< | rujan, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
martinac.anita@gmail.com
BIOGRAFIJA:
https://www.facebook.com/anita.martinac
tebi ostavljam mladost sve ukradene godine tebi ostavljam čednost i strast i sve ono što mi ote život tebi ostavljam svoje snove i pjesme dohvaćene zvijezde i zaboravljene zavjete tebi zauvijek ostavljam srce ovo sve što skupljale su godine tebi ostavljam testament pročitaj ga kad ljubav umre Anita Martinac |
ukradi negdje vrijeme i dođi balonom po mene rasparaj sva obećanja vjetru umi se prvom kišom razapete su godine niz obline violine šupalj mjesec bio je meta podivljale rijeke teku niz lice zemlje lede pupove na granama u listopadu nadu strpali smo u vreće na zečjem nasipu pijesak je ostao da kaplje na pješčaniku samo je riječ zapela u molitvi pusti tišinu iz krletke bilježim tugu na visini zida gazimo pohlepu mulj guta tragove barjak viri iz vode mokar od uzaludnih suza zlatnim koncem okrpani oklop na olupini nema tvog veza niti se srce oblači u mantil okrenuli smo tablu u pogrešan smjer nečujno prešli na drugu stranu na stanicu usidrio se brod a mi smo čekati potopljeno sunce umuknule pjesme suše se na konopu omlaćuje njima bura oblaci nisu u modi obuci čizme zagazi kroz vrijeme kišobran ponesi sutra Anita Martinac |
strina stana smokve brala na maramu prostirala prema suncu okretala od muha ih je branila da ih ne bi obatalila suhe u fišeku sabrala po Božiću darovala kom li šlape kom orahe mene bi sritnom učinila ta šaka njenih smokava Anita Martinac |
rukama žuljevitim i noktima koji se više ne mogu oprati grebeš bol u borama koje su se nadisale zemljine utrobe i očima žednim svjetlosti svijetliš strah nemoćna lice ti podići ruke u tamu pružam izađi iz jame osjetim vrijeme pred oluju i neizvjesnost se oblači pališ žrtvu sa svjetiljkom na kacigi a radno odjelo upija znoj kako su dugi sati posljednjoj smjeni ruke su ostale sklopljene Anita Martinac |