Ciaos leptirice moje male....upravo se vratih iz teretane i jos uvijek sam skroz nabrijana,nekako mi je cudno,ali jos me drzi dobra vibra.S vagom nisam bas na ti jer glupaca pokazuje cas ovako,cas onako,ali trudim se ne obazirati na njene promjene raspolozenja i drzim se strogog rezima,bez mije ovog puta.Nadam se da ce to potrajati,a uskoro ocekujem i neki pozitivan pomak.Inace,jucer sam bila sa mrvicom na kavi i curke moje,moram da vam kazem da je bilo fenomenalno.Ne mogu vjerovati da sam napokon upoznala jednu od vas,sad mi je sve ovo nekako realnije,fascinantnije,jos vece dimenzije i vaznosti...Cura je super i naravno opet cemo se naci,a vi ste sve pozvane da nam se pridruzite.Sta da jos pisem,joj ne znam jer kad sam ovako happy nisam najbolja u izrazavanju,misli mi lete pa ih sve samo nabacam bez ikakvog reda i smisla...ali poanta je uvijek ista,ana i mi...Jedva cekam taj dan,kad cemo sve realizirati ciljeve,nadvladati svu ovu muku i strahove,kad ce to jednostavno biti iza nas,kad steknemo naviku i hrana nam nece predstavljati prijetnju,ni opasnost vec nesto sto ni ne uocavamo,kad cemo napokon biti zadovoljne i ponosne na sebe.A tada gdje ce nam biti granica...ja mislim nigdje jer porazivsi tog naveceg neprijatelja i sebi i drugima dokazat cemo da mozemo bas sve.......
|