Marketing
Propolis
Propolis je smolasta tvar koju pčele skupljaju s pupoljaka, kore i tankih grančica mnogih vrsta drveća kao što su: jela, joha, smrča, bor, topola, jasen, breza, hrast, divlji i pitomi kesten itd.
Riječ propolis dolazi od grčke riječi "pro" što znači ispred i riječi "polis" što znači grad. Propolis je uz vosak jedini materijal koje pčele koriste u izgradnji svojeg životnog prostora. Pčele koriste propolis kako bi začepile rupice i pukotine unutar košnice, prazan prostor između okvira, smanjile ulaz ili suzile leto košnice zbog niskih temperatura, propuha i balzamirali uginule insekte i miševe koji dospiju u košnicu (pčele takve kukce i miševe koji su veći od samih pčela ne mogu iznijeti van košnice, pa ih umjesto toga oblijepe s propolisom i na taj način balzamiraju).
Kako pčele skupljaju propolis Kemijski sastav propolisa Fizikalna i organoleptička svojstva propolisa
Pčele medarice skupljaju propolis tako da sa svojim čeljustima skinu smolu s drveta i zatim pomoću četkica stopala prve i druge noge prebace u košarice (corbicula) na stražnjim nogama i odnose ga u košnicu. U tim košaricama pčele skupljačice prenose i pelud do košnice. Kada se pčele skupljačice s propolisom vrate u košnicu, kućne pčele skinu propolis sa zadnjih nogu skupljačice i odnose ga na mjesta u košnici koja će zalijepiti. Kranjske pčele tijekom godine skupe do 150 g propolisa, dok kavkaske pčele mogu skupiti znatno veću količinu i do 1000 g propolisa. Pčele skupljaju propolis najviše pri kraju ljeta i u jesen kada je intenzitet paše smanjen.
Kemijskim analizama dosada je utvrđeno da propolis sadrži preko 200 različitih supstanci. S obzirom da je propolis smolasta tvar, sadrži najviše smole i to preko 50 %, zatim oko 30 % voska, do 10 % aromatičnih ulja i 5 % peludi. Od ostalih poznatih kemijskih spojeva propolis sadrži: flavonoide, vitamine C, E i vitamine B - kompleksa tj. B1 - tiamin i B2 - riboflavin, B6 – piridoksin, minerale, aldelhide, kumarine, aminokiseline, terpene, organske kiseline i ostale tvari. Kemijski sastav propolisa, odnosno udjel pojedinih komponenata, kao i boja i miris prvenstveno ovisi o biljnoj smoli (vrsti drveta s koje je pčela skinula smolu).
Gustoća propolisa je 1.11 do 11. 14, temperatura tališta iznosi između 80 i 105 C. Propolis se slabo otapa u vodi, dok je topivost u etanolu znatno veća. Na temperaturi iznad 30 C je vrlo ljepljiv i mekane konzistencije, a ispod 15 C je tvrd i lako lomljiv. Što se tiče organoleptičkih svojstava, propolis je okusom gorak i ljut, miris je aromatičan i intenzivan. Boja varira od tamno crvene do smeđkasto crvene, smeđkasto zelene i smeđkasto žute.
Post je objavljen 18.07.2013. u 20:42 sati.