je bila mnogo sporija nego danas (nije, primjerice, bilo blogova, možete li to zamisliti!), a svaka je uznemirena pokrajina predstavljala potencijalnu opasnost za cijelo carstvo. Slanje vojske u jedan dio svijeta, značilo je oslabjeti drugi dio. Zbog toga su rimljani morali poštovati stroga pravila ponašanja prema potlačenim i porobljenim narodima. Iako je bio robovlasnik, rimski se građanin morao brinuti za svoje robove. Morao im je pružiti barem osnovnu sigurnost, odjeću, prehranu i krov nad glavom. Ukoliko to ne bi činio, primjerice ako bi izgladnjivao robove, tjerao ih da rade preko mjere (vjerovali ili ne postojala su pravila koliko rob dnevno može načiniti koraka – nešto poput osmosatnog radnog vremena!) ili im oduzimao odjeću, došao bi pod udar strogog rimskog zakona i riskirao smrtnu kaznu!
Radilo se o nekoj vrsti sigurnostnog mehanizma: pretjerano okrutni lokalni moćnici mogli su svojim ponašanjem izazvati pobunu robova i podređenih naroda, a to je značilo vojnu intervenciju iz Rima, što je bilo skupo i potencijalno opasno.
No, prije nego do kraja razumijete Isusove riječi, morate znati još nešto: oznaka ropstva u to je vrijeme bila uzimanje ogrtača (kaputa). Kao i danas, dani su na bliskom istoku bili vrući, a noći hladne. Robovlasnik je svojim robovima uzimao danju njihove “kapute”, a navečer bi im ih vraćao da se mogu pokriti i zaštititi od hladnoće.
E sad ste spremni za konačno razumijevanje! “Kad ti netko uzme kaput” – značilo je “kad te netko učini robom, kad postane vlasnik nad tvojim radom i izrabljuje te”. To se događalo mnogima koji se nisu mogli braniti i bili su prisilno odvedeni u ropstvo. Takvim je Isus rekao: “…dajte im i svoju košulju”, a to je značilo da ste hodali goli i javno svima obznanjivali da vaš robovlasnik loše postupa s vama i dovodili ga u smrtnu opasnost zbog optužbe za poticanje pobune robova!
Koji robovlasnik bi u tim uvjetima zadržao roba koji mu tako prkosi? Kao i u slučaju “okretnja lijevog obraza”, radi se o djelotvornom i jednostavnom načinu za stvaranje krize među rimskim osvajačima i nasilnicima. Trebali ste samo uporno hodati goli (bez košulje), raditi što vam se kaže i bez borbe biste vjerojatno bili oslobođeni. Širenje ovakvog nauka među pukom predstavljalo je pasivan, ali nevjerojatno točan politički napad na vlastodršce!
***
Zgodno, zar ne? No, da ne zaboravim objasniti zašto je takvo djelovanje u skladu s “ženskim načelom”? Prvo, nije bilo poticanja na borbu niti nasilnog preuzimanja vlasti. Drugo, pokazivanje brige (ali doista stvarne brige) za nejake, nemoćne, potlačene i izrabljivane, sasvim je različito od osvajačko-dominatorskog svjetonazora kojim se povodi većina današnje politike, ali i religioznih institucija. “Muška duhovnost” je uvijek apstraktna i “onozemaljska”. Primjerice, tvrdnje o potrebi patnje na ovom svijetu poradi nagrade na drugom, tipični su primjer političkog zavaravanja neukih poradi zgrtanja materijalnih bogatstava i moći.
Žalosno je da su upravo onog tko je svim svojim postupcima i životom bio protiv toga u ruke preuzeli njegovi protivnici. Rimsko carstvo se samo prividno raspalo – u biti se pretvorilo u instituciju koja još dan danas čini isto: osvaja, tlači i zavarava, a sve u ime lažnih ciljeva.
Post je objavljen 15.06.2006. u 08:31 sati.