29.04.2014., utorak
SRCE OD KATRANA
 srce od katrana za udah snage nema daje znake ili je to hropac poražena ishod si znao no nisi morao pokidati behar pogaziti maslačak nisi morao zacrniti sunce i otjerati pjevice mogla sam biti leptir barem jedan dan jedno jutro ostvariti san mogla sam više ne mogu Anita Martinac |
26.04.2014., subota
VRATI MI JABUKU
 dozrela rumena ne prevelika tek tolika da ispuni dlan a miriše miriše na dušu sok nabrekao kao pod usnicom krv pršti pod stiskom ako zagrizeš niz bradu će poteći samo ne reži ne dijeli iz zaraslog voćnjaka dozrela na neobrezanim granama što najljepše cvjetaše u proljeće za tebe vrati mi jabuku uvenulo je obećanje |
08.04.2014., utorak
KUKAVICE
|
mogu vukovi zavijati od gladi i noć biti tamnija od ponora mogu mi oderati kožu i raznijeti kosti ne bojim se drugih ali tebe ne želim sresti posrćem na prosutim riječima kliska je surova istina i nisam za klečanje ispred trona odrubio si mi glavu da nemam pravo na mislili siječeš mi ruke jer ne želiš da učinim ništa udari jače metalnom šipkom dokrajči me kad već kroz prste cijediš srce ostajem nepomična u prizoru a crvene kaplje odzvanjaju na pločicama prazne kuće pospi i mene otrovom iza kojeg ne raste trava ne zrija plod na voćki na koju si nakalemio bol spali korov i zaboravi me da, tako je najlakše Anita Martinac |
NIJE NAŠE VRIJEME
|
pomjerile se kazaljke unazad vrijeme žuri kasnimo na predstavu života čin sreće opet nam promiče a znali smo scenarij sanjati dugo domišljato maštati i smijati se svakodnevici da smo bar preskočili ozbiljne teme ignorirali godine i sve naučene lekcije naše drugačije bilo je posebno naše zajedničko bilo je predivno naše preostalo boli do srži sada želim amneziju u prokletom vjetru tvoj je glas po licu šamaraju me riječi u ljepljivoj kaplji slani se tuga i sad mi se čini da kiše nikad nisu ni prestale padati samo više ne rominjaju nego sipaju pljuskom a ne mogu sprati ovo srce uzalud otkucaje sat svejedno je kud pomjeram kazaljke ne primjećujem više nebo vrijeme je da raspremim kofer snova kišobran će postati štap za oslonac a ja ću hramati kroz vrijem e Anita Martinac |
