zrcalo sa dva lica
29.05.2006., ponedjeljak
A KAD SE NAJMANJE NADAS....
|
Curke moje ja sam trenutno najsretnija na svijetu,vjerujte mi....Ovaj cas sam obukla svoje najmanje diesel trapke broj 25 i zakopcala ih ko od sale...da 25,dobro ste vidjele...Sad skacem,placem i sminkam se usput...Ne mogu da vjerujem,pogotovo jer mi je jucer bio katastrofa dan,u 1 ujutro sam pojela kilu sladoleda i zato je ovo jos vece cudo...Bit ce da je sve to posljedica zivciranja jer kontrole fakat nemam u zadnje vrijeme,ali sad mi je ovo takva motivacija i stimulans,ne mozete zamisliti...Sad jurim na faks i unatoc kisi meni je najsuncaniji dan...LJubim vas do neba leptirice jer bez vas ovo cudo nikada ne bi postalo moguce.......... |
28.05.2006., nedjelja
FURKA NA NOVI POCETAK...heh...ili samozavaravanje?
|
Sinoc sam opet totalno pukla,ni sama ne znam sta sve nisam pobacala u sebe i pravac-naravno wc...ali zacudo sve je otislo ludom brzinom i lakocom...i bilo bi super da se nakon toga opet nisam prezderala,ali glavobolja me rasturala i od repriziranja mije tako nije bilo nista...Danas se uopce bojim pomisljati sta se sve moze desiti jer je nedjelja,a to je za mene dan jednak kataklizmi...Ipak,bar sam donekle isplivala iz bedova iako me uzasno shora nedostatak volje i energije za bilo sta,trenutno i sama kod sebe tesko uvidam znakove zivota,sve kao da se svelo na ono-disem,dakle postojim...Okrivit cu vrijeme i preveliku angaziranost proteklih mjeseci,mozda je sad stiglo tih mojih 5 minuta vegetiranja...I to bi bilo ok,kad ja ne bi osjecala da suludo gubim vrijeme i kaznjavala se zbog toga hranom i mijom...Moram stati na kraj tome i ovoj gluposti koja me lupila u glavu jerbo cu se inace stopiti sa neobrazovanim,neinformiranim i pretilim pukom koji po citave dane ne radi nista,samo ljencari,zdere i nazdravlja svojoj primitivnosti.Moj spas je u radu,strebanju i gladovanju,a tek nakon toga zasluzit cu da uzivam,tek kad cu moci pokazati sta sam postigla... |
26.05.2006., petak
POVRATAK SA RUZNIJE STRANE MIJINOG SVIJETA...
|
Bolje mi je...ne znam ni sama odakle sam izvukla preostale atome snage,ali danas se zilim kao nikada da nadvladam sve ove slabosti koje su me zamalo unistile proteklih dana.Napokon mi je doslo do mozga da sto si vise dopustam da tonem prije cu dotaknuti to dno,pa napokon i ja slabic da kazem stop-nema vise,majke ti...Ne znam ni sama otkud su izbile sve te stvari koje su me dotukle,valjda se sve nakupilo,a onda jos ako pridodam iscrpljenost eto kraha...Zasad se drzim,dolaze mi trenuci da se opet prezderem i povratim,ali nema sanse jer znam da bi opet bio slom koji vjerovatno ne bi izdrzala...Ne znam da li je to dobro,ali dosla sam do one faze kada mija vise nema terapeutskog ucinka,samo me cini slabijom,a cesto i iznevjeri tako da sam ja na redu da okrenemm leda njoj,bar na neko vrijeme...Znam da je se necu osloboditi tako lako,za to bi nakon svih ovih godina trebala psiholosku pomoc tako da mi jedino ostaje da se borim iz dana u dan i nadam da cu je bar moci drzati pod kontrolom...Naravno,leptirice moje,bez vas ja ne znam gdje bi sada bila,rijecima je neiskazivo koliko mi znaci vasa podrska i savjeti,ovo je neka tajna veza koju nitko nikad nece moci raskinuti,a ni shvatiti...Zivim za dan kada cemo se zajedno osloboditi ovog tereta i poletjeti,ali ono-ravno do visina,do one strane ane za koju se isplati boriti .........I naravno porukica za moju ariel-ljubavi,ja ne da ne mogu docekati nedjelju nego me to jucer diglo sa ovog dna,uskoro ce nam se mrvica vratiti,a niti za mjesec dana holy nam stize u zg sto znaci da kad se udruzimo nece nam biti kraja,a isto tako se nadam da ce se i druge cure javiti pa da sve to ne ostane samo na virtualnom jer ipak smo mi,hm pa gotovo kao neki klan...hehe ma joj ljubim vas sve..................... |
25.05.2006., četvrtak
MIJA ME NAPUSTILA...
|
Ne znam sta mi se to desava,jucer i danas koliko god se trudila ne mogu da povratim...sve samo neka jad i bijeda od pljuvacaka ni h od hrane da izade,a sta je kompulzivna zderacica poput mene bez mije-nista,nula,zero...rane po rukama od guranja u grlo,rane u ustima i sva ta masnoca u ovom preogavnom debelom tijelu...Na 52 kile sam i da imam petlje sad bi prerezala zile,ali naravno kukavica,jadnica,svinja ni to ne moze....Gotovo je...sve je propalo,popadat cu sve ispite,za ljude nemam volje ni snage,cijele dane provodim uz wc skoljku,a nikakve koristi od svega,od mene uopce...Ovakvo stanje mi se jos nije desilo i ne vidim izlaza....Ne zasluzujem nista,svakim danom samo nazadujem,nikad necu uspijeti...a prije cu se ubiti nego gledati kako propadam i uklapam se u masu bezlicnosti....... |
24.05.2006., srijeda
totalni raspad sistema...........
|
Place mi se....samo to i cinim zadnjih dana,uz prezderavanje i povracanje u vecim kolicinama nego ikad...Tesko mi je priznati,ali slomila sam se...ne mogu vjerovati,zar ja koja sam uvijek,bar naizgled,drzala sve konce u rukama...Toliko toga mi se nakupilo,a ne zelim nikome nista reci jer ja uvijek presucujem,ne zelim da me ljudi gledaju onako s visoka kao slabu osobu,jadnicu kojoj se sve raspada i zato mi je duplo teze jer imam osjecaj da samo sto ne eksplodiram...Ne znam kako da se saberem...Ne mogu vise ni povracati,ne u tolikim kolicinama tako da i kile idu gore,bilo je 50,a sad su vjerovatno vec 52...Ne znam dal mi je gore psihicko ili fizicko stanje i to bas sad kad trebam stabilnost da bi se suocila sa nekim ljudima i stvarima...Umorna sam od borbe,od sebe same...zelim samo sat-dva mira i nerazmisljanja,ali za mene je to nemoguca misija...Vise ni ne znam sto radim ovdje,nisam vam od nikakve koristi.... |
22.05.2006., ponedjeljak
....zasluzuje li ovo naslov?.........
|
Curke moje,mislim da ne mogu vise...bila sam ok evo do maloprije,a onda mi se opet sve srusilo...Umorna sam i slaba nekako...Povratila sam,opet....Ne znam koliko je izaslo jer sam se usred toga rasplakala i nisam mogla dalje...Znam sto trebam ciniti,ali jednostavno ne ide mi kao prije...Cak nije toliko stvar u hrani,sve drugo samo vodi do toga-jedenja i povracanja...Sve bi dala da je ljeto,da ne moram ovoliko abnormalno strebati i da mogu cijeli dan biti vani,sa ljudima i bez hrane,bez svojih misli...Znam,uskoro ce to samo sto ja ne znam da li cu izdrzati....... |
21.05.2006., nedjelja
GUBIM SE...........
|
Kontrola nad zivotom mi klizi iz ruku...sve polako rusim,jos malo nekadasnjem trudu nece biti ni traga.....Ne mogu vise uciti sto znaci da cu zaj..ati sve zadnje kolokvije,vracaju mi se neke stare ovisnosti i sta ja cinim?Naravno,pravac frizider....Upravo sam pojela sve jestivo i nejestivo jer zelim povratiti,moram....to je jedini nacin da se osjetim bar malo bolje,malo praznije od svega sto se nakupilo,a skupile se sve samo negativne emocije bazirane na ljutnji i mrznji prema samoj sebi....Ako me sad mija iznevjeri onda sam stvarno nula,jedno ogavno,slabo,debelo bice nedostojno icega.......Moram sve to izbaciti i od sutra krenuti iznova ako ne uspijem,propadam........ |
20.05.2006., subota
Trud,trud i opet trud,a pomak...u iscekivanju zasada:)
|
Leptirice moje najdraze hvala vam svima na podrsci i savjetima sto se problemcica iz proslog posta tice....Jos uvijek se nismo nasli,ali razlog su bile obaveze jer sto se tice debljine odlucila sam da joj bar ovog puta necu popustiti i ostati kod kuce tako da cemo se on i ja naci valjda ovih dana...Strah me ipak jer ta "veza" iako jako dugo traje prvenstveno se temelji na fizickoj privlacnosti,bar s njegove strane...ali sto bude,bit ce...Moram vas obavijestiti da sam jucer bila sa mrvicom na kavi i bas sam hepi,e fakat imam feeling da je znam cijeli zivot...i tako vam mi ispijamo kafu i okrecemo se za svakom curom,tipa ova je dobra,ova nije bas nesto,a neki tipovi do nas i bas sam se osjecala kao da nas gledaju i misle si,a vidi ove lezbijke...ha,ha...Nego pazite ovo,u zadnje vrijeme meni brat cijelo vrijeme nesto dijeli "komplimente" u stilu daj se saberi,pojedi nesto,na sta to licis...bas je divan...sve to mi je ful cudno jer inace njemu su svi debeli i svaki put kad se posvadamo on meni dijeli uvrede tipa svinjo i tako to,nije mi bas jasan...Ja jos uvijek stojim bez pomaka i dodem na 50 pa opet gore i tako u krug,ali pazite ovo-iduceg tjedna bit ce navodno do 36 stupnjeva,ja sam van sebe pa to je za ful ljetnu robicu....Nisam jos spremna za to,sva sam nikakva...fuj,fuj...Morat cu se malo potruditi jer ovih dana fakat ne pazim,a i miju izbjegavam...Nadam se da ste mi vi odlicno,ma korak do savrsenstva...jer kako je rekla bulimicna ima da zabljesnemo ovog ljeta i da drugi ostanu izbezumljeni sjajem nasih mrsavih,preplanulih tijela....Jedva cekam...ljubim vas ljepotice i nastavite raditi na tome jer nitko nam nece biti ravan......... |
18.05.2006., četvrtak
Optimizam nije na duge steze.....
|
Eto tako to kod mene funkcionira,ali mislim da sa ovim nacinim razmisljanja i zivljenja drugacije nije ni moguce...Nisam u totalnom bedu kao neki dan,vise me muci jedan konkretan problem.E sad o cemu je rijec...Posto sam ja trenutno na svojoj gotovo najvecoj kilazi jer vec godinama sam bila ispod 50,imam feeling tj.znam da me to koci da radim stvari koje zelim,da zivim kako zelim.Prije par dana javio mi se bivsi decko s kojim zapravo prekid nikad nije ni bio definitivan,ali ipak me skroz iznenadio s time da bi se trebali vidjeti...Stvarno to zelim,ali moja trenutna zapustenost mi to ne dopusta,ogromna sam,a on me nikad nije vidio sa vise od 47 kg i naravno da se bojim reakcije.To naravno nije slucaj samo kad je on u pitanju,pocinjem uvidati da mi se opet javlja onaj najgori stadij razmisljanja kad jednostavno ne zelim izaci iz kuce ako sam taj dan pojela vise od 300 kcal jer mi se trbuh sav napuhne,odjeca mi postane preuska i osjecam se odvratno kao da svi upiru prstom i komentiraju....Poludicu od toga,ne podnosim se vise...Stvarno bi htjela kod njega i danas me to posebno muci jer sam se vec jeb..o nazderala,i sad kako da takva odem?Osjecam se ko glupo dijete i ovaj post je glup,ali stvarano trebam vase misljenje i pomoc...Da li se i vama to desava ili je meni stvarno mjesto u ludnici.....bas sam jadna...debela i fuj,mislim da ipak ostajem kuci,daleko od pogleda i tudih procijena... |
17.05.2006., srijeda
PREOBRAZAJ ILI TEK JOS JEDAN POVRATAK.........
|
Ciaos leptirice moje,evo da se javim u donekle optimisticnijem raspolozenju jer nazalost fizickog pomaka na bolje jos uvijek nema...ali gdje je stav,tu je napredak,tako da ima nade...Zadnjih tjedan dana previse toga mi se nakupilo tako da sam vise puta razmisljala o odustajanju,ali shvatila sam da ja tu vise nemam izbora,a i da je ana jedina konstanta sto se tice mojih zelja.Prihvacam sta jesam i sta zelim biti,sve ostalo je suvisno i nevazno spomena.Danas vam se ja vracam iz grada i malo gledam ljude oko sebe,kad ono svaka druga osoba drobi neko smece od hrane u sebe,i to ono bez ikakvih naznaka da stvarno uzivaju u tom zalogaju,naizgled se cini kao da samo prozdrljivo trpaju to u usta ni ne znajuci sto pritom rade...i zvacuci to pricaju punih ustiju,a meni pruzaju izravan uvid u tu sazvakanu smjesu koja ce uskoro cinit samo jos jednu naslagu na njihovim zapustenim tijelima...ma fuj...I tako kontam si ja,ovo nije bezveze,ovo je znak da se saberem,da nikad ne budem dio te skupine,tih slabica koji se ni na ulici ne mogu svladati od primitivnih nagona,kojima prozdrljivost totalno kontrolira zivot...jer budimo realni ne mozes biti toliko gladan da ce te jos sat,dva dok ne stignes kuci ubiti...Ja nikada nisam jela izvan kuce,opcenito ne volim da me neko gleda dok jedam jer to smatram slaboscu,necime sto ce me ogaditi pred drugima,ma zapravo polazim od svog stajalista pa otuda takvo razmisljanje...Nadam se da sad nisam vama ogadila dan...E srecice moje ja stvarno ne znam sta bih bez vas...dizete me sa dna i vracate snagu kad i sama pomislim da je totalno izgubljena...Vi ste moja inspiracija,stav,motiv i ponos......ljubim vas sve do Ane i natrag,a Ana je i iznad zvijezda........... |
14.05.2006., nedjelja
jedini smisao odlaska jest vracanje...........
|
Leptirice moje ne mogu ja ni dana bez vas....vasa potpora bi me vratila i iz mrtvih,a kako onda ne iz shitnog raspolozenja...Kada uspijevam vase pohvale i podrska me motiviraju za dalje isto kao sto me kada zeznem upozorenjima sprecavate da pocinim jos vece greske koje bi trenutnu slabost pretvorile u jos veci kaos.Ponekad osjecam da ne mogu dalje,jucer je bila mozda jedna od najvecih kriza,ali znam da moram nastaviti jer inace nikada necu biti sretna,necu biti ja,a da to realiziram vi ste mi neophodne.U zadnje vrijeme imam nocne more,sanjam da se prezderavam i to onako opako i sve je to tako stvarno i strasno da ujutro ni sama ne znam da li su to samo snovi ili stvarno to u nekom,polubudnom stanju uistinu cinim...Moram se sabrati i shvatiti da od sutra greske vise nisu prihvatljive jer uporno ih ponavljajuci uvjezbavam vlastitu glupost i slabost,a brisem sve ono sto mi je zaista bitno...U inat svemu sto me ikada kocilo,ovog puta idem do kraja pa makar poludjela od forsanja...Ponekad samo pozelim da se ovo salo istopi do kostiju,da napokon upoznam anu u svom najsavrsenijem obliku jer znam da me ona nikada,ako se dovoljno potrudim,nece iznevjeriti......... |
13.05.2006., subota
SVINJA,OBICNA DEBELA SVINJA....
|
...da to sam ja i nista vise...Ne znam sta uopce radim ovdje jer meni mrsavost ocito nije sudena.Jucer sam pojela mini slance i macho i naravno da sam danas na 52 kile.Znam da je to za nas mnogo hrane,ali normalni ljudi jedu i vise od toga i koliko bi onda po tome svi trebali biti debeli kad bi svakog dana dobivali kilogram?Gadim se sama sebi,meni je ocito mija jedini moguci izbor ako ne zelim biti ogavno stvorenje prepuno sala,a trenutno to jesam.Ne znam sta cu sa sobom,ovo vise nema smisla...Zasto mi se to desava,zasto trud vise nije dovoljan?Toliko muke za nesto,a nagrade ne da nema nego je u obliku neuspjeha...Mislim da sam gotova i sa ovom borbom i sa blogom,osjecam se da to nije mjesto gdje mogu pripadati,ne ovako debela....Necu ga izbrisati jer mozda mi se nekim cudom desi preobrazaj,ali zasada ne vidim tu mogucnost.Naravno,vas cu pratiti i dalje jer se nadam da se necete naci u ovom zacaranom krugu bez pomaka i jer vjerujem da stvarno mozete uspjeti...Kissam vas leptirice i ne dajte da vam drugi sruse snove,a pogotovo ne da to same ucinite..... |
11.05.2006., četvrtak
KAD TI BACAJU PIJESAK U OCI-PROGUTAJ LAZ I PRETVORI JE U ISTINU...
|
Kako mene moji ukucani ljute grrr...ludilo brate...Cijelo vrijeme mi stavljaju hranu pod nos,ali ne mislim pritom na neke zdrave konkretne obroke jer znaju da to kod mene ne prolazi,vec me sopaju sladoledima,slatkisima i svim ostalim gadarijama.Cini mi se da njima uopce nije bitna moja prehrana nego samo traze nacin da me udebljaju,a tko nije slab na slatkise...Naravno,ja se ne dam,ali oni ne posustaju prakticki mi guraju to u usta i onda kad se izderem pocnu sa spikom-ali ti uopce nisi debela bla,bla,bla...Pa halo?Nisam glupa pa da mislim kako mi je sa 51 kg zdravlje naruseno od pretilosti,ali zar je tako tesko skapirati da ja ne zelim ne biti debela,nego biti mrsava?!Siznut cu,majke mi...Inace sa frendicama je slican slucaj,one su neumorne sa spikom kako sam ja mrsava i te stvari,a zapravo se vesele svakom mom dobijenom kg-u uvjeravajuci me da to nije nista,kao ne kuzi se...ma ajde molim te ako nije nista sto se onda svim silama trudis da me sustignes i na sebi primijecujes svaki gram?Ja sam mozda malo naivna,ali stvarno se veselim kad ljudi smrsave i tuzna kad dobiju kile jer znam kako je to naporan proces,koliko zivaca i svega oduzme,a pogotovo ako si bivsa ili sadasnja ana/mija...tada to moze srusiti citav tvoj svijet.Sto se danasnjeg dana tice,drzim se i to jako dobro,ali s obzirom da sam jucer bila prava svinja druga opcija nije ni dolazila u obzir.Ipak,ne osjecam se dobro,nekako sam si glomazna i fakat debela,sve me zulja,sve se ljulja,a mrsavosti ni u tragovima...Probat cu do ponedjeljka biti prakticki na vodi,mozda griz ili dva necega,pa da to krene.Ako uskoro ne ugledam broj 4 na vagi i ta pedesetica ne postane proslost izgubit cu razum...ali nadam se i trudim se pa je pomak valjda moguc.... |
10.05.2006., srijeda
MISLIM,A NE ZAKLJUCUJEM...U GLUPOSTI JE OCITO SPAS...
|
Na pravom putu sam da zeznem,vec sam pojela 2 tosta i king sto je 650 kcal,ako jos nesto samo okusim ubit cu se...bas sam bijesna,ma sta li je sa mnom i srijedama,nismo bas tolerantne jedna prema drugoj...Ipak,naivno sam optimisticna prema odluci da se vise ne priblizavam hrani danas,ali vidjet cemo koliko ce to biti uspjesno.Inace,ne znam da li sam vam rekla da vecina ljudi oko mene zna za moj "problemcic",naravno prave se da ne vide,pokusavaju to kamuflirati laznom zabrinutoscu,a zapravo se iz sve snage trude da ta tema nikad ni ne dode na repertoar.Naravno,ja se ne bunim iako znam da su iza leda svakakvi komentari.Zato mi vi toliko znacite,rijeci i misli dolaze same od sebe,jednostavno tako je lako biti prava ja...Znam da se ne valja opterecivati sa tudim misljenjem,ali ipak zaboli kad ti oni kao fol najblizi okrenu glavu cim neki problem izade na vidjelo,a da se cijelo vrijeme sakrivam i opravdavam jednostavno nemam volje ni snage.Sto je najgore ja znam da ovoj borbi nema kraja,ne postoji savrsena tezina koja ce mene kad je postignem zadovoljiti i natjerati da se uklopim u masu,predugo sam u tome...Mozda ovog puta budem pametnija pa se necu forsirati ici toliko ispod granica,ali ipak u glavi ce uvijek biti onaj strah da se moram kontrolirati,da moram neprekidno paziti kako opet ne bih zajebala stvar..Ja zapravo nikad nisam jela normalno niti imam potrebu,a niti me to zabrinjava,ali zelim vjerovati da je ipak moguce poceti funkcionirati bez tolikog opterecenja i pritiska bar kad dodem do tog svog postavljenog cilja...Ajme sve ovo zvuci tako pesimisticno,a nije trebalo pa cu sad prestati da ne deprimiram i sebe i vas...KISSAM VAS |
09.05.2006., utorak
JEDAN DAN NEOPTERECENOSTI I NEZNANJA.....
|
Danasnji dan,nakon ne znam ni sama koliko godina,prolazi mi u blazenom neznanju...nemam pojma koliko imam kg ni koliko sam unijela kcal,znam samo da se osjecam super.Naime,pojela sam 3 kolaca prije ispita,a onda me ulovila totalna frka jer me sinoc vaga malo zezala pa nabacih spurku prema faksu kako bi stigla obaviti jedan bljaf,bljaf...Kad ono svi wc-i krcati,trcim gore dolje po katovima,trazim jedan prazan(vjerovatno potroseci usput te kcal) kad ono nula bodova...i onda si zabrijem,ma boli me moram to obaviti i tako fino pred svim svojim ekonomistima,tik prije ispita ja se fino izrigam.Ne znam koliko mi je uspjelo,ali nesto je,a i mozak mi je iznenadujuce dobro funkcionirao nakon toga.Bojim se sutrasnjeg dana jer su sve moje srijede,vec po starom dobrom obicaju,jednostavno katastrofalne...morat cu upregnuti svu snagu da izdrzim jer to je vec postao traumatski dan,a zapravo baziran na psihi.Uvidam neke male promjene na sebi,ali one traju tek dan-dva,a onda vaga pokazuje standardnu brojcicu 51...ma joj,moram nesto poduzeti,ali hitno jer inace cu zaglibiti medu ovim naslagama.Nadam se da vama ide,leptirice moje male...mene iznenadujuce ovo vrijeme motivira,uskoro ce ljetna odjeca,a ja ne prihvacam nista ispod koscatosti...jer kako obuci kratku majicu bez izrazenih kukova ili ne daj boze suknju,a ono debele noge.Nekako imam feeling da su ti dani iza nas,ovo ljeto proslavit cemo kao ponovno rodenje,novi pocetak,moramo nazdraviti tome....Sad se sjetih,kad ce ono nase upoznavanje?Ja totalno jedva cekam,inace sa mrvicom u cetvrtak bacam jednu setnju oko jaruna i kafu pa ako je koja od vas spremna make us happy and join us....a dotad stay strong and thin......KISS-KISS |
07.05.2006., nedjelja
PESIMIZAM BACEN,NAPREDAK PREMA CILJU-U TIJEKU
|
Ciaos,mrsavice moje,nadam se da vam vikend uspjesno prolazi,onako necujno i sasvim bezbolno,priblizavajuci vas za jos jedan korak blize cilju...U meni se jucer odigrao mali sukob licnosti,one koja stvarno jesam i one imaginarne,koja mi se u tom trenutku ucinila laksom za biti,nesto kao izborom manjeg otpora.Od jutra mi je bio bas kaotican dan i u svemu tome mislim si ja,pa cemu ovolika muka,zasto ne bi poradila na tome da napokon funkcioniram normalno....sto god to normalno uopce znacilo...Danas shvacam da je to bio tek glas slabica koji me pokusavao natjerati da posustanem i padnem,nazalost uspijelo mu je...ali zato je mija ovog puta bila prava frendica i procistila me u svakom smislu,i fizickom i psihickom...Opet sam na pravom putu,shvacam tko sam i sto zelim i ne dam se,dan mi uspjesno prolazi na nekih 400 kcal i nemam namjere to prijeci iako je tek podne pa ne zelim unaprijed nista obecavati.Nadam se da se nece ponoviti raspolozenje od jucer jer nije stvar samo u jelu,nego u tome kad se zamislim pa se pokusavam isfurati na nesto sto nisam,a sto ni ne zelim biti.Ja funkcioniram prema planovima,zamisljenim idealima koje si uvijek postavljam i bez obzira sto je to cesto naporno,ne mogu kontra sebe.Znam da mrsavost ne jamci srecu i zadovoljstvo,ali meni ona garantira snagu da cu se ja za te druge stvari lakse izboriti,da cu biti zadovoljna i na cisto sama sa sobom,a upravo je to najbitnije kako bi mogla uzivati u trenutku,a ne biti pod pritiskom i opterecenjem.Necu da filozofiram vise,opet sam u pravom raspolozenju ovo su tek misli od jucer koje sam vec bacila u wc,zajedno sa ostacima hrane...Kissam vas so much i zelim vam fat free nastavak dana........... |
05.05.2006., petak
OPTIMIZAM JE U ZRAKU,A ANA USKORO KOD NAS...
|
Ide mi,tra la la i bas sam happy....hrane ne okusih danas,cijelo vrijeme sam na vodi i kavama tako da kad se sve zbroji nije bas nula kcal,ali sve je to neka sica i ful sam zadovoljna.Inace,bas sam mrvici pricala kako moj mali terijer od mene kupi raspolozenja,tako da je i on jadan danas na vodici,nece jesti i nece,luda mala...Kako je ovo dobar osjecaj,ma joj imam energije ludnica jedna,samo sto mi glava puca,sto od gladi,sto od feniranja,ali izdrzat cu jer ipak je danas bio grupni vodeni dan.Nadam se da i vama ide,skoknut cu sad malo da vidim sta ima,ali uvjerena sam da cu u svim naslovima vidjeti samo h2o:)Jedva cekam sutra da ponovim ovo,a mozda i u nedjelju jer nema sanse da dopustim vikendu da me porazi,ne ovaj put...Ako u ponedjeljak ne bude promjene mislim da cu siznuti,ova vaga je postala tako predvidljivo dosadna da mi dode da je bacim kroz prozor,ali ne mogu si pomoci kad sam nekako bas ovisna o njoj...mozda i ja njoj dopizdim uskoro pa mi udovolji.Inace mije nema vec dva dana ni u tragovima tako da mi se grlo malo oporavilo,a ukucani su zacudeni dostupnoscu kupaonice...E kad bi se ovi dani nastavili nitko sretniji od mene,sve ide nekako glatko i bez suvise truda....ne smijem sad zeznuti stvar.Izdrzat cu ovih par tjedana jer sta su dani muke nasuprot zadovoljstvu koje ce trajati,apsolutna nistica...a onda navika ce biti ispraksana i ja sretna.Kissam vas leptirice i drzite mi se jer bojisnica je nasa,ovi nesnosni kalorijski neprijatelji ima da se pokupe tamo gdje ih trebaju... |
04.05.2006., četvrtak
POLAGANJE ISPRAVKA-U TIJEKU....
|
Leptirice moje hvala vam svima na potpori sinoc,poslije onog sta sam ucinila i kako sam se zatim osjecala stvarno mi je trebala.Zahvaljujuci vama danasnji ispravak mi nije tesko pao,pojela sam milkey way minute i jabuku i na tome stajem...naravno,special thanks mrvici koja me je smsovima danas popodne odvratila od ponavljanja pogreske.Sinoc sam ipak uspjela nesto malo povratiti i uzela sam laksative tako da je steta bila manja,ali posljedice su tu kao podsjetnik da se jos par dana moram suzdrzavati i od minimalnih kalorijskih unosa.Sutra planiram biti na vodi,a mozda mi se i za vikend posreci jer ipak je u ponedjeljak vaganje...Probat cu se malo suzdrzavati i od mije jer jucer me skoro dosla glave,a i unutarnji organi me nekako bole,ne znam da li ona ima svoje prste u tome.Danas sam se opskrbila colom light i vodama s okusom jer realno,drugo mi niti ne treba kad sam tako nekarakterna.Samo da te kile pocnu padati,vec lagano sizim...inace,osim po vagi trenutno se ravnam i po svojim proslogodisnjim dieselicama broj 25,jos koji centimetar i zakopcat cu ih,a dotad voda,voda i opet voda sa jabukom kao meduobrokom...Kissam vas sve,mrshavice moje,budite mi snazne,praznog zeluca i ne dajte se nasem groznom neprijatelju tj. hrani........ |
03.05.2006., srijeda
TOTALNI RASPAD SISTEMA....
|
Slutila sam da ce se ovo desiti,i naravno nisam pogrijesila....Cijeli dan zderem kao svinja,unijela sam ziher 2000 kcal...ubit cu se...Ovo nije normalno,ja sam ogromna,nezaustavljiva zderacica i jos mi je mija otkazala...Natrpala sam se totalno nepovrativim namirnicama,ruke su mi skroz izgrizene od uzaludnih pokusaja da gurnem cijelu saku u grlo,ali ono nista...nista da izade...Uvijek mi se to desi kad rano ustanem,ali glupaca ja se ipak forsala u 7 ujutro u teretanu,pa helou...Ne mogu se pogledati,gadim se sama sebi,ziher imam 105 kg...Najradije bih sad plakala,ali ne mogu od jada i bijesa...Kako mi se to moglo desiti,biti toliki jadnik i slabic....fuj,fuj....Ja sam na jad i sramotu svim anama,ovo je neoprostivo... |
POST BEZ NASLOVA....INSPIRACIJO,GDJE SI?
|
Ciaos leptirice moje male....upravo se vratih iz teretane i jos uvijek sam skroz nabrijana,nekako mi je cudno,ali jos me drzi dobra vibra.S vagom nisam bas na ti jer glupaca pokazuje cas ovako,cas onako,ali trudim se ne obazirati na njene promjene raspolozenja i drzim se strogog rezima,bez mije ovog puta.Nadam se da ce to potrajati,a uskoro ocekujem i neki pozitivan pomak.Inace,jucer sam bila sa mrvicom na kavi i curke moje,moram da vam kazem da je bilo fenomenalno.Ne mogu vjerovati da sam napokon upoznala jednu od vas,sad mi je sve ovo nekako realnije,fascinantnije,jos vece dimenzije i vaznosti...Cura je super i naravno opet cemo se naci,a vi ste sve pozvane da nam se pridruzite.Sta da jos pisem,joj ne znam jer kad sam ovako happy nisam najbolja u izrazavanju,misli mi lete pa ih sve samo nabacam bez ikakvog reda i smisla...ali poanta je uvijek ista,ana i mi...Jedva cekam taj dan,kad cemo sve realizirati ciljeve,nadvladati svu ovu muku i strahove,kad ce to jednostavno biti iza nas,kad steknemo naviku i hrana nam nece predstavljati prijetnju,ni opasnost vec nesto sto ni ne uocavamo,kad cemo napokon biti zadovoljne i ponosne na sebe.A tada gdje ce nam biti granica...ja mislim nigdje jer porazivsi tog naveceg neprijatelja i sebi i drugima dokazat cemo da mozemo bas sve....... |
01.05.2006., ponedjeljak
POZITIVNA VIBRA,PRAZAN STOMAK I NISTA VISE...
|
Leptirice moje najdraze osjecam da je danas taj dan,dan kada cu zaboraviti na sve dosad pocinjene pogreske i nezaustavljivo krenuti prema ani...Na 300 kalorija sam i nema sanse da pokleknem,pokusat cu malo zaboravit na miju jer ovih dana sam opako pretjerivala tako da imam malih problema sa grlom hehe...ali isplatilo se...Kako je ovo lijep osjecaj,praznina u zelucu,a ispunjenje u glavi,ma nema sanse da to pokvarim.Moram vam reci da me vasi uspjesi totalno motiviraju,pogotovo od nase Sarah kojoj samo mogu reci da me je danas neopisivo inspirirala.Vidim da vam svima ide,ali znala sam ja da cemo mi kad se ljeto pocne bliziti odbaciti sve kocnice i same sebe iznenaditi koliko smo jake i ustrajne.A kako i ne bismo,kad nam je savrsenstvo nadohvat ruke...Zamislite samo taj dan,tu srecu kad zrcalo pokaze sliku koja nam je dotad bila samo imaginarna,zaboravit cemo na svu muku i suze,a feeling ce biti jos bolji.Ana je nasa buducnost,ona je nas smisao,ali i nacin zivljenja,ana smo mi i zato joj dopustite da ude jer jednom kada je dotaknemo niste nas nece natjerati da upropastimo ono o cemu smo dotad samo sanjale...I sta god se desilo nema odustajanja i bedova jer mi smo stvorene da realiziramo te snove,i onda napokon uzivamo u njima... |