dreaming of reality

subota, 24.11.2007.

blablabla (vrlo dubokoumno)

A eto pošto nisam dugo ništa pisao na ovom svom o tako lijepom (not) blogu odlučio sam, da se iskupim, napravit 2 u 1 post.

Pa eto, da počnem.

PART 1

Jučer sam navečer baš nešto fantazirao, maštao, sanjao (znate već kako je to kad vam misli bez nekakvog cilja lutaju svuda) i poćeo sam nešto razmišljat o svojoj materinjskoj domovini, domovini mojih predaka (ne, ne radi se o Hrvatskoj), o Ukrajini. I razmišljam tako, misli lutaju kaotično kao i obično, i sjetim se da mi je netko jednom rekao da su Kozaci (Kozaci su bili slobodni ljudi koji su čuvali zemlju i granice od napada Turaka i Tatara.) za sebe usvajali drukčija imena (imena životinja recimo) kao ona od bika (što uostalom i moje prezime znači... tvrdoglav i jak... ovo prvo je istina, al drugo ne znam baš), jelena, zmije itd (ta prezimena su danas rijetka, većina su se izgubila tijekom vremena..) nisam baš siguran da li je to istina il se to netko tako samo tješio, al tako mi je ispričano. I malo sam fantazirao o tim kozacima, freedom fighterima, koji su Ukrajinu učinili nezavisnom (sve dok ju SSSR nije pripojio...) i onda mi misli pređoše na jedan događaj, koji se odvijao prije 75 godina... Gladomor. Godine kada je SSSR izgladnjivao, ubijao, pokapao žive... 7 milijuna (MILIJUNA) Ukrajinaca. Otimao hranu seljacima, sve što su imali. Genocid, za koji nitko nikada nije bio okrivljavan i optužen, i za kojeg nikome nikada nije bilo suđeno i presuđeno. Stavio bih vam i slike, ali ne želim vam kvarit dan. Sama pomisao na 7 milijuna ubijenih ljudi (jer oni su svi bili ubijeni...) mi nekako kida srce, rastužuje me... i tjera me na mržnju, mržnju prema Rusima (iako preptostavljam da sam Ruski narod nije kriv... jebeni komunisti). I tako mi misli prelaze sa jednog događaja na drugi. I sjetim se da je 20-tih godina prošlog stoljeća, 100 i nekoliko tisuća kozaka pobjeglo pred SSSR-om iz Ukrajine u ove krajeve... ne znam više šta da vam ispričam.. misli jure dalje, valjda je vrijeme za "drugi" post.


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PART 2

Ejoo ljudi evo mene opet! Dugo me nije bilo! (haha)

Drugi dio će bit jedna priča, pjesmica, poruka il šta god da je. Ovo je bila još jedna tema za školsku zadaću... Idemo li baš pravim putem.. vjerujem da se to svi pitaju prije ili kasnije, u presudnim trenucima svoga života, kada igrom slučaja imamo puno vremena za naše misli. Ovo je samo moje jedno mišljenje. Ironično ili ne, dio "ovoga" sam kopirao iz jedne pjesme od Skyclada (osnivača folk metala (nema veze sa balkanskim folkom, samo da se razumijemo)) naravno da sam to preveo i malo preuredio, ali ako znate za pjesmu, onda će vam biti poznate riječi.

Da ne odugovlačim.

Idemo li baš pravim putem?

Nije utrka, a opet se svi utrkujemo do tamo. Poput svete kornjače i bezbožnog zeca. Utrka do vrha koji zapravo ne postoji.

Vidio sam starog, debelog lihvara, svila i krzno njegova odjeća, smijući se drugima dok posrću, gazeći preko njih kao da su crvi, sve dok i sam nije pao. Nitko nije stao.

Vidjeh jednog vojničinu kako maršira do vrha, mlateći druge na svom putu. Loša mu je ta taktička odluka jer za svaki korak tjedan mu treba.

Moj novac je na svetom čovjeku koji čuje vapaje posrnulog djeteta, okrene se i podigne ga. Odmah privuče ljude k sebi, isto kao što i vatra privlači moljce, i zasjaše poput milijun svijeća kličući "Slava Spasitelju!"

Uto vidjeh sebe u ogledalu kako stojim na mjestu poput kipa, gledajući druge kako se kreću i posrću. Želim im pomoći, a ne mogu se pokrenuti. Pogledah dolje, u svoje noge, zapeo sam u muljovitu pjesku. Započeh kopati rukama, prstima, noktima, propadajući, nikad ne dostižući metu.

Ne znam da li ste shvatili što je to što sam htio reći. Možda svi krećemo na istoj stazi, ali već prvi korak nas u drugi svijet odvodi. Gospa Sudbina je tako odredila kad nam je svakom udijelila jedinstven put i ostavila nas same na našoj ruti da putujemo smjerom koji si odaberemo. Svaki put je baš onaj pravi put za nas, jer ne postoji krivi put.

Samo krivi smjer.

I to čudo će biti objavljeno u školskom tisku (kao da to netko čita). Jao sramoteee!

Eto, to je bilo to za danas.

Do čitanja!

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?