|
|
| travanj, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Bez tebe drveni
konjici tuzno stoje
dodji, iz plave boce se pojavi,
bar jednu zelju ispuni
i dodaj svetu malo boje...
Trenutno posljetitelja na blog-u:
RJEŠENJE ZAGONETKE:
ŽELIM:
Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Ime mi je Kristina (Tinamb)...
...majka me rodila i na svijet donijela 27.06.1991.g....
Pohađam matematičku gimnaziju u Slavonskom Brodu....idem u 2.g...upala sam u super razred mogu reći......što volim a što ne...volim folklor (ineče plešem u FAB-u),svoj razred,mamu,tatu,seke,brata,ma volim ja ustvari puno toga i još nekoga al ne smijem reći koga...definitivno ne volim kukavice,paukove,kišu,svađu...
iznimno cijenim svaku osobu koja ce mi sve reći bez prikrivanja makar bilo ne baš lijepo i teško za shvatiti....mislim da treba uzeti sve što ti život pruža da budeš zadovoljna osoba (ipak jednom se živi) i ova mi je rečenica zakon-''...Kako nevidljivo izbrisati ime,Kako u ljetu naci lice zime,sve se moze uciniti ali ne i sakriti,treba naci razlog
da to pokrijem...''
...toliko ako mi što padne na pamet napišem...
Evo par slikica mene (da znate ipak kako izgledam,al bit će ih još)
Hrvoje (Plavi)
-on ja o tom čovjeku nemam riječi jer me fascinira iz dana u dan...imala sam s njim nešto što su rijetki imali...sve u svemu super je on...ostatak čuvam za sebe...jer ima i negativnih stvari o kojima ne želim,nek svatko stekne svoje mišljenje o njemu(a ne na temelju moga)...no super je on,ipak na prvom mjestu je...
ŽELIM:Želim da sve bude kao nekada,da me ne plaše sjenke minulih dana,sjećanja duga kao u laži kao u snu....nadam se....samo želim da si tu....ne tržim puno?kad sam?....želim da sve krene ponovno...moguće je,znam,vidim...al neko stalno koči taj vrtuljak koji bi odvrtio najljepšu priču...no ipak se nadam,možda jednom ga niko ne uspije zaustaviti...et to usitinu želim,samo da bude kao nekada...(Čekam samo poziv tvoj,makar prazne riječi,bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo....Svaka nova godina je slatka,nepredvidljiva,u danima budućnosti,hiljadu mogućnosti,sve će se promijeniti,ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti???)
Kornelija (Kony)-ona je moja mala divna kumica,koja se simpa smije,i koja će sve dati da se čovjek nasmije ako je tužan...pusa
Patricija (Pata)-ona, je divna razigrana curica koja će cijelu vječnost biti djete u duši...super je i tu je,uvijek...
Dea i Megi
-e njima dvijema skidam kapu s glave,jer bez njih dvije svaki osmjeh,suza bili bi bezvrijedni...skidam kapu...
Matea-moja luda velika
Jelena
-cura ma treba ju upoznat...
Miško-čovjek kojem nema ravnih...
Maja i Valentina-njih dvije ko rođene druge,mogla bi samo tipkati i tipkati
Slaven
-taj dečko je mrak,s njim se nasmijem uvijek,al zna on biti i ozbiljan
A ovo su slike još ljudi o kojima zbilja sve najbolje...
Moj život u zadnje vrijeme? Njega tako divno opisuje pjesma Odlazi cirkus (Balašević)...pročitajte ju,otpjevajte kako god želite...al na posljetku shvatit ćete...hoćete sigurno...
Prva je velika istina da naučih skrivati istinu. Naučila sam od najboljeg među najboljima. Podučavao me danima, mjesecima...borila sam se, ali na kraju... i nakon njega shvatila da sam dobro svladala to znanje. Ne pokazivati osjećaje i misli...tako je lakše...najlakše... zbog viših ciljeva.... i učitelju sam pokazala da sam marljiv učenik,da sam usvojila svo znanje koje mi je dao(na tome mu hvala)...i pokazala kako u tom segmentu učenik može nadmašiti učitelja....
A potvrda je stigla nedavno...u obliku uvjerenja da sve što je rekao da je istina...jer ja nju nikad ne skrivam...nikad nisam znala...takvu me poznavao, takvu i sada misli da me poznaje...i bolje je da tako i ostane...iako takva nikad nisam bila... i iskoristila sam to uvjerenje za predstavu... dala publici točno ono što je ona željela, ostavljajući samo čahure osobnog dodira u cijeloj priči....najbitnije je da publika ode sretna, zadovoljna i smirena...
Složila kockice na svoje mjesto onako kako će svima biti lakše, protivno svim svojim nekadašnjim uvjerenjima, i samo igrala se....na nekoliko trenutaka sve se izvrnulo, promijenilo, uloge se zamijenile... a sve to zbog nrkog višeg cilja... možda unutrašnjeg mira...možda zbog jednostavnosti lakoće postojanja...možda zbog onog što treba doći i zamijeniti ono dobro što je bilo....
Jer jednostavnije je na trenutak poništiti, ubiti, sakriti ono najbolje da ono što dolazi ima šansu biti bar naizgled bolje...jednostavnije je od sebe okrenuti glavu, preuzeti nečiju ulogu, odglumiti, osvojiti publiku, nakloniti joj se i povući zastor... onda skinuti masku, odahnuti i vratiti se ponovno sebi. A kako zaista izgledam iznutra?
P.S. (P)- Hvala na uspješnom izlaganju lekcije....pomoglo mi je u svemu i u tome da se neke stvari shvatim...
pozzz svima i sve vas jako voli vaša Tinamb....posebno pusa Buketi,Megi,Dei,Paci,Nani...ako sam nekoga izostavila sorry...
,,Noću češ gledati zvijezde.Moja je premalena da bih ti je mogao pokazati.Bolje je ovako.Moja će zvijezda za tebe biti jedna od mnogih.Tako ćeš voljeti promatrati zvijezde...Sve će one biti tvoje prijateljice.A,osim toga,darovat ću ti nešto...''
,,Svi ljudi imaju zvijezde,ali one svima ne znače isto.Za one koji putuju zvijezde su vodiči.Za druge one su tek male svjetiljke.Za znanstvenike one su zagonetke.Za moga poslovnog čovjeka bile su zlato.Ali sve te zvijezde ondje gore šute.A ti,ti češ imati zvijezde kakve nitko nema...''
,,Kad noću budeš motrio nebo,a ja ću stanovati na jednoj od njih i na jednoj od njih se smijati,činit će ti se da se zvijezde smiju.Ti češ,znaš,imati zvijezde koje se znaju smijati!''
,,A kad se utješiš (jer čovjek se uvijek utješi),bit će ti drago što si me upoznao.Zauvijek ćeš mi ostati prijatelj.Poželjet ćeš se smijati sa mnom.Kad što ćeš otvoriti prozor,onako,iz zadovoljstva...Tvoji će se prijatelji čuditi kad vide kako se smiješ gledajući nebo.Ti češ im tada reći:>>Da,zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!<<''
Ovo su meni jedne od najljepših zapisanih i izgovorenih riječi....inače mogu se naći u knjizi pod nazivom Mali princ...
Ove riječi poklanjam svima kojima su potrebne,poznatima,nepoznatima,svejedno...ali posebno Nani,Njemu(P),Dei,Megi,Paci,Mišku,Baji....pusa velika svima
Želim ti da pronađeš sreću na bilo kojem putu kojim tvoj život kreće...
Želim ti da se uvijek držiš svog smisla za humor koji je uljepšao živote svakog koga poznaješ...
Želim ti da nastaviš pokušavati dosegnuti zvijezde...
Želim ti da u potrazi za istinom otkriješ da je ona oduvijek uz tebe...
Želim ti da budeš dovoljno snažan da svoje želje i snove održiš živima...
Želim ti da napraviš više od običnih koraka i otkriješ nevjerojatne rezultate koje ćeš postići...
Želim ti da ti nikad ne nedostaje gumenih bombona kako bi dijete u tebi bilo stalno budno i nasmijano...
Želim ti da nikad ne izgubiš smisao za istraživanje i da otkriješ sve tajne koje te intrigiraju...
Želim ti da uvijek budeš strpljiv s problemima i da znaš da će se svi oblaci prije ili kasnije razići te napraviti mjesta predivnom suncu koje priželjkuješ...
Želim ti da budeš nagrađen prijateljstvima koja postaju sve bolja i bolja i ljubavlju koja će blagosloviti tvoj život zauvijek...
Želim ti da ustraješ pri svakom izazovu, prepoznaš svaku priliku i da zadobiješ znanje kojim ćeš svaki dan učiniti posebnim...
Želim ti pregršt materijalnog bogatstva za miran zemaljski život znajući da nikad nećeš zaboraviti da su prava bogatstva života osobe koje te vole i prijatelji čija je vrijednost neprocjenjiva...
Želim ti da znaš da sutra držiš u svojim rukama i da će put do tamo biti ispunjen kreiranjem onog što će biti dio tvojih najdražih uspomena...
I želim ti da se uvijek sjetiš, pri svakom koraku na tom putu, da te netko voli više no što ijedna riječ može opisati...
Plačem sve manje. Gotovo nikad. Nekad, kad bi se nakupilo prilično toga, kad bi me vilica zaboljela od stiskanja, a duša se previrala od boli, imala sam prokušani sistem. Kada bi došao trenutak tuge, bola, sjete, trenutak kada bih jednostavno poželjela plakati... sjela bi na pod, natočila u šalicu čokoladno mlijeko, stavila slušalice na uši i odfrljila comp do maksimuma te pustila si laganice u zadnje vrijeme Balaševića. Nakon nekoliko trenutaka bi se suze same krenule slijevati niz lice. Nakon što bi završila, po meni, najoriginalnija stvar ikad skladana, moja duša bi se osjećala pročišćeno i bila sam spremna na primanje novih udaraca. Sada sve teže i teže funkcionira taj ispušni sistem. Probala sam mijenjati pjesme, atmosferu, sve i svašta, no nisam bila uspješna. Znači li to da jednostavno više ne znam plakati? Ne znam ni sama gdje se krije istina.
Plakanje je zanimljiva pojava. Ženama normalno, (nažalost nekima od njih čak služe kao odlično sredstvo manipulacije) no za muškarce, plakanje je znak slabosti. Krhkosti. Nježnosti. Svega onog što muškarac nije. Navodno.Glupost odgoja, ako mene pitate. Naši dragi muškarci ne plaču (ili bar ne javno) i smatraju to svojom snagom. Osobno, smatram tu nemogućnost plakanja, slabošću, a ne snagom. I nebo ponekad plače, pa nije slabo. Zašto bi muškarci trebali biti jači od neba? Plakanje je vanjski efekt kao i kod svih drugih dobrih i loših emocija koje kolaju vašim bićem. Razvlačenje usana u osmijeh kad ste sretni, sjaj u očima kad ste zaljubljeni, topli pogled kad volite, tuga koja izvire iz tijela kad ste nesretni, bolna grimasa lica kad se ne osjećate najbolje, para na ušima kad ste bijesni i naravno, plakanje. Plakanje je normalna, ljudska i topla reakcija kad ste tužni, kad vas boli, kad ste nemoćni, kad ste bijesni, kad vas napusti draga osoba, kad vam je teško, kad ste sretni i kad ne znate kud bi sami sa sobom. Tih nekoliko kapi koje će se skotrljati iz kutova vaših očiju i donijeti vašoj duši olakšanje, predstavljati će za ostatak svijeta činjenicu da ste samo čovjek. Od krvi i mesa, duše i emocija.
Bit će i među vama onih koji će te slane kapi vode protumačiti kao slabost karaktera, ali iskreno radije bi imala "slab karakter" no glumila nešto što ni u jednom trenu svog bića nisam. Neki to nazivaju divljim temperamentom, drugi pak neispravnim odgojem no iskreno, briga me. Smijem se kad sam sretna, plešem kad se dobro osjećam, plačem kad mi je teško, raspravljam glasno i gestikulativno kad smatram da se raspravljati treba... jednostavno sam čovjek sa svim emocijama koje ne želim potiskivati u sebi. A to nije najgora stvar na svijetu, zar ne?
I sada slušam laganice i razmišljam koliko se emocija izmjenjuje u meni dok to slušam. Duša mi se na trenutak skvrči, pa onda poleti visoko pod oblake te uz zadnje završne akorde spušta lagano lelujajući na zemlju. Ali bez suza. Bez pročišćavanja. Ili možda ipak... slankasta kapljica muti mi vid. I dođe mi da vrisnem, da iz sebe izbacim svu bol koja se u meni nakupila. Ali samo nastavim, sa smiješkom na licu, sjediti i uživati u opuštanju začinjenom slankastim kapima koje se kotrljaju niz moje lice i naravno laganicama...
Pozz svima,a pusa Dei,Megi,Paci,Jeli,i ostalima....pusa
evo ja otvorila novi blog no ovaj put sama...nešt mi zaštekalo na onom pa ja otvorila novi...e sad redom da ostvarim sve želje a to su spotovi:
ovo je za nekoga (rekao da napiše budalu,pa ako tako želi nek bude)
a ovaj je za meni jako dragu osobu,često mi je puštao ovu pjesmu pa et i meni injemu za dušu
et toliko od mene za prvi put biti će skoro i novih postova i želja...pusa vejika
