Ovim naslovom mogli bi okarakterizirati sada već ustaljene, ali ne i tradicionalne roštiljade na krovu moje zgrade u Republici Dugave. Povod je bio nekoliko sakupljenih rođendana u nizu ali ja bih to nazvao i svečanim zatvaranjem ljetne sezone u kvartu. Bit će još brije po vani, i lijepog vremena, ali svi su se manje više vratili s godišnjeg i ljeto ide svome antiklimatičkom završetku. Teme su već jesenjske, uz prepričavanje ljetnih zgoda. Ovo je bio vikend uglavnom i posvećen kvartovskoj ekipi, mladoj i donekle zdravoj, još ne podlegloj učmalosti bračnog ili vanbračnog života. Ispeklo se i pojelo se, unatoč stalnim kišnim prijetnjama. I popilo se, i to dosta, zapavo kako tko. Ja sam se štedio, iako ne moram sjesti za volan da bih se dovukao do svog haustora. U alkoholnim brijama mnogi dobijaju napade pjesničke kreativnosti. Tako me frend u napadu metafore proglasio "balkanskim sprudom" na koji će se prije ili kasnije nasukati trajekt pun čehinja. Moram priznati da karakterizacija odgovara. Isus je rekao Šimunu Petru da je on stijena na kojoj će izgraditi crkvu. Ja se ipak ne bih uspoređivao s Sv. Petrom, i sasvim sam zadovoljan da budem sprud na koji se nasukavaju trajekti čehinja. Na kraju se zapjevalo Floyde i Stonese i di češ boljeg tuluma. Iz pravca Buzina je u jednom trenutku opalio vatromet, i stvarno uz roštill, cugu, travu, Floyde, Stonese ( a neko bi progurao i Matu Mišu) samo je vatromet još falio. Ljetna sezona zaključena na najbolji način.
Post je objavljen 28.08.2005. u 23:56 sati.