05.08.2014., utorak
5.8.2014. Neretvanske vedrine Počitelj
|
Sinkretički spoj umjetničke energije i mnogobrojne publike započeo je Šantićevom Eminom u izvedbi Jadranke Stojaković u video-spotu kojeg je režirao Ratko Orozović, koji ove godine slavi pedeset godina umjetničkog rada. Potom je poetsko druženje započeto pjesmom Edgara Alana Poea koju je na engleskom jeziku intepretirala glumica Gina Landor, da bi se gostima obratio Dževad Ibrulj, predsjednik udruženja Mlaz. Na otvorenoj sceni su se potom smjenjivali pjesnici Zdravko Kokanović, Jože Brenčić, Tomo Novosel i Zlatko Kraljić iz Slovenije, Anđelka Klemenčić i Danijela Antičić iz Hrvatske, te Safeta Osmičić iz Holandije. Ugodno druženje sa posjetiteljima i gostima Bosne i Hercegovine upotpunjeno je poezijom domaćih pjesnika, i to: Anita Martinac, Nedreta Koso, Anes Oručević, Ivan Vrljić, Zijada Zekić, Jasmina Dizdar, Mirzana Pašić-Kodrić, Admiral Mahić i Šefik Daupović. O slikama Esme Šabić u postavci pod nazivom “Raskoš južnog smjera” nadahnuto je zborio Dragan Marijanović, dok su posjetioci mogli pogledati i fotografije pod nazivom “Mjesečarenje”, autorice Lare Ciarabellini, gošće iz Italije, kao i domaćih autora “Portret bosanskog behara” Branislava Lukića, te “Šaptači svemira” Sejada Duraka. U glazbenom dijelu su sudjelovali Alina Hirtl, kantautorka iz Slovenije, Enes Ibričević, profesor gitare, i Dino Porović, kantautor i pjesnik, ujedno i moderirator programa u Počitelju.  ČEŽNJIVA između dva kamena podiglo se sunce spustilo usne na hladne dlanove svu nježnost sasipljući u pukotine suho srce njegovalo je melemom gladeći pogledom tebe koji postaješ planina i mene koja izmrvila sam bol u pijesak postajući obala čežnje dva drveta što su se pod burom povijala vremenu su odolijevala na sebi si nosio terete snijega a ja sam čuvala kišu na dlanovima lišća rasuli smo se s jeseni u zlato i sasjekli sve osušeno granje da bi pod suncem propupali život rađajući plodove čežnje dok su se lomile snope života stajali smo jedno naspram drugom usprkos nevremenu i nemjestu gorjeli vatrom iz pepela se dižući tonuli vodom da bi izronili ljepotom kaleći čežnju bila bih zemlja po kojoj hodaš bio bi zemlja kojom se pokrivam i zrak koji dišem koji ti izdišeš opet bila bih tvoja kao što moja si čežnja Anita Martinac |
