S unutarnje strane...

ponedjeljak, 19.06.2006.

Kratki susret s predsjednikom

Što sam obećao, to moram izvršiti! Nije mi ovo prvi predsjednik kojeg sam upoznao, ali moram priznati da me iznenadila lakoća kojom se do ovog dolazi! Naime, sjećam se detaljnih pregleda, trostrukih detektora i ostalih čuda. No, dobro, tada je bio rat, ali nekako mi se usjeklo u pamćenje da su predsjednici uvijek okruženi velikim osiguranjem. Ili je to iz američkih filmova? Kako bilo da bilo, ovaj nije takav. Dočekale su nas samo dvije ženske osobe, bez vidljivog osiguranja i uvele nas u prohladan (danas je bilo vrućeeeee!) i vrlo tih salon, gdje su nas ponudili sokom. Malo smo posjedili, a zatim je ušao gospodin Drnovšek.
Ali, da se vratim malo unatrag. Zbog gužve na cesti Aleksandra i ja smo kasnili petnaestak minuta. Inače, kad bih nekom predstavljao svoju suradnicu i prijateljicu bilo bi to ovako: “Ovo je Aleksandra, ona koja nikad nikuda ne kasni ni minute”. Međutim, sve se jednom dogodi prvi put, ali, ajme majko, zar baš danas? I zar baš na ovaj sastanak!? Priznajem, bilo nam je neugodno, ali eto, sve je na kraju završilo dobro i mi smo lijepo popričali s gospodinom predsjednikom.
Ne ću sad o čemu, nije bitno za ovu prigodu, o tome ću jednom kasnije, kad dođe pravi trenutak. Ali je zato bitan unutarnji osjećaj. Na posljetku, ja sam tako i shvatio ovaj sastanak. Želio sam “osjetiti” čovjeka koji je skupio toliko hrabrosti da o svojim unutarnjim razmišljanjima obavijesti svoje sugrađane, ali i ostale ljude, usprkos svim političkim konvencijama. Na taj je način postao jedinstvena pojava u svijetu, predstavnik i pionir jedne nove vrste “duhovnih” ljudi s utjecajem.
Pola sata nije dovoljno za potpuno upoznavanje, ali ono što mogu sa sigurnošću reći jest da je gospodin Drnovšek jednostavan i iskren čovjek. Svoje odmjerene rečenice prekida šaramantnim osmjehom koji bi mnogi duhovnjaci nazvali “blaženstvom”. Vrlo je miran i tih, djeluje gotovo povučeno, a budući da sam i ja često takav u prvim susretima, Aleksandra mi je poslije rekla da bismo nas dvojica vjerojatno samo sjedili i smješili se, da nije bilo nje koja je pričala!
Ništa zato, netko mora i to, a ja sam, usprkos tišini, ili možda zahvaljujući njoj, ipak došao do zaključka da gospodin Drnovšek doista može načiniti promjenu. Već jest, zapravo, samom svojom pojavom. Ako se to moglo dogoditi Slovencima, možda bi se moglo i Hrvatima, ili bilo kome drugome. Ili, ako hoćete drugačije: ako se takve unutarnje preobrazbe mogu dogoditi jednom predsjedniku, onda se mogu dogoditi bilo kome!
To ulijeva nadu, zar ne? Vjerujem da svjedočimo jedinstvenoj pojavi koja će se zasigurno raširiti. Kome nije dosta dosadnih političara koji se stalno vrte u krugu, ponavljaju iste pogreške i govore iste fraze, bez obzira kojoj strani pripadali? Vrijeme je za političare s istinskim osjećajem za život, s dozom stvarne životne mudrosti i s hrabrošću da tu mudrost prenesu drugima.
Pomalo zavidim Slovencima na njihovom predsjedniku. Ako ovo čitate, Slovenci (a znam da neki čitaju), hajde, brzo potporu Janezu Drnovšeku. Ovo je prigoda kakva se rijetko nudi. Iskoristite ju.
A mi Hrvati ćemo malo pričekati, iako, izgleda da su naš i njihov predsjednik dobri prijatelji. Tko zna, možda se i tu nešto pokrene…
Eto, tako vam je to, dragi čitači blogova. Za danas dosta, a drugi put nešto sasvim drugo….
U međuvremenu, uživajte u ljetu. Napokon je stiglo s ovim dobrim vijestima!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Duhovna akademija, službeno
Stvarna promjena - neokultura
Super zanimljive knjige
Što sanjaju dupini?
Generator sinkroniciteta
Tko je za ples?
Jedrenje na vjetru duše
Nebeski labirinti

Adrian Predrag Kezele on Facebook

Adrian Kezele