apikultura

srijeda

srpanj

2013

Opnokrilci ili Hymenoptera

Pčele pripadaju koljenu člankonožaca (Arthropoda), razredu kukaca (Insecta ili Hexapoda) i redu opnokrilaca (Hymenoptera).

Opnokrilci ili Hymenoptera („Hymen“ – što na grčkom znači opna i „ptera“ – krila) dobili su ime po tome što imaju dva para opnastih krila. Prednji par krila je veći od stražnjeg para i međusobno su povezana pomoću kukica (hamuli) koje se nalaze na prednjem rubu stražnjih krila. Osim toga, postoje i pripadnici opnokrilaca koji nemaju krila, kao što su kukci u zadrugama (mravi radnici). Usni aparat im je prilagođen za lizanje, grizenje i sisanje. Hrane se insektima (grabežljivci), biljnim sokovima, lišćem, peludom i nektarom. Na bočnim stranama glave se nalaze dva složena oka, a između njih antene različitih oblika na kojima se nalaze osjetni organi. Prsni koš (thorax) se sastoji iz tri dijela: prothorax, mesothorax i metathorax u podredu Symphita, dok u podredu Apocrita u prsni koš ulazi i prvi trbušni ili abdominalni segment ili propodeum.
Noge u opnokrilaca su prilagođene za : kretanje (hodanje), pravljenje gnijezda, sakupljanje nektara i peludi u pčela itd. Za opnokrilce je karakterističan i homometabolni razvoj tj. prolaze kroz faze metamorfoze: jaje (ovum), ličinka (larva), kukuljica (pupa) i odrasli oblik (imago).
U red Hymenoptera ubrajamo veliki broj kukaca - približno 120, 000 vrsta, a dijeli se na 2 podreda: širokozačane ili Symphita i utegnutozačane ili Apocrita. Razlike između ova dva podreda se očituju u anatomskim karakteristikama i u filogenetskom porijeklu (biološka evolucija kroz povijest).

Širokozačani ili Symphita

Utegnutozačane ili Apocrita

komentiraj (0) * ispiši * #

četvrtak

srpanj

2013

Propolis

Propolis je smolasta tvar koju pčele skupljaju s pupoljaka, kore i tankih grančica mnogih vrsta drveća kao što su: jela, joha, smrča, bor, topola, jasen, breza, hrast, divlji i pitomi kesten itd.
Riječ propolis dolazi od grčke riječi "pro" što znači ispred i riječi "polis" što znači grad. Propolis je uz vosak jedini materijal koje pčele koriste u izgradnji svojeg životnog prostora. Pčele koriste propolis kako bi začepile rupice i pukotine unutar košnice, prazan prostor između okvira, smanjile ulaz ili suzile leto košnice zbog niskih temperatura, propuha i balzamirali uginule insekte i miševe koji dospiju u košnicu (pčele takve kukce i miševe koji su veći od samih pčela ne mogu iznijeti van košnice, pa ih umjesto toga oblijepe s propolisom i na taj način balzamiraju).

Kako pčele skupljaju propolis

Pčele medarice skupljaju propolis tako da sa svojim čeljustima skinu smolu s drveta i zatim pomoću četkica stopala prve i druge noge prebace u košarice (corbicula) na stražnjim nogama i odnose ga u košnicu. U tim košaricama pčele skupljačice prenose i pelud do košnice. Kada se pčele skupljačice s propolisom vrate u košnicu, kućne pčele skinu propolis sa zadnjih nogu skupljačice i odnose ga na mjesta u košnici koja će zalijepiti. Kranjske pčele tijekom godine skupe do 150 g propolisa, dok kavkaske pčele mogu skupiti znatno veću količinu i do 1000 g propolisa. Pčele skupljaju propolis najviše pri kraju ljeta i u jesen kada je intenzitet paše smanjen.

Kemijski sastav propolisa

Kemijskim analizama dosada je utvrđeno da propolis sadrži preko 200 različitih supstanci. S obzirom da je propolis smolasta tvar, sadrži najviše smole i to preko 50 %, zatim oko 30 % voska, do 10 % aromatičnih ulja i 5 % peludi. Od ostalih poznatih kemijskih spojeva propolis sadrži: flavonoide, vitamine C, E i vitamine B - kompleksa tj. B1 - tiamin i B2 - riboflavin, B6 – piridoksin, minerale, aldelhide, kumarine, aminokiseline, terpene, organske kiseline i ostale tvari. Kemijski sastav propolisa, odnosno udjel pojedinih komponenata, kao i boja i miris prvenstveno ovisi o biljnoj smoli (vrsti drveta s koje je pčela skinula smolu).

Fizikalna i organoleptička svojstva propolisa

Gustoća propolisa je 1.11 do 11. 14, temperatura tališta iznosi između 80 i 105 C. Propolis se slabo otapa u vodi, dok je topivost u etanolu znatno veća. Na temperaturi iznad 30 C je vrlo ljepljiv i mekane konzistencije, a ispod 15 C je tvrd i lako lomljiv. Što se tiče organoleptičkih svojstava, propolis je okusom gorak i ljut, miris je aromatičan i intenzivan. Boja varira od tamno crvene do smeđkasto crvene, smeđkasto zelene i smeđkasto žute.