|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
Trenutno posljetitelja na blog-u:
RJEŠENJE ZAGONETKE:
ŽELIM:
Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Kristina (Tinamb)...
...majka me rodila i na svijet donijela 27.06.1991.g....
Pohađam matematičku gimnaziju u Slavonskom Brodu....idem u 2.g...upala sam u super razred mogu reći......što volim a što ne...volim folklor (ineče plešem u FAB-u),svoj razred,mamu,tatu,seke,brata,ma volim ja ustvari puno toga i još nekoga al ne smijem reći koga...definitivno ne volim kukavice,paukove,kišu,svađu...
iznimno cijenim svaku osobu koja ce mi sve reći bez prikrivanja makar bilo ne baš lijepo i teško za shvatiti....mislim da treba uzeti sve što ti život pruža da budeš zadovoljna osoba (ipak jednom se živi) i ova mi je rečenica zakon-''...Kako nevidljivo izbrisati ime,Kako u ljetu naci lice zime,sve se moze uciniti ali ne i sakriti,treba naci razlog
da to pokrijem...''
...toliko ako mi što padne na pamet napišem...
Evo par slikica mene (da znate ipak kako izgledam,al bit će ih još)
Hrvoje (Plavi)
-on ja o tom čovjeku nemam riječi jer me fascinira iz dana u dan...imala sam s njim nešto što su rijetki imali...sve u svemu super je on...ostatak čuvam za sebe...jer ima i negativnih stvari o kojima ne želim,nek svatko stekne svoje mišljenje o njemu(a ne na temelju moga)...no super je on,ipak na prvom mjestu je...
ŽELIM:Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...(Čekam samo poziv tvoj,makar prazne riječi,bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo....Svaka nova godina je slatka,nepredvidljiva,u danima budućnosti,hiljadu mogućnosti,sve će se promijeniti,ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti???)
Kornelija (Kony)-ona je moja mala divna kumica,koja se simpa smije,i koja će sve dati da se čovjek nasmije ako je tužan...pusa
Patricija (Pata)-ona, je divna razigrana curica koja će cijelu vječnost biti djete u duši...super je i tu je,uvijek...
Dea i Megi
-e njima dvijema skidam kapu s glave,jer bez njih dvije svaki osmjeh,suza bili bi bezvrijedni...skidam kapu...
Matea-moja luda velika
Jelena
-cura ma treba ju upoznat...
Miško-čovjek kojem nema ravnih...
Maja i Valentina-njih dvije ko rođene druge,mogla bi samo tipkati i tipkati
Slaven
-taj dečko je mrak,s njim se nasmijem uvijek,al zna on biti i ozbiljan
A ovo su slike još ljudi o kojima zbilja sve najbolje...
Danas se govori kao nikada prije...mislim bar možda jednako ali ja na to nisam obraćala pažnju...preko naših glava kotrlja se lavina suvišnih i praznih riječi...svatko od nas bi želio nešto reći,i ja....svatko želi dati oduška svome srcu i duši,i ja...svatko traži pravo na razgovor,i ja...ali malo nas ustvari ima nešto pametno za reći....malo nas nekako podnosi tišinu razmišljanja...i jedva je tko spreman staviti se u kožu drugoga...prihvatiti da je drukčije,da drukčije razmišlja,čak i radi,i osjeća,možda drugačije i razgovara...u tome svemu dolaze one prazne riječi koje su moćno oružje i mogu nanijeti mnogo nesreće...ona može raniti,povrijediti,dugo u srcu boljeti i ostaviti ožiljke...možda je onda bolje nekada i zašutiti,poklopiti slušalicu,ostaviti ne razjašnjeno sve,i reći neću o tome imam puno posla...možda je tako nekada uistinu i bolje...jer svaka riječ je kao rađanje,ona prodire do nas,mijenja nas...ona lijepa,izgovorena u pravom trenutku i pravo vrijeme,možda saslušana,napisana ili možda pročitana,ostaje u nama...to je sve možda kao ovo...zaljubiš se u nekoga,u njegove riječi,zavoliš ga kao osobu i njegove riječi,sve bude divno krasno...lijepe riječi budu izgovorene u pravi tren,vrijeme,mjesto,sve...samo onda malo po malo vrijeme napravi svoje pa često počinjemo pretpostavljati što druga strana misli ili osjeća...i druga strana čini isto to...riječi se prestanu dijeliti ili se toliko dijele da počinje udaljavanje, ne razumijevanje...e u tim trenucima kad dođe ne razumijevanje možda je bolje zašutiti i reći samome sebi NE...sad je dosta...možda će drugu stranu boljeti ako sve kažem,e to sam ponekad znala napraviti a ponekad i ne,češće ne....možda u tome griješim...možda kad-kad trebam samo zašutiti i ne reći sve jer ne znam kako je onom drugom,možda ću tada biti heroj(kao što je bio netko drugi)....onda bi možda došle one lijepe riječi do izražaja...i one bi nam kreirale stranice života...
Hodaj-Gibonni
Naucila si zivit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i pocinjes razumit' prvi puta
da jedno smo na vani a drugo smo iznutra
Ref.
Hodaj, nebo strpljive voli
hodaj, mozda se ipak sve u dobro pretvori
Jer tko ce to izvagat svaki puta
koje rici vratit', a koje ces progucat
I straj te izgovorit nakon svega
da godinama zivis s nekim
koga ne znas
Zasto nosis oblak iza lipog lica
viruj, bit ce sve u redu, i za svako slovo
ti ne trazi krivca u sebi il' u meni
u svemu jer slomit' ce nas to
Za ovaj post su me inspirirale dvije meni jako drage osobe...pozzdrav i pusa velika svima,do sljedećeg tipkanja
