aparatczykovi zapisi

Prenosim citat koji sam našao na blogu Civilka, fakat je dobar i oslikava neke stvari kojih sam svjestan kad razmišljam o svojoj generaciji, prijateljima, životu, ciljevima i prolaznosti vremena:
''Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve, u prosjeku 1938. Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti. A bit će da ste ipak vi u pravu jer sam sam na toj obali koju ste napustili i predali bezvoljno. I ponovno počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima. More od olova i nebo od borova. Udaljeni glasovi koji se miješaju, glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata, na brzinu pokupljeno rublje pred kišu i nestalo je svjetla s onom bjelinom. Još malo šetnje i gotovo je'' (Šerbeđija).

Točno zbori Rade. A meni fali poetskog izražaja, nedostaje mi riječi, rečenice, diskurza. Zato posežem za tuđim riječima ali dajem za pravo čije su. Vjerujem da su tuđe poetske misli opće dobro, i pripadaju svima koji ih razumiju.