aparatczykovi zapisi

Prenosim jedan zanimljiv prijedlog za podizanje nivoa rada lokalne uprave o kojem bi se moglo razmisliti:


Time da bi ipak trebalo biti obziran, što znači uzeti u obzir dob i izgled žena, ne zbog njihovog integriteta nego više radi pitanja estetike i dobrog ukusa. Recimo, zaista ne bih želio gledati obnažene trbuhe svojih starijih ili pretilijih kolegica, a takva je većina. Isto je i sa minicama, novu balvan-revoluciju si ipak priuštio ne bih. Mislim da bi o tome koja se službenica smije obnažiti i u kojoj mjeri trebalo oformiti povjerenstvo, a o načinu rada povjerenstva donijeti pravilnik, ili barem smjernice. Po mogućnosti imenovati mene predsjednikom povjerenstva (uzdati se u moj dobar ukus).
Nije to prvi put da imam zanimljive prijedloge. Dok sam hodao na burzu (mislim na Zavod za zapošljavanje, ne na tržište vrijednosnih papira) depru mi je stvarala sama atmosfera te hrpe nezadovoljnih i beznadežnih ljudi u bezličnoj zgradi. Moj je prijedlog bio da se preuredi prostor, dofura nekog DJ-a i pušta lagani ambijentalni techno. Može i trance, ili chillout, ali ne preglasno da referenti mogu raditi. Ako bi bili vrlo napredni (iako pozitivni propisi Rh na dopuštaju tako što) mogli bi se džabalescu dijeliti "bomboni" da se burzeri lakše skuliraju. Ionako nema posla, pa barem da dolazak na burzu bude brija a ne trauma.
Srećom, već dvije godine nemam potrebe ići tamo u Zvonimirovu, vjerujem da tuluma i dalje nema. Sada bi trebalo dolazak na posao u državnu službu pretvoriti u zadovoljstvo. Postoji li ijedno radno mjesto gdje je opis posla sudjelovanje na rimskoj orgiji.
Možda je u raju permanentan tulum, cuge i droge u izbilju, i ne bude ti zlo, sve su žene lijepe, sisate, napaljene, a, kao što bi to moj dragi kolega rekao, na TV-u je finale svjetskog i Hrvatska vodi protiv Brazila 2:0.
Ali sad sam bitno skrenuo s teme, a tema su bile oskudno odjevene službenice. Bah, ionako ljeto ide kraju i biti će svega toga manje za vidjeti.

Zanimljiv problem je frend iznio na jednoj od sesija kvartovske ekipe. Ponuđeno mu je biti striper na jednoj djevojačkoj večeri. Ne full monty nego do gačica. Definirao je čak i cijenu, mislim negdje 400 kuna. Za to bi trebalo ići i bez gaća. Muči ga pitanje prihvatiti ili ne. Cura mu još ne zna za to, ali sigurno bi saznala prije ili kasnije, pa bolje da joj sam kaže. Zanimljiv je bio stav ekipe. Ženski dio se zgražao nad tom idejom, i obznanile su da one ne bi svojim dečkima tolerirale tako što. Niti jedna ga nije podržala u toj namjeri. Muški su se složili da je to OK, a ja sam dodao kako bi to moglo predstavljati i u budućnosti solidan alternativan izvor prihoda. Mislim da je odustao od ideje.
I zaista, pa to je pošten posao. Iako kad atmsfera uzavrije, nikada se ne zna kad će koja od sredovječnih (ili mladih) dama iz publike nezaustavljivo strpati njegovog jegera u usta.
Moram priznati da ne izgledam poput loše karikature i sam bi ozbiljno razmišljao o tome, naravno trudeći se da moji bližnji to ipak ne znaju. Ne bi bilo loše dignuti koju lovu sa strane, makar morao njihati žlundru pred hrpom gospođa, međutim kako izgledam stvarno bi bilo nastrano gledati mene u tom nastupu. Da imam curu striptizetu ili pole i ili cage dancera bio boh prije ponosam negoli ljubomoran. Da mogu reči:"Vidiš onu malu, slatku, e ona je sa mnom!". Nekoć davno smo se jedna moja tadašnja simpatija i ja pentrali na Sljeme a ona nije imala grudnjak, neka je grupica maloljetnih masturbanata glasno komentirala lelujanje njenih tada bujnih grudi, a ja sam mislio u sebi "Samo vi kenjajte momci, ali ona je sa mnom. Ja to diram (iako nije baš puno dopuštala diranja, ali to smo znali ipak samo nas dvoje)."
Iako me erotizirana koreografija ne smeta, mislim da bi prostitucija ipak bila previše, nešto što čak ni ja ne mogu prožvakati. Makar, u današnja vremena, sve što donosi hranu na stol, benzu u rezervar i plaća režije, ima moralno opravdanje.

Ovim naslovom mogli bi okarakterizirati sada već ustaljene, ali ne i tradicionalne roštiljade na krovu moje zgrade u Republici Dugave. Povod je bio nekoliko sakupljenih rođendana u nizu ali ja bih to nazvao i svečanim zatvaranjem ljetne sezone u kvartu. Bit će još brije po vani, i lijepog vremena, ali svi su se manje više vratili s godišnjeg i ljeto ide svome antiklimatičkom završetku. Teme su već jesenjske, uz prepričavanje ljetnih zgoda. Ovo je bio vikend uglavnom i posvećen kvartovskoj ekipi, mladoj i donekle zdravoj, još ne podlegloj učmalosti bračnog ili vanbračnog života. Ispeklo se i pojelo se, unatoč stalnim kišnim prijetnjama. I popilo se, i to dosta, zapavo kako tko. Ja sam se štedio, iako ne moram sjesti za volan da bih se dovukao do svog haustora. U alkoholnim brijama mnogi dobijaju napade pjesničke kreativnosti. Tako me frend u napadu metafore proglasio "balkanskim sprudom" na koji će se prije ili kasnije nasukati trajekt pun čehinja. Moram priznati da karakterizacija odgovara. Isus je rekao Šimunu Petru da je on stijena na kojoj će izgraditi crkvu. Ja se ipak ne bih uspoređivao s Sv. Petrom, i sasvim sam zadovoljan da budem sprud na koji se nasukavaju trajekti čehinja. Na kraju se zapjevalo Floyde i Stonese i di češ boljeg tuluma. Iz pravca Buzina je u jednom trenutku opalio vatromet, i stvarno uz roštill, cugu, travu, Floyde, Stonese ( a neko bi progurao i Matu Mišu) samo je vatromet još falio. Ljetna sezona zaključena na najbolji način.

Nije loš mail, prenosim u cijelosti:
Top Ten List
> Top Ten Condom Ad Slogans
> 10. Never ever deck her, with an unwraped pecker.
> 9. Don't be a fool, vulcanize your tool.
> 8. The right selection, is to protect your erection.
> 7. Wrap it in foil, before checking her oil.
> 6. A crank with armor, will never harm her.
> 5. If you really love her, wear a cover.
> 4. Don't make a mistake, cover your snake.
> 3. Sex is cleaner with a packaged wiener.
> 2. If you can't shield your rocket, leave it in your pocket.
> 1. No glove, No love.

Prenosim citat koji sam našao na blogu Civilka, fakat je dobar i oslikava neke stvari kojih sam svjestan kad razmišljam o svojoj generaciji, prijateljima, životu, ciljevima i prolaznosti vremena:
''Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve, u prosjeku 1938. Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti. A bit će da ste ipak vi u pravu jer sam sam na toj obali koju ste napustili i predali bezvoljno. I ponovno počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima. More od olova i nebo od borova. Udaljeni glasovi koji se miješaju, glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata, na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i nestalo je svjetla s onom bjelinom. Još malo šetnje i gotovo je'' (Šerbeđija).

Točno zbori Rade. A meni fali poetskog izražaja, nedostaje mi riječi, rečenice, diskurza. Zato posežem za tuđim riječima ali dajem za pravo čije su. Vjerujem da su tuđe poetske misli opće dobro, i pripadaju svima koji ih razumiju.

Ah! Povratak na staro. Sve što je lijepo kratko traje pa i godišnji. Jedno zvono budilice i tri tjedna lagodnog života nestaje u trenu. A bilo je sadržajnih tri tjedna, iako su ti sadržaji bili koncentrirani na neka razdoblja od po tri dana. Ljetovati s starcima u Ždrelcu na Pašmanu okružen nekakvim rođacima ne zvuči baš kao fun. I nije. Ali je barem bilo kuliranje. Još da vrijeme nije bilo tako šugavo, da se moglo baciti malo više plivačkih maratona. Ali nije bilo fora, usprkos činjenici da sam imao pravo na besplatnu cugu kod Natka u Ždrelcu, koje baš nisam obilato zlorabio zbog obveze prema autu od starog. Ševilo se nije! Iako u petak smo rođak i ja skužili neke curice kod Natka iz Malog Ždrelca, ja sam protumačio da uljetanje na plaži u Malom Ždrelcu nije održivo s obzirom da se brzo ide u Zagreb. u svakom slučaju nula bodova. Načeo sam čitati Franzenove "Korekcije", ali očigledno da mi je vrijeme sadržajnije proletilo jer sam došao samo do pola (iako, knjiga je debela). Da ne spominjem da sam pratio "Kapelske kresove". No, dosta o Ždrelcu!
Ali Komiža! Posljednja oaza kontra prosječnog hrvatskog mediokritet-šminkerskog turizma. Proveo sam tamo 4 divna dana i to mi je bilo dovoljno da se osjećam ko doma. 4 dana i sveukupno 4 sata spavanja. Bilo je fakat svega, velika koncentracija događaja i činilo mi se da ti dani fakat dugo traju. Pilo se (i to žestoko) i to toliko da se nekih događaja slabo sjećam, a što je najgore znam da se igrala igra istinitih ispovjesti, a ja nemam pojma što sam pričao. Ševilo se nije, nažalost. Brijalo se po jahtama (čak), uživalo u jedinoj cool atmosferi na Jadranu. Mnoštvo backpackera tražilo je posljednju slobodnu obalu, Garlandov "Žal" na Jadranu, tako da je i povratak trajektom imao Woodstock štih. Imao sam čast jesti u "Kibeli" u Splitu vlašku pašticadu, što ni mnogi Splićani nemaju običaj (to im je greška). Tradicionalno ljetovanje u socijali (tako je zovemo) na Murteru, ovoga puta u smanjenom obujmu i promjenjenom sastavu, bilo je ispunjeno velikom količinom pijače. Bile su šanse i za incident s brodom Narodnog radija (postao sam nesuđeni član NO Narodnog radija), ali ipak nismo pali pod zaštitarske šake. Ševilo se nije, po običaju ( da se upalo na brod odmah bi uletio Maji Šuput). Planirano ali ipak stihijski sam se vratio u Zadar, kojega ne računam pod postaju ljetovanja jer je ionako moja stalna tranzitna lokacija. Ove godine izostala je i tradicionalna noć u Zrću, koja je trebala uključiti impozatnu skupinu freakova i obilježiti sklapanje prijateljstva između Dugava i Bibinja. Srećom (!) to se nije dogodilo, kažem srećom jer bi se vjerovatno opet probudio s jutarnjim riganjem ili tko zna još čime gorim.
Uvijek je tužno odlaziti s mora, osobito s ovim lošim vremenom, iako je atmosfera postala i tamo malo gloomy kako je ljeto odlazilo. Ovo me podsjeća kako je kraj ljeta bio inspiracija mnogim glazbenicima od one stvari "Sealed with a kiss" koju nažalost pamtim samo u izvedbi eighties-aussie pederka Jasona Donovana (koji je ipak jednom davno jebao Kylie zato mu svaka čast), do Don Henleyeve "Boys of summer". Najzvučnija mi je od A-Ha "Summer moved on", i naravno "On the beach" Chrisa Ree. Sve je prolazno, a ljeto osobito. Tako je ljeto otišlo dalje, a ja nazad!

Morski blog nastaje u Zadru, na kompu mojega bratića. Kratak i sažet. Između Ždrelca, Komiže, Zadra i Murtera i tko zna još čega. Bila je noć svetog Lovre noćas, trebalo je poželjeti želju....
Napisati ću još štošta, ali sada mi je slaba inspiracija. Samo mislim kako da odgledam tekmu i stignem na Murter večeras. Poznavajući mog čudljivog bratića avantura nije nemoguća. Čudljivog li ljeta inače, kiša i hladan povjetarac, kao da uopće nije ljeto i da nisam uopće na moru.
Više u osvrtu na ljeto, kad do toga dođe!