S unutarnje strane...

srijeda, 28.06.2006.

Blago s otoka

Naši otoci su puni blaga koje uopće nije toliko skriveno. Štoviše, vidljivo je svima i svima je na dohvat ruke. Malo sam razmišljao da li da ovu informaciju podijelim s vama, ali sam na posljetku zaključio da toga ima toliko da ima dovoljno za sve!
Naime, svi znate kako su prelijepi naši otoci, posebice oni manji, nenaseljeni. Ako nekako nabavite čamac, makar i onaj najmanji, odjednom će vam za pola sata biti dostupne nebeske uvalice, s tirkiznim morem, pjesmom cvrčaka, mirisom lavande, divljeg ružmarina i borovih iglica. Ah…
Ali, vjerovali ili ne, postoji još i bonus! Naime, već malo lutanja po zabačenim uvalicama Zlarina, Tijata, Zmajana i drugih manjih otočića Šibenskog arhipelaga (odmah nakon izlaska iz kanala sv. Ante), bilo je dovoljno za otkrivanje nevjerojatne istine: ta su mjesta prepuna pravog pravcatog blaga!
Nismo mogli vjerovati svojim očima koliko stvari na obali strpljivo čeka svog nalaznika! Zapravo, imali smo teškoća s odlučivanjem: odakle početi? Svaka uvalica skrivala je svoju (ogromnu!) količinu blaga. Na kraju smo se odlučili za jedno slatko mjesto na sjevernoj strani Tijata. Kao što fotografije vjerno prikazuju, opustošili smo doslovce sve što se moglo naći na nekih sedam, osam metara šljunčane plažice okružene stijenama. Uspjeli smo sakupiti šest ogromnih vreća po sto dvadeset litara koje smo nesmetano odvezli do obale.
Evo kratkog popisa što smo sve besplatno uzeli iz te uvalice. Daleko po broju prednjače plastični čepovi razno raznih boca. Ima ih svih veličina i boja, za doslovce sve zamislive boce, plastične i staklene. Mislim da smo ih skupili najmanje tisuću. Drugi artikal po redu su upaljači svih vrsta, polu puni i prazni.
Naša procjena – barem stotinjak. Treće mjesto uvjerljivo drže cipele, sandale i papuče. Njih ima u svim veličinama, drvenih, plastičnih i platnenih. Na žalost, uvijek samo u količinama od po pola para iste vrste. No, ipak, skupili smo barem pedeset raznih komada obuće, što nije malo!
Nakon toga dolaze stvari koje se ne isplati brojati po komadu, već na kile: boce, razna tetrapak ambalaža, ambalaža za motorno ulje, deterđente za pranje suđa, plastične posude poput lavora i kantica, užadi, komada tkanine i raspadnute odjeće, ma svega što ti srce poželi! Jako smo žalili što nismo mogli ponijeti sa sobom jedan televizor i komade vrtne garniture – nije nam stalo u čamac pa smo to ostavili za drugi put.
Znam da je teško u to povjerovati, ali istina je sve što pišem! Malo ljudi za to zna, a muči me sumnja da je to iz koristoljublja. Naime, kad bi svi saznali čega sve ima na otocima, nastala bi navala i naše bi prelijepe vale bile opustošene, kao što smo, eto, sada, mi opustošili ovu valu na Tijatu! Naša turistička zajednica u sprezi s lokalnim stanovništvom lukavo potiče takvu vrst obogaćivanja Hrvatske ne radeći mnogo na tome. S druge strane, jedan mi je stariji gospodin, rodom iz Šibenika, koji je više od pedeset godina s morem i na moru, kasnije rekao da prvi put čuje da je netko skupio to blago koje nedirnuto leži na otocima. To me malo rastužilo. Jadni ljudi, ne znaju što propuštaju, pomislio sam. A rekao mi je još i to da nekada Hrvatski otoci nisu bili tako bogati. Prije je to bila prava pustoš, nigdje ničega, kaže, a sada, kad smo se otvorili mnogobrojnim turistima a i sami se osilili i obogatili, e pa red je da i blago sijemo po otocima, nego što!
Kao što rekoh na početku, razmišljao sam da li da ovu informaciju podijelim sa vama. Malo me uhvatila pohlepa, moram priznati. Koliko još toga leži tamo, to nije za povjerovat! Ali, onda sam shvatio da upravo zbog toga MOGU pričati o tome! Jednu valu smo opustošili i ostavili je doista pustu i praznu. Ali, zašto biti škrt? To nije dobra karma. Radije ću ja vama to lijepo reći, a vi, ako vam je do blaga, znate što vam je činit. Vjerujte mi, isplati se!