Ah! Povratak na staro. Sve što je lijepo kratko traje pa i godišnji. Jedno zvono budilice i tri tjedna lagodnog života nestaje u trenu. A bilo je sadržajnih tri tjedna, iako su ti sadržaji bili koncentrirani na neka razdoblja od po tri dana. Ljetovati s starcima u Ždrelcu na Pašmanu okružen nekakvim rođacima ne zvuči baš kao fun. I nije. Ali je barem bilo kuliranje. Još da vrijeme nije bilo tako šugavo, da se moglo baciti malo više plivačkih maratona. Ali nije bilo fora, usprkos činjenici da sam imao pravo na besplatnu cugu kod Natka u Ždrelcu, koje baš nisam obilato zlorabio zbog obveze prema autu od starog. Ševilo se nije! Iako u petak smo rođak i ja skužili neke curice kod Natka iz Malog Ždrelca, ja sam protumačio da uljetanje na plaži u Malom Ždrelcu nije održivo s obzirom da se brzo ide u Zagreb. u svakom slučaju nula bodova. Načeo sam čitati Franzenove "Korekcije", ali očigledno da mi je vrijeme sadržajnije proletilo jer sam došao samo do pola (iako, knjiga je debela). Da ne spominjem da sam pratio "Kapelske kresove". No, dosta o Ždrelcu!
Ali Komiža! Posljednja oaza kontra prosječnog hrvatskog mediokritet-šminkerskog turizma. Proveo sam tamo 4 divna dana i to mi je bilo dovoljno da se osjećam ko doma. 4 dana i sveukupno 4 sata spavanja. Bilo je fakat svega, velika koncentracija događaja i činilo mi se da ti dani fakat dugo traju. Pilo se (i to žestoko) i to toliko da se nekih događaja slabo sjećam, a što je najgore znam da se igrala igra istinitih ispovjesti, a ja nemam pojma što sam pričao. Ševilo se nije, nažalost. Brijalo se po jahtama (čak), uživalo u jedinoj cool atmosferi na Jadranu. Mnoštvo backpackera tražilo je posljednju slobodnu obalu, Garlandov "Žal" na Jadranu, tako da je i povratak trajektom imao Woodstock štih. Imao sam čast jesti u "Kibeli" u Splitu vlašku pašticadu, što ni mnogi Splićani nemaju običaj (to im je greška). Tradicionalno ljetovanje u socijali (tako je zovemo) na Murteru, ovoga puta u smanjenom obujmu i promjenjenom sastavu, bilo je ispunjeno velikom količinom pijače. Bile su šanse i za incident s brodom Narodnog radija (postao sam nesuđeni član NO Narodnog radija), ali ipak nismo pali pod zaštitarske šake. Ševilo se nije, po običaju ( da se upalo na brod odmah bi uletio Maji Šuput). Planirano ali ipak stihijski sam se vratio u Zadar, kojega ne računam pod postaju ljetovanja jer je ionako moja stalna tranzitna lokacija. Ove godine izostala je i tradicionalna noć u Zrću, koja je trebala uključiti impozatnu skupinu freakova i obilježiti sklapanje prijateljstva između Dugava i Bibinja. Srećom (!) to se nije dogodilo, kažem srećom jer bi se vjerovatno opet probudio s jutarnjim riganjem ili tko zna još čime gorim.
Uvijek je tužno odlaziti s mora, osobito s ovim lošim vremenom, iako je atmosfera postala i tamo malo gloomy kako je ljeto odlazilo. Ovo me podsjeća kako je kraj ljeta bio inspiracija mnogim glazbenicima od one stvari "Sealed with a kiss" koju nažalost pamtim samo u izvedbi eighties-aussie pederka Jasona Donovana (koji je ipak jednom davno jebao Kylie zato mu svaka čast), do Don Henleyeve "Boys of summer". Najzvučnija mi je od A-Ha "Summer moved on", i naravno "On the beach" Chrisa Ree. Sve je prolazno, a ljeto osobito. Tako je ljeto otišlo dalje, a ja nazad!
Post je objavljen 23.08.2005. u 13:30 sati.