Sinoc sam opet totalno pukla,ni sama ne znam sta sve nisam pobacala u sebe i pravac-naravno wc...ali zacudo sve je otislo ludom brzinom i lakocom...i bilo bi super da se nakon toga opet nisam prezderala,ali glavobolja me rasturala i od repriziranja mije tako nije bilo nista...Danas se uopce bojim pomisljati sta se sve moze desiti jer je nedjelja,a to je za mene dan jednak kataklizmi...Ipak,bar sam donekle isplivala iz bedova iako me uzasno shora nedostatak volje i energije za bilo sta,trenutno i sama kod sebe tesko uvidam znakove zivota,sve kao da se svelo na ono-disem,dakle postojim...Okrivit cu vrijeme i preveliku angaziranost proteklih mjeseci,mozda je sad stiglo tih mojih 5 minuta vegetiranja...I to bi bilo ok,kad ja ne bi osjecala da suludo gubim vrijeme i kaznjavala se zbog toga hranom i mijom...Moram stati na kraj tome i ovoj gluposti koja me lupila u glavu jerbo cu se inace stopiti sa neobrazovanim,neinformiranim i pretilim pukom koji po citave dane ne radi nista,samo ljencari,zdere i nazdravlja svojoj primitivnosti.Moj spas je u radu,strebanju i gladovanju,a tek nakon toga zasluzit cu da uzivam,tek kad cu moci pokazati sta sam postigla...
Post je objavljen 28.05.2006. u 13:24 sati.