dreaming of reality

ponedjeljak, 29.10.2007.

dedica

ne pitaj

Glupo mi više započinjat rečenice sa 'nego, uglavnom itd',,, da

uglavnom, sad kad sam to rekao mogu se vratit na staro

nego, šta sam 'tio reč (nešto se ja često gubim u svojoj glavi... pitam se zašto) eto iz dosade i nekog ugodnog nostalgičnog osječaja, opet sam uzeo gitaru u ruke... recimo. Pošto sam sve stare note posudio prijatelju, koji, btw, uopče ne vježba svirat gitaru (Pili vračaj note ak ne vježbaš!!1!) malo sam u zeznutom položaju, jer neam baš iz čega svirat, a po sluhu mi nikako ne ide :(

na sreču sam sačuvao par skladbi... jer su mi to prije bile najdraže, pa eto

ovaj... al to nije ono što sam vam 'tio reč, ovo je više onak bilo... popunjavanje praznog prostora.

ah, da. Ovo se zapravo dogodilo prije par tjedana, al sam ja zaboravio (kakva li čuda!), pa vam eto sad prepričavam, nema puno, pa se nemojte razočarat...

mali odmor, između dva dosadna školska sata, svi stojimo vani u hodniku lešinarimo (...) tek čuješ neke zvižduke, naravno, svi se okrenu da vide šta je bilo, kad ono, jedna cura stavila jednu ruku drugoj curi iza vrata, a drugu ruku među noge, uzme zalet, i fijuuuu, vrte se one. Hawt.
...

...

...

to je bilo to.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

On a side note: nemojte se smijat, al ja sam zapravo počeo čitati od Andersena bajke... imam nekih 5 svezaka, otprilike 250+ stranica svaki... za sada mi je najdraža bajka o Palčici, koja je kasnije prozvana Majom, jer je Palčica ružno ime, a ona je lijepa :)

xD

nedjelja, 21.10.2007.

što sam ono 'tio reć...

čistio ja sobu i našao jednu priču, sastav, štagod da je, koju sam napisao prije par godina... školska zadaća, mislim.. naslov baš vuče na nešt takvo... uglavnom, super mi došlo jer ionako nisam imao ideja za post (što više postova objavim teže mi ide hehe)

Evo što sam ti htio reći a nisam

Htio sam ti reći dvije riječi, dvije jednostavne riječi, tako jednostavnih da ih se bojim. Zapravo, ne bojim ih se baš toliko, koliko i tvog odgovora, odgovor koji bi mogao biti od tri ili četiri riječi. Nikad nisam ni pomislio da bi par riječi moglo imati toliki učinak na nekoga, toliki da može značiti život ili smrt. Moje dvije riječi, uz tvoje tri, dale bi pet, ne, ček, nisam to htio reći!... moje dvije riječi, uz tvoje tri, povele bi te u raj, i mene zajedno s tobom. Osjećao bih ono što sam oduvijek htio osjećati, taj toliko jaki osjećaj da može povesti u smrt čovjeka, i velikog i malog. Ne znam kojim riječima bih opisao taj osjećaj, osjećaj za koji ljudi kažu da je jači od smrti, besmrtan. Ljubav. Možda ga i ne treba opisivati, možda je ta jedna riječ takva da je samoopisiva. Taj osjećaj rastjeruje moje misli, tjera ih da lutaju, tražeći nešto, nešto što mi bježi. Ne znam što. Taj osjećaj me toliko izluđuje da mi se priviđaš, stojiš ispred mene, i šutiš. Stojiš preda mnom, sa zamagljenim licem, zašto se skrivaš? Što osjećaš sada? Jesi li to ti?... ne. To nisi ti, samo priviđenje, iluzija. Nije prvi puta da mi se to događa, a zasigurno nije ni zadnji put.

Sad znam! Znam što je ono što tražim! To su one tri riječi, tražim njih, kako ih ti izgovaraš. Te riječi, riječi koje bi svatko htio čuti, barem jednom. Osjećam nešto, nešto se ovilo oko mene, nešto me grli, a ja uzvraćam, nešto toplo, mekano. "Volim te" promrmljah. Nakon toga kao da sam proveo vječnost u iščekivanju... "I ja tebe", stigne napokon i taj tihi meki glas. Lice ti se polako razbistruje, i vidim... deku! "K vragu!", pomislih ljutito "još jedan prokleti san!" Onako mrzovoljan se presvučem, polako puštajući san da ode u zaborav, kao i ostali prije njega... "Sineeee!!! Diži se tako ti Boga! Telefon!!!" ovo me totalno izbacilo iz takta, kao kad se probudite pa tek onda budilica počne svoje jutarnje zavijanje! Ali, tko bi me mogao zvati ovako rano? Pogledah na sat, točno podne. Nije moguće da sam toliko dugo spavao. Onda je ono na telefonu vjerovatno, ona. Odlično, moram joj nešto reći... ovi snovi me više izluđuju!


To bi bilo to bojim se, kraj mi se nekako ne sviđa previše al eto, mislim da sam žurio dok sam to pisao, kao što i obično žurim sa školskim zadaćama lol

Usput, to je mislim bila jedina petica koju sam dobio iz zadaćnice haha :D bilo je par četvorki, al uglavnom trice ;)

ponedjeljak, 15.10.2007.

bilo je vrijeme

mislih napisat ovo još prije al et, ovakav kakav jesam (lijen :)) nikad mi se ništ ne da osim kad sam primoren(smijesne li rijeci(ne znam ni jesam li točno napisao haha)) to učinit.

Vraćam se fino kući nakon još jednog dosadnog dana u školi... i kad prije, već sam samo minutu-dvije udaljen od ulaza. Pošto je padala kiša tih dana, bilo je lokvica cijelim putem. Uz to je vezana ova nazovi priča haha, vidjeh neku ženu sa djevojćicom (3-4 godine, ako djeca s tolko godina mogu hodat i pricat lol) uglavnom, klinka naravno ne može odoljet porivu da gazi nogama u lokve, našto joj stara krene psovat sve po spisku, i to me zbilja naživciralo, razumijem da je nju to živciralo, al za boga miloga, kud psujes pravim rijecima jebote! Zenska umjesto da kaze "jesem ti miša" ona okreše Isusa i sve njemu mile (neam nista protiv psovanja, iako mislim da ih je u određenim situacijama bolje izbjegavat koristit, al kad vidim da "mlađe" majke psuju na svoju djecu... mislim da me razumijete) i vidim jednu lijepu, veliku, zrelu (hehe) lokvu ravno pred njima, i onako instiktivno, malo ubrzam korak taman da stignem prije njih, i ravno kroz nju *šljop šljop šljop etc*, i tek nakon što sam prošao čujem *pljus-pljus!!!!* a žena opet krene kresat sve po spisku, a klinka njoj "ako on može mogu i ja!". Baš sam se ponadao da će curica shvatit šta sam učinio, ispostavilo se da je! :D baš mi bilo drago hahaha

a eto, nije nešto puno al nadam se da ste pročitali i nešto naučili iz nje.

....

O_o

.....

anyways, slika... i jedan članak koji sam našao, žalosno, jednostavno.. žalosno.

Woman convicted of using baby as weapon.

četvrtak, 11.10.2007.

Japanac sve zna!

Prvi školski dan u jednoj američkoj školi.
Učiteljica predstavlja novog učenika Hakira Suzukija iz Japana.

Počinje sat i učiteljica ispituje: "Sada ćemo vidjeti koliko poznajete američku povijest... tko je rekao "Sloboda ili smrt"? Odjednom tišina. Samo Suzuki digne ruku i kaže: "Patrick Henry, 1775. godine, Philadelphija"

"Vrlo dobro Suzuki. A tko je rekao "Država je narod! I kao takva ne smije nikada umrijeti!"? Suzuki ustane: "Abraham Lincoln, 1863. Washington."

Nato nastavnica strogo pogleda razred pa reče: "Sramite se! Suzuki je Japanac pa poznaje američku povijest bolje od vas!"

Tihi glas iz kraja razreda: "Jebite se, posrani Japanci!"
"Tko je to rekao?!" Vikne nastavnica, na što Suzuki digne ruku i reče: "General MacArthur, 1942. Guadalcanal i Lee Iacocca 1982. na skupštini dioničara Chryslera u Detroitu"

Razred je u tišini - iz pozadine se čuje "Puši kurac!"
Učiteljica sva izvan sebe: "Sad je kraj! Tko je to rekao?!"
Suzuki: "Bill Clintom Monici Levinsky, Oval Office, 1997. godine, Washington"

Drugi učenik se prodere: "Suzuki je govno!"
Suzuki: "Valentino Rossi, Rio de Janeiro, moto Grand-Prix, Brazil 2002"

Razred pada u histeriju a nastavnica u nesvjest, na vrata upada ravnatelj škole: "U pičku materinu, još nikad nisam vidio takav kaos!!!"

Suzuki: "Premijer Hrvatske, Ivo Sanader, ministru financija prilikom predstavljanja novog državnog proračuna, godine 2006, Zagreb"

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Šta da vam kažem...

Nadam se da vas je ovo barem malo nasmijalo :P

I naravno, slika




laff

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?