dreaming of reality

utorak, 09.12.2008.

Stage right, exit...

Iliti Entrance ako se nalaziš sa druge strane.. (ne pitajte me šta mi to točno znači, ne znam ni sam... zvučalo mi je dubokoumno pa sam napisao hehe)

Dakle, imam jedan zadatak... zadatak koji sam prisiljen odraditi i osjećam se kao zatvorenik na uvjetnoj što se toga tiče.

Shakespear na exit.

Genijalna predstava, komedija, parodija i još naučiš iz nje nešto. Ostadoh bez riječi (nešto što mi se prilično često događa.. zapravo, rjeđe je puno da imam riječi za nešto). Jedino što sam mogao bilo je smijati se i pljeskati, na početku, usred i na kraju predstave.

Jedino mi je smetala nezrela publika za koju bih mogao puno reći, a posebno za ona dva lika koja su sjedila iza mene, ali ću se ipak pokušati suzdržati....

- - - - - - - - -

.... uspio sam se suzdržati.

Dakle, kao što sam već napomenuo, imam mrski mi zadatak koji mi je nabačen na, oprostite mi na izrazu, grbaču zbog razno raznih razloga (9 neopravdanih izostanaka (svi zbog jednog predmeta) par dugova (zadaćnica, lektira, bilježnica, odgovaranje, test) i čudne privilegije koje uživam kod profesorice iz hrvatskog (sram vas bilo!)). Zadatak je taj.. da moram napisati članak o toj predstavi za školske novine. Znači tu leži miš.

Naravno, kad god mi se naloži "Obavi to ili!(...)" meni je to automatski mrsko i nemam nikakve motivacije. Ni mrve. Čim mi se 'naredi' da učinim nešto, iako znam da u biti to i zaslužujem i da mi je to prilika da jednim kamenom ubijem dvije (pet) ptičica. Meni je mrsko to uraditi.

...

Usput onako, jel zna tko zašto je zatvorena Gradska Knjižnica u Sl. Brodu? Nadam se da mi neće naplatit tih par dana/tjedana zakasnine (6 knjiga*3kn za svaki dan... nije lijepa svota) :(

Mali post/izvještaj, ne znam više o čemu da pišem (čitaj: ne da mi se pisati više)

Ae pozz,
do čitanja!

četvrtak, 04.12.2008.

The Silver Clouds' Dark Lining

Nađoh se tako u magli. Zastrašujuća bjelina. Ne vidjeh ništa pred sobom, ništa pod sobom i ništa za sobom. Ispružih ruke i one se izgube.

Strah me već svladavao jer nisam ništa osjećao. Više nisam bio siguran da li stojim, sjedim ili ležim, nije bilo težine, nije bilo pritiska. Osjetilna izolacija. Potpuna.

Pokušah čučnuti pa da probam rukama dodirnuti tlo. Ništa se ne dogodi.

Sad sam već počeo paničariti.
Šta mi se to dogodilo?
Nesreća?
Jesam li paraliziran?
Jesam li mrtav?
Pitanja su mi počela bubnjati po glavi.
Razbijajuca jeka.
Bujica riječi sve brže i brže.. izgovorenih?
Glasovi? Ili, ne?

Više nisam bio siguran ni u što, jedino u to da ću ovako poludjeti.
Odjednom je počelo zujati. Ono se pojačavalo... sve dok nisam pomislio da će mi uši eksplodirati. Tolika bol. Neću izdržati!

I onda mi je sinulo.

Ustao sam se iz kreveta i ugasio radio.

-------------------------------------------------------------------------------------------------
Opet se nađoh u magli... zar nisam ovdje bio maloprije? Pogledao sam dolje i vidio svoje noge. Pokrenuo sam jednu, pa drugu i počeo hodati polako kroz ovaj bijeli svijet. Nisam mrtav. Nisam paraliziran. Ovo je samo san.

Ali, ako znam da je ovo samo san, zar to ne znači da ću se uskoro probuditi?

Nije bilo buđenja.

Čudno. Obično se probudim čim shvatim da sanjam, ali nema veze, kad sam već ovdje mogao bih malo istraživati.
I tek što sam to pomislio zabih se u neki shi- ovaj, komad drveta. Ispred mene su iz bjeline iskočila ogromna vrata, vjerojatno od hrastovine, al to je bezvezno nagađanje. Sva magla oko njih je nestala. Okrenuo sam se da izvidim situaciju iza sebe. Ništa, sama bjelina. Pružih ruku da vidim šta će se desiti. Prsti su mi izbljedjeli pa ju brzo povukoh nazad. Ništa onda. Posvetio sam svu svoju pažnju na ta vrata. Iako sam znao, u teoriji, da se lucidnim snovima, u biti, može kontrolirati, ipak sam osjećao neki strah, poglavito što ja nisam znao kako kontrolirati svojim snovima. (da sam znao, odmah bi u početku ubacio par zgodnih cura koje bi učinile sve za mene i zaboravio ona šugava vrata, ali čini mi se da to, nažalost, tako neće ići. Barem u ovom snu...)
Nakon pobliže inspekcije tog velikog komada drveta (vrata), primijetih jednu ručicu, tj. ručketinu, taman nadohvat mojih ruku.


P.S. Ovo je skica posta jos iz 9. mjeseca. Nedovršen je, a i ne znam ga više dovršiti. Mogao bih sada izbrbljati ostatak priče, ali to ne bi zvučalo ispravno.
Ae, do čitanja! (lol)

ponedjeljak, 01.12.2008.

Never going to...

... get to France!

...

A joj, a joj, a joj! Ovo je bilo iznenada, samo mi se pojavila ta misao u glavi i naravno da sam ju morao zapisati... Mike Oldfield. Ne mogu se ni sjetiti kada sam slušao zadnji puta njegovu glazbu. Vjerojatno prije kojih... 7-8-9-10 godina. A čovjek još uvijek pravi novu glazbu!

Sad sam upravo otrčao u sobu i iskopao stare cd-ove iz starih kutija, stavio u mašinu (PC, da me ne bi krivo shvatili... ma da imam i još starijih gramofonskih ploča njegovih... zapravo još uvijek imam i nekakav gramofon, samo je pitanje u kakvom je stanju) i pustio glazbu... malo je "skakutava" jer su to ipak stari cd-ovi.

Genijalno.

Sad sam ful hepi onak, baš hepi.

Ali. Sad se ne sjećam o čemu sam mislio prvotno pisati. A nema veze, ostavit ću vam ovakav mali post i jednu pjesmu od Oldfielda.

Do čitanja! (kako vi čitate to 'do čitanja'? Ja ubacim ruski naglasak :D)

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?