S unutarnje strane...

nedjelja, 04.06.2006.

DaVincijev kod s rupom na kraju

Kad već spomenuh taj kod u svezi vraga i njegovih rogova, evo par riječi za razmišlajnje. Pogledao sam film, eto ne u onoj prvoj rundi znatiželjnih, već sada, kad su se gužve pred kinima malo smanjile. Utisak? U pravu su oni koji kažu da će se film zaboraviti vrlo brzo. Kao jednokratna večernja zabava sasvim u redu, ali ništa drugo i ništa posebno. Knjiga mi je bila zanimljivija, međutim i ona me zapravo razočarala. Štoviše, sad nakon filma imam neki gorak ukus u ustima, neki osjećaj da nešto ne štima. Diglo se mnogo prašine oko svega toga, naizgled s razlogom, ali zapravo, sve skupa je slabašno i neuvjerljivo. Osim sa stajališta zarade koja je očigledno velika.
Moglo se to drugačije napraviti. I knjiga i film su mogli imati sasvim drugu dimenziju. Pa se pitam kome je od koristi da inače dobra poruka bude “zagađena” naglaskom na sasvim krivu poantu? Podsjeća me to na tehnike političkog rata. Ako želiš imati kontrolu nad neprijateljem, nemoj ga uništiti, održavaj ga na životu, ali ga učini slabim i neuvjerljivim. Da li se to dogodilo s cijelom pričom oko Dana Browna? Možda čovjek radi upravo za onu stranu koju naizgled kritizira.
Na stranu sada umjetničke vrijednosti knjige (one u takvim slučajevima nisu u prvom planu), osnovne zamisli o kojima se u početku govori su sasvim na mjestu. Znam to jer sam se pitanjem žena i ženskog načela u duhovnom i kulturnom životu povijesti čovječanstva osobno bavio dugo godina. Činjenica je da je žensko načelo u obliku Boginje štovano doslovce desetke tisuća godina, od najranijih začetaka kulture i civilizacije. Činjenica je da je naša kultura (stara otprilike 5000 godina) to žensko načelo potisnula, a religijske institucije koje se s pravom mogu nazvati “muškim institucijama” aktivno su se borile da iz naroda potisnu svaku svjesnost o tome. Svi simboli o kojima se govori u knjizi doista su postojali i doista su bili namjerno uništavani. Kršćanstvo je u tome prednjačilo, posebice katoličanstvo, što nije ni čudno jer se radi o instituciji koja je nastala na temeljima rimskog carstva, izrazito patrijahalnog, izrazito osvajačkog i stoga izrazito “muškog”.
Također, nije daleko od pomisli da je Isus zapravo donio mnogo “ženske” energije u svijet tradicionalnog židovstva. Njegova učenja su učenja o blagosti, o socijalnoj pravdi i jednakosti u svim odnosima, ne samo muškim i ženskim već i društvenim (podsjećam sam sebe da o “okretanju drugog obraza” i “davanju košulje onome tko ti uzme kaput” napišem jedan zanimljiv post – vjerovali ili ne, taj zloupotrebljavani naputak nema baš nikakve veze s nadnaravnom dobrotom već se radi o pozivu na socijalne nemire i društveni bunt protiv tadašnjih rimskih okupatora). Ako je imao ženu (što vjerojatno jest), pa što onda? To ne umanjuje njegovu vrijednost, osim u očima iluzionista i manipulatora.
I tu otprilike završava istinitost DaVincijeva koda. Sve ove stvari dalje, o templarima, samom DaVinchiju, Newtonu i ostalim čuvarima “svetog grala” koji je zapravo Magdalenin sarkofag i njeno tijelo, a u doslovnom smislu njeni i Isusovi potomci, mogu a i ne moraju biti istinite. Mene, međutim, to uopće ne zanima.
Ali, zašto bi trebalo zanimati bilo koga? Pa, vidite zato da se od Isusa i njegovog učenja napravi još jedna “kraljevska loza”, tradicija, još jedna hijerarhija kojoj se treba diviti ili ju štovati. Ta se hijerarhija skriva, predstavlja tajnu i navodno je neka vrst konkurencije koja će potkopati temelje kršćanstva.
Ali, čak i da to jest tako, čime bi ti temelji bili potkopani? Još jednom institucijom koja je do sada bila proganjana, a sada bi se pojavila kao “istinitiji” nadomjestak kršćanskoj crkvi? I koliko bi vremena prošli prije nego se i ta institucija korumpira i postane sredstvo daljenjeg iskorištavanja ljudi?
I vidite, tu je ta rupa u cijelom DaVincijevom kodu. Počinje zanimljivo. Predočuje nam istinite podatke o “ženskoj svetosti”, ali i o vrijednosti i snazi žena, prije svega kao ljudskih bića, a zatim kao potencijalnih “boginja”. Međutim, nakon toga skreće u objašnjenje tisućugodišnje zavjere i prevare, što je zanimljivo, ali zapravo nebitno za osnovnu zamisao od koje se počinje. Naime, svatko onaj tko je iole ozbiljnije proučavao kulture iz prošlosti i sadašnjosti koje u sebi sadrže “ženski” oblik duhovnosti ili religije, jako dobro zna da su one po svojoj prirodi protiv hijerarhije. U tom kontekstu Isuosovi krvni nasljednici ne znače baš ništa. Štoviše, stavljanje naglaska na njih na neki način šteti samoj biti zamisi o jednakosti i neiskorištavanju koja se nalazi u osnovi “ženskog” pristupa duhovnosti.
I tu je bitni promašaj: sve izgleda kao da je protiv kršćanstva, jedne od najvećih svjetskih “muških” religija, tradicionalnih i patrijahalnih, a zapravo – ćorak! Protiv su oni koji NE stvaraju nove institucije. Protiv su oni koji dopuštaju slobodu izbora i ne rade diskriminaciju po spolu (tvrdeći da je to božji zakon). Protiv su oni čija duhovnost i religa je toliko živa da im nisu potrebni posrednici između njih i božanskog. I tu leži prava opasnost za tradicionalne religiozne institucije.,
Ono o čemu govori Brown i DaVincijev kod je podvala, ali ne zato jer bi bila neistinita, već zato što skreće pozornost od onog bitnog. I odatle gorak ukus: čini mi se da su dobre zamisli oslabljene, postale su naizgled očigledne kroz komercijalni pothvat. Ali, iskrivljene su taman toliko da ih svi vide, da se pravi “protivnik” oslabi i da se ništa ne promijeni.
Mogu se samo nadati da sve to skupa nije napravljeno namjerno.

	lipanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv