Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anita-martinac

Marketing

5.8.2014. Neretvanske vedrine Počitelj

Sinkretički spoj umjetničke energije i mnogobrojne publike započeo je Šantićevom Eminom u izvedbi Jadranke Stojaković u video-spotu kojeg je režirao Ratko Orozović, koji ove godine slavi pedeset godina umjetničkog rada.
Potom je poetsko druženje započeto pjesmom Edgara Alana Poea koju je na engleskom jeziku intepretirala glumica Gina Landor, da bi se gostima obratio Dževad Ibrulj, predsjednik udruženja Mlaz.
Na otvorenoj sceni su se potom smjenjivali pjesnici Zdravko Kokanović, Jože Brenčić, Tomo Novosel i Zlatko Kraljić iz Slovenije, Anđelka Klemenčić i Danijela Antičić iz Hrvatske, te Safeta Osmičić iz Holandije. Ugodno druženje sa posjetiteljima i gostima Bosne i Hercegovine upotpunjeno je poezijom domaćih pjesnika, i to: Anita Martinac, Nedreta Koso, Anes Oručević, Ivan Vrljić, Zijada Zekić, Jasmina Dizdar, Mirzana Pašić-Kodrić, Admiral Mahić i Šefik Daupović.
O slikama Esme Šabić u postavci pod nazivom “Raskoš južnog smjera” nadahnuto je zborio Dragan Marijanović, dok su posjetioci mogli pogledati i fotografije pod nazivom “Mjesečarenje”, autorice Lare Ciarabellini, gošće iz Italije, kao i domaćih autora “Portret bosanskog behara” Branislava Lukića, te “Šaptači svemira” Sejada Duraka.
U glazbenom dijelu su sudjelovali Alina Hirtl, kantautorka iz Slovenije, Enes Ibričević, profesor gitare, i Dino Porović, kantautor i pjesnik, ujedno i moderirator programa u Počitelju.



ČEŽNJIVA

između dva kamena podiglo se sunce
spustilo usne na hladne dlanove
svu nježnost sasipljući u pukotine
suho srce njegovalo je melemom
gladeći pogledom
tebe koji postaješ planina
i mene koja izmrvila sam bol u pijesak
postajući obala čežnje

dva drveta što su se pod burom povijala
vremenu su odolijevala
na sebi si nosio terete snijega
a ja sam čuvala kišu na dlanovima lišća
rasuli smo se s jeseni u zlato
i sasjekli sve osušeno granje
da bi pod suncem propupali život
rađajući plodove čežnje

dok su se lomile snope života
stajali smo jedno naspram drugom
usprkos nevremenu i nemjestu
gorjeli vatrom iz pepela se dižući
tonuli vodom da bi izronili ljepotom
kaleći čežnju

bila bih zemlja po kojoj hodaš
bio bi zemlja kojom se pokrivam
i zrak koji dišem
koji ti izdišeš
opet bila bih tvoja
kao što moja si čežnja

Anita Martinac

Post je objavljen 05.08.2014. u 23:36 sati.