ISPOD OBLAKA
ukradi negdje vrijeme
i dođi balonom po mene
rasparaj sva obećanja vjetru
umi se prvom kišom
razapete su godine niz obline violine
šupalj mjesec bio je meta
podivljale rijeke teku niz lice zemlje
lede pupove na granama u listopadu
nadu strpali smo u vreće na zečjem nasipu
pijesak je ostao da kaplje na pješčaniku
samo je riječ zapela u molitvi
pusti tišinu iz krletke
bilježim tugu na visini zida
gazimo pohlepu
mulj guta tragove
barjak viri iz vode
mokar od uzaludnih suza
zlatnim koncem okrpani oklop
na olupini nema tvog veza
niti se srce oblači u mantil
okrenuli smo tablu u pogrešan smjer
nečujno prešli na drugu stranu
na stanicu usidrio se brod
a mi smo čekati potopljeno sunce
umuknule pjesme suše se na konopu
omlaćuje njima bura
oblaci nisu u modi
obuci čizme zagazi kroz vrijeme
kišobran ponesi sutra
Anita Martinac
Post je objavljen 12.09.2014. u 22:52 sati.