|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
Trenutno posljetitelja na blog-u:
RJEŠENJE ZAGONETKE:
ŽELIM:
Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Kristina (Tinamb)...
...majka me rodila i na svijet donijela 27.06.1991.g....
Pohađam matematičku gimnaziju u Slavonskom Brodu....idem u 2.g...upala sam u super razred mogu reći......što volim a što ne...volim folklor (ineče plešem u FAB-u),svoj razred,mamu,tatu,seke,brata,ma volim ja ustvari puno toga i još nekoga al ne smijem reći koga...definitivno ne volim kukavice,paukove,kišu,svađu...
iznimno cijenim svaku osobu koja ce mi sve reći bez prikrivanja makar bilo ne baš lijepo i teško za shvatiti....mislim da treba uzeti sve što ti život pruža da budeš zadovoljna osoba (ipak jednom se živi) i ova mi je rečenica zakon-''...Kako nevidljivo izbrisati ime,Kako u ljetu naci lice zime,sve se moze uciniti ali ne i sakriti,treba naci razlog
da to pokrijem...''
...toliko ako mi što padne na pamet napišem...
Evo par slikica mene (da znate ipak kako izgledam,al bit će ih još)
Hrvoje (Plavi)
-on ja o tom čovjeku nemam riječi jer me fascinira iz dana u dan...imala sam s njim nešto što su rijetki imali...sve u svemu super je on...ostatak čuvam za sebe...jer ima i negativnih stvari o kojima ne želim,nek svatko stekne svoje mišljenje o njemu(a ne na temelju moga)...no super je on,ipak na prvom mjestu je...
ŽELIM:Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...(Čekam samo poziv tvoj,makar prazne riječi,bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo....Svaka nova godina je slatka,nepredvidljiva,u danima budućnosti,hiljadu mogućnosti,sve će se promijeniti,ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti???)
Kornelija (Kony)-ona je moja mala divna kumica,koja se simpa smije,i koja će sve dati da se čovjek nasmije ako je tužan...pusa
Patricija (Pata)-ona, je divna razigrana curica koja će cijelu vječnost biti djete u duši...super je i tu je,uvijek...
Dea i Megi
-e njima dvijema skidam kapu s glave,jer bez njih dvije svaki osmjeh,suza bili bi bezvrijedni...skidam kapu...
Matea-moja luda velika
Jelena
-cura ma treba ju upoznat...
Miško-čovjek kojem nema ravnih...
Maja i Valentina-njih dvije ko rođene druge,mogla bi samo tipkati i tipkati
Slaven
-taj dečko je mrak,s njim se nasmijem uvijek,al zna on biti i ozbiljan
A ovo su slike još ljudi o kojima zbilja sve najbolje...
/Sve mi se čini kao jedan najljepši san koji sam ikada sanjao,ali me strah da me netko ne probudi i sve upropasti!!!Baš zbog toga te volim i zato me voli...
(H.M.-29.07.'07.-02:02)
VT
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš!
Reci to odmah. Nemoj reći:"Moja majka, moj sin, moja žena…. to već i onako zna".
Možda i zna. No, bi li se ikada umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja?
Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci:"Ja sam, želim ti reći da te volim".
Stisni ruku osobi koju voliš i reci: "Trebam te! Volim te, volim te…".
Ljubav je život... Zemljom hodaju živi i mrtvi, a razlikuju se po ljubavi...
Život piše lijepe, ali i tužne priče. Bio jednom jedan par pun zaljubljenosti i radosti. Djevojka je jednog dana pitala svog dečka koga on voli najviše na svijetu. I dečko je, naravno, odgovorio da najviše voli nju. Žena kao žena morala je znati više pa je pitala što ona predstavlja njemu. Mladić je na trenutak razmišljao, pogledao ju toplo i odgovorio: "Ti si moje rebro".
Nakon vjenčanja, par je bio sretan no kao i u svakom braku, svakodnevica je polako uzimala danak, pretrpani životni raspored pomalo ih je udaljavao, a tome je pripomoglo i konstantno rješavanje dnevnih problema. Svi životni izazovi surove stvarnosti polagano su pojeli njihove snove i nagrizli njihovu ljubav. Uslijedile su svađice koje su iz dana u dan postajale sve žešće i žešće.
Jednog dana, nakon iscrpljujuće svađe žena je u ljutnji izjavila kako su možda napravili grešku, a on joj je sav crven u licu od bijesa odgovorio kako ona nikada nije bila njegovo rebro. Istog je trenutka požalio je tu izjavu, ali ljutnja je bila jača. Stajali su tako licem u lice, okruženi tišinom, gledajući se u oči. Vrijeme je prolazilo, tišina postajala sve teža i teža, suze su im klizile niz lice, no riječni nisu prelazile preko njihovih usana. Žena se okrenula, ušla u spavaću sobu, spakirala svoje stvari i na odlasku mu rekla: "Ukoliko zaista misliš da ja nisam tvoje rebro, onda me, molim te, pusti da odem. Manje je bolno ovako. Idemo svaki svojim putem na kojem ćemo tražiti naše istinske partnere". On se maknuo s ulaznih vrata i pustio ju je da ode. Pet je godina prošlo od tog trenutka. On se nije ponovo ženio, a ona se udala i rastala. I oboje su indirektno saznavali što se događa u životu onog drugog.
Ponoć. Muškarac sjedi sam u mračnoj sobi koju obasjava samo žar cigarete. Bio je ljut što ga nije čekala, što se preudala, što je otišla. Bio je ljut, a ta ljutnja mu je rekla da mu nedostaje.
Jednog su se dana slučajno sreli. Na aerodromu, mjestu na kojem se ljudi sastaju i rastaju. Pogled im se susreo i oboje su se nasmiješili. Pričali su nekoliko trenutaka kao potpunu stranci, no toplina koja ih je okruživala otkrivala je njihove prave osjećaje. Znao je to on, a znala je i ona. Dogovorili su se da se čuju kad se ona vrati s puta. Na odlasku mu je rekla da se veseli njihovom susretu jer se u njenom srcu nije ništa promijenilo. Rekla je da su bili glupi i preponosni ispričati se no da joj njeno srce govori da su sada pametniji. Poljubila ga je u obraz, a on ju je nježno zagrlio. Srce mu je vapilo za njom, ali je odlučio čekati dok se ne vrati i ispričat joj se zbog svega.
Tjedan dana kasnije saznao je da je poginula u automobilskoj nesreći. Ponoć. U sobi koju samo obasjava žar cigarete sjedi on s velikim bolom na duši. Bolom koji mu je jasno govorio da je ona njegov,o izgubljeno rebro koje je tako olako slomio i odbacio.
--------------------------------------------------------------------------------
Ponekad ljudi u trenutku ljutnje kažu stvari koje ne misle. I vrlo često, te nepromišljene izjave dovode do uništavanja odnosa. Nažalost, većinu naših osobnih, svakodnevnih frustracija liječimo na onim najbližima, na onima koje najviše volimo. I iako znamo da bi o svemu trebali bar još jednom razmisliti prije no što riječi koje ne mislimo pređu preko naših usana, vrlo je često lakše reći "ispeci pa reci" nego to zaista napraviti. Puno se stvari događa svaki dan, puno je njih izvan naše kontrole i upravo zbog te spoznaje trebamo cijeniti svaki trenutak i svaku osobu koja je dio našeg života. I znati reći "oprosti". Pogotovo onim najbližima, onima koji imaju specijalno mjesto u vašem srcu. Dajte i primajte, od srca, već danas. Jer sutra možda nikada ne dođe.
I OPROSTI.....nisam poštivala to ispeci pa reci
