08.04.2014., utorak
NIJE NAŠE VRIJEME
|
pomjerile se kazaljke unazad vrijeme žuri kasnimo na predstavu života čin sreće opet nam promiče a znali smo scenarij sanjati dugo domišljato maštati i smijati se svakodnevici da smo bar preskočili ozbiljne teme ignorirali godine i sve naučene lekcije naše drugačije bilo je posebno naše zajedničko bilo je predivno naše preostalo boli do srži sada želim amneziju u prokletom vjetru tvoj je glas po licu šamaraju me riječi u ljepljivoj kaplji slani se tuga i sad mi se čini da kiše nikad nisu ni prestale padati samo više ne rominjaju nego sipaju pljuskom a ne mogu sprati ovo srce uzalud otkucaje sat svejedno je kud pomjeram kazaljke ne primjećujem više nebo vrijeme je da raspremim kofer snova kišobran će postati štap za oslonac a ja ću hramati kroz vrijem e Anita Martinac |
