rukama žuljevitim
i noktima koji se više ne mogu oprati
grebeš bol
u borama koje su se nadisale zemljine utrobe
i očima žednim svjetlosti
svijetliš strah
nemoćna
lice ti podići
ruke u tamu pružam
izađi iz jame
osjetim vrijeme pred oluju
i neizvjesnost se oblači
pališ žrtvu sa svjetiljkom na kacigi
a radno odjelo upija znoj
kako su dugi sati posljednjoj smjeni
ruke su ostale sklopljene