evill angell
.....Ludost dolazi s godinama.....
Da, tako je.. ludost ( ljubav?! ) dolazi s godinama..
Xx i Xy su sretni i zadovoljni sa svojim zivotom, preko 10 godina u braku, nekoliko godina u vezi prije braka, a uz to imaju troje preslatke dječice.. 
i jos jedno dolazi kroz dva tjedna
..Ljubav je slijepa rekli bi svi koji poznaju taj par.. no oni se vole, to su dokazali svojim potomcima, a tko smo mi da im sudimo?? Tko je bez grijeha neka baci kamen prvi, jeli tako?
Nego, da se skrati prica.. Famozni Xy ima oko 40 godina, i namjerava napustit zenu.. 
Ona to jos nezna, sirota, sta ce biti kada sazna.. ne zelim ni pomisljat na to.. Dakle, Xy se zaljubio, kako on kaze po prvi put u zivotu.. zaljubio se u te prekrasne plave oci i u tu prekrasnu plavu kosu, u taj karakter, to tijelo.. jednostavno, ne moze si pomoci..
Iako je "ljubav njegova zivota" od njega mladja skoro 20 godina, njemu to ne igra veliku ulogu, jer on se zaljubio, usprkos trudnoj zeni i troje preslatke djecice.. 
No da bi stvar bila ljepsa, zaljubio se u zeninu sestru.. 
Dakle, sta rec nego da ludost dolazi s godinama.. 
Misterija...
Sjedim na livadi prepunoj šarenog cvijeća, zelenila, malih životinjica, skakavaca. Pogledam gore, nebo predivno, plavo sa bijelim oblacima.. Smišljam imena svakome oblačku, razmišljam o tome kako nastaju.. Pratim ih sve dokle je to moguće.. Uživam..
Tada prema meni ide neko sićušno svjetleće stvorenje, ni sama nisam znala što je to dok mi se nije predstavio. Bio je to Vilenjak Arty koji dolazi u naš svijet samo kako bi upozorio ljudski rod na nevolju. Mislila sam da sanjam odnosno da imam noćnu moru.... Nikad mi nije palo na pamet da bi baš mene Arty mogao posjetiti, baš mene.. Zašto baš mene? Što će se dogoditi? Ništa dobro pretpostavljam..
Čim sam saznala tko je on i zašto dolazi, raspoloženje mi se spustilo na minimum. Arty me došao obavijestit da me čeka dugo i teško razdoblje, razdoblje gdje ću se slomit, gdje ću doživjet psihički pad, i da ću se teško izvući. Kako sam na to reagirala? A šta mislite? Kako bi mogla na to reagirat?
Tužna do bola, zahvalila Arty-u što me upozorio, pozdravila ga i uputila se prema doma. Nije više bilo šarenog cvijeća ni zelenila, skakavaca a ni oblačka, nebo je poprimilo tamnu boju, nikako ugodnu…
Krenula sam prema doma, i tada ugledala njih..
Od tada je sve počelo i još uvijek traje...
°°°osmjeh ne kosta nista°°°
Nacin zivota koji smo svi poceli zivjet zaista uzima neke prevelike mjere. Premalo mislimo na sebe a previse se opterecujemo sa zaista nebitnim stvarima. Taj nacin zivota koji sve vise prerasta u neku vrtsu patologije sam usporedila sa autom, tocnije brzinom voznje.. Sve brze i brze vozimo, riskantnije ulazimo u zavoje i kriticna mjesta, no koliko cemo dugo izdrzat takav tempo? Koliko ce proc do tog "sudnjeg" dana, kada ce svemu doc kraj i kada ce netko ili nesto odozgo reci stop, dosta je bilo..
Koliko jos imamo vremena za probne voznje? Nazalost ili na srecu, to nitko nezna.. i neznamo sta nas ceka.
Ono sto je znanstveno potvrdjeno jest to da sve vise mladje populacije zavrsi na koronarnim odjelima uslijed akutnog infarkta miokarda.. Znaci pricamo o 40- godisnjacima koji su na taj odjel dospjeli upravo zbog ubrzanog i stresnog nacina zivljenja, izmedju ostalog.. 
Uglavnom, ono sto me potaklo na ovakvo razmisljanje je jedna mozda banalna rijec a to je osmjeh. Zasto je nekima tako tesko biti nasmijan? Dodjem ja ujutro u pola 7 na radno mjesto, i trudim se bit dobre volje. Iako znam sta me ceka, tjesim se da ce doc bolji dani, da ce proc i ovaj dan, i da ce jednog dana sve bit bolje.. i tada naidjem na zid.. Mnostvo pitanja usmjerena meni tj mom osmjehu.. zasto si ti ujutro tak nasmijana.. kako mozes.. pa tek je pola 7???
Pa nije stvar u kvantiteti nego u kvaliteti, zasto da se ne smijem ako se tako osjecam odnosno ako se osjecam dobro, ni odlicno a ni lose, samo dobro.. zar je to razlog da budem ko mrgudic? 
no dobro, ljudi smijte se cim vise, zapocnite dan sa osmjehom, ako zbog niceg drugog, barem zbog bora 
ugodan ostatak dana vam zelim 
..Tesko je borit se protiv vjetrenjaca..
Zasto vecina ljudi misle da je nesto "drugacije" nuzno i lose? Zaista ne shvacam.. Cim se malo razlikujes odmah si nis koristi..
Cisti primjer koji me potaknuo na ovo misljenje su tetovaze i pirsevi.. Vecina ljudi u "godinama" cim vide decka sa istetoviranim rukama ili nedaj boze ledjima on je ludjak.. nije normalan.. A to sto ta istetovirana osoba ima vjerojatno vece obrazovanje od svog kriticara, to naravno nema veze.. Zasto se u danasnjem svijetu sve svodi na izgled..????
Nedavno, kad sam rekla jednoj osobi da se planiram tetovirat, naisla sam na neku vrstu zida.. Kao nemoj jos, barem cekaj dok se ne zaposlis, ili stavi tetovazu na mjesto gdje se nece vidjet jer te nitko nece htjet zaposlit..
..Aha, znaci ako su dosad svi bili zadovoljni samnom i sa mojim poslom to ce se promjenit od dana kada stavim tetovazu.. moje sposobnosti ce se promjenit.. ?!!???!
Zar samo meni izgled ne igra toliku ulogu? Zar sam ja jedna od rijetkih koja ce prihvatit u svoje drustvo i debelog i mrsavog, i istetoviranog,. Imam neki prokleti osjecaj kao da nas je tako malo koji tako razmisljaju.. tako malo onih kojima nije vazan kak netko izgleda..
Evo uzet cu na primjer darkere.. Njihov stil oblacenja.. Koliko puta sam cula u tramvaju cim prodje takva osoba da je nis koristi, da je ludjak.. Na temelju njegove crne majice sa znakom metalice ili nekog drugog benda, i na temelju njegovih cipela, hlaca, kose.. uglavnom dugacke, raspustene.. Ako se nadje na usni ili licu koji pirs, odma ga treba spalit.. na lomacu s njim
Frend mi je darker tj roker u dusi.. i isto se tak oblaci.. tak izgleda, a decko je tolko pametan.. pametniji od vecine fakultetski obrazovanih i kriticki nastrojenih pojedinaca.. s njim mi je zaista gust razgovarat.. za razliku od... :-/
Pa na dalje.. Celavci, jos k tome ako su jace gradje.. Zakaj se njih svi boje.. Vecina njih su ustvari ko bebice.. Evo jos jednog primjera.. poznajem isto tako jednog decka koji je nedavno obrijao glavu.. I prije tog ga ljudi nisu bas previse obozavali, tj bojali su ga se zato kaj se bavi boksom i jace je gradje.. A sad kad je celav, pa to je katastrofa.. Svi ga gledaju ko da je godzila.. A da se malo upuste sa takvim bicem u razgovor tek bi tada shvatili kako je njezno i milo bice.. i da mu nadasve svega treba topao zagrljaj, pokoja lijepa rijec..
....Silence is the goal of all answers. If an answer does not silence the mind it is no answer
U auto sa nepoznatim....???!!
jeste li ikad usli u auto sa nepoznatim? Stopirali ili slicno??
Naime, ja nisam nikad stopirala.. ali nedavno sam sjela u autu s nepoznatim.
Evo sta se dogodilo.
Vracala sam se sa cuge, bila sam sa frendicom, jako dobrom frendicom. Ulazile smo u autu na parkingu, kad nam doleti neki tip.. otvorio je prozor i uletio sa najjadnijom spikom kaj je mogao.. Ah, pomislile smo, bogec neki.. Malo smo pricali, i pozvao nas je na cugu. Neznam zasto, ali pristale smo. Iako je nepoznat, izgledao je simpaticno.. a i sam je, kaj nam moze, mi smo dvije
Sjele smo s njim u auto, i nakon 100-tinjak metara pokupio je frenda.. frenda koji izgleda prilicno "opasno" za razliku od ovog. Sad nam vise nije svejedno.. I tako se mi vozimo, razgovaramo, i on je kao fulao neku ulicu.. uglavnom vozimo se po do tada meni nepoznatoj cesti, ali kao oni su znali da cemo doc kod birca u koji smo planirali ic. Sad je vec sve izgledalo namjesteno. Frend andjeoskog lica nas pokupi, malo kasnije dolazi njegov frend ne tako andjeoskog lica i ono.. O tome sam razmisljala cijelo vrijeme. Kad nas u jednom trenutku jedan od njih pita dali pusimo marihuanu. Ajme.. u kaj smo se uvalile.. Kilometrima daleko od naseg auta, sa nepoznatima u autu, i jos me pita dali pusim marihuanu. Zasto su se tako zacudili kad smo rekle NE? ne shvacam, no dobro.. u tim trenucima pratile su me najcrnje misli.. Tko zna, mozda u gepeku ima sjekiru ili nesto slicno.. mozda je silovatelj, ubojica.. tko ce ga znat
Uglavnom, sva sreca..nije se nis desilo.. stigli smo do odredista, popili cugu, razgovarali. U tih sat vremena zapazila sam toliko detalja na njima.. Ovaj "andjeoskog" lica bas i nema tako andjeosko lice. Zubi su mu zuti, vjerojatno od cigareta, svi iskrivljeni, kao da gledam baku od 50 god.. Zatim nije se obrijao kako treba nego mu mjestimicno vire dlake sa lica, crne dlake.. A i zamjetila sam najezdu otpadnih tvari u njegovim usima.. Ajme.. zaista sam svasta vidjela. A ovaj drugi, kao "opasan" nije skidao suncane ni na sekundu, uopce mu nisam vidjela oci.. Ne samo da je to znak nezrelosti nego.. Ma neznam ni kako da opisem, ali strasno je odbojno kada sam u drustvu nekog tko ne skida te naocale.. volim gledat u oci. Zatim.. Dok je pricao, slina mu se skupljala u usnom kutu, ajme.. koji odratan prizor.. uz to ima vrlo dubok, zaista hrapav glas.. Treba se jako usredotocit da se skuzi "kaj je pisac htio reci ".. Ma, uglavnom, ziva koma..
No, otpeljali su nas do auta.. I sve je fala Bogu dobro zavrsilo
Ali, moglo se svasta desit, da, moglo se.. To je bio jedan od ne bas dobro prosmiljenih trenutaka koje su obiljezile moj vijek
ovo mi je bilo prvi put da sam usla u auto s nepoznatima.. iskreno se nadam da je i zadnji
Bez traga
Gledam te kako spavaš. Promatram tvoje usnulo, prekrasno lice, primjećujem svaki detalj na njemu. Usne su ti tako savršene, kako bi ih voljela sad poljubit, ali ne ,ne želim te budit.. Možda bolje da pokupim svoje stvari i odem, odem bez traga.
Kriva sam sto sam uopće dopustila da nas ponesu osjećaji, kriva sam u prvom redu sto sam te pustila, ostavila, kriva sam sto sam te se tako lako odrekla. Kriva sam, znam da jesam ali znam da me voliš, znam da me sanjaš, osjećam to. Znam da si sa njom ali želiš mene, pokazuješ mi to. Kako bi voljela da je nema, kako bi voljela da nestane, da je crni mrak proguta.. kako bi voljela da smo nas dvoje sami na planeti. Voljela bi da konačno možemo i sa drugima podijelit ono što osjećamo tako dugo, voljela bih da svi vide našu ljubav, koliko se volimo.. ali, i ja i ti znamo da o tome možemo samo maštati, samo maštati. Jedina stvar koju nam ne mogu oduzeti.
Srce mi je cisto, srce voli samo tebe, i nijedan poslije tebe te nije mogao zamijenit.. Ljubeći drugog, ljubila sam tebe.. Spavajući kraj drugog, zamišljala sam tebe pored sebe, zamišljala sam tebe kako me dodiruješ, kako me grliš i ljubiš. Ali to su sve snovi, morat ću se zadovoljit sa bijednom kopijom tebe, kao sto ćeš se ti morat zadovoljit sa nekom drugom curom koja nije ja.
Bolje je da odem, bolje je da te ne budim.. Bolje je da pomisliš da si samo sanjao. Da, bolje je..
Volim te, ali odlazim.. Zbogom ljubavi
Istina je oko nas....
05.12.2008. u 21:02 | 0 Komentara | Print | # | ^
Prirodno je umrijeti kao što je prirodno biti rodjen...
Cemu sva strka oko umiranja? Zasto se toliko bojimo tog famoznog "dogadjaja"?
kao sto je svima poznato covjek prolazi kroz odredjene razvojne faze.. U grubo: radja se.. sjedi, puza, stoji uz oslonac, hoda, piski u pelene, guguce, prica... slijedi skola; osnovna pa srednja, faks.. Zatim tridesete, cetrdesete.. taj isti mali covjek postaje djed /baka.. na kraju se vraca "djetinjstvu" ponovo piski u gace, potreban mu je stap za stajanje ili nesto slicno, nemoze vise hodat.. prikovan je uz krevet i to je to.. gotovo.. vraca se na pocetak.. ili na kraj..
To jos neznamo, to je nepoznanica.. i nadam se da ce i tako ostati.
U biti, mozda ce grubo zvucat ali umiranje tj ta crna gospodja kako ju volimo nazivat: Smrt je jedina poveznica izmedju dobra i zla ili bolje da se izrazim, izmedju bogatih i siromasnih.. Siromasnima kao da im je sudbina zapecacena.. onima drugima nije tako, koliko god im sudbina bila zapecacena, mogu ju promjenit, sa novcima.. Jedino sto jos nemogu promjenit je smrt.. Ona dodje kad tad.. bio ti bogat ili ne..
Cesto sam razmisljala o umiranju, no ne na nacin da ga se bojim.. bas naprotiv.. Sta mislite sta se dogodi nakon smrti? Radila sam jednu studiju, tj istrazivanje gdje sam naisla na podatke tj na osobe koje su prozivjele klinicku smrt te su pricale sta su vidjele u tom trenutku.. sve me to fasciniralo.. Mislite li da covjek zaista uskrsne kao sto krscani vjeruju? Ili pak dolazi do reinkarnacije? Neki vjeruju da se nista ne dogadja.. tj neki ljudi misle da iako umires da svejedno sve osjetis.. kremiranje/spaljivanje.. odnosno da osjecas kako crvi puzu po tebi..
Sta mislite o tome?
Kako god.. smatram da je prirodno umrijeti isto kao sto je prirodno biti rodjen.. I to je nesto cega se netrebamo bojati.. bas naprotiv
Pocelo je....
Vozeci se jucer za zgb slusam radio, i nemogu vjerovat.. zamislite koje reklame... Deda mraz kupuje u Limachu? Dodjite i vi u Limach.. Wtf??? Di su nestala ona vremena kada se nije pricalo o tome gdje kupuje deda mraz? Di su vremena kada smo sa iscekivanjem cekali djedicu i tik prije no sto je doso, zaspali.. di su ta vremena nestala..??
Ali sta rec.. roditelji tj nasa predraga nacija je sama kriva za to.. Svaka cast izuzecima..
Npr.. Moja kuma.. ima klinca 6 god, i mali mi kaze da ce njemu sveti nikola donijet novi mobitel.. 6 GODINA... Nisam ga ni htjela pitat kaj ce mu donjet deda mraz u strahu od moguceg odgovora 
Sve se komercijaliziralo, i svi gledaju kak sredit svoju guzicu... Kak sto vise zaradit..
A sto je najgore... udjes u bilo koji super market, i svi furaju puna kolica, a kao nema se para.. Mos si mislit..
Svugdje neke veeelike akcije, a kada malo preracunas, shvatis da nema u biti nekog velikog snizenja.. Sve se to radi kako bi se privukle musterije.. Pa makar 50lp jeftinije, pise kao velika akcija..
Uglavnom.. svake godine mi taj duh famoznog Bozica sve vise nestaje.. nestaje u magli.. I za sam Bozic, kada stigne taj "veliki " dan.. probudim se kao da je bilo koji drugi dan.. nema razlike.. 
Eto.. pozz od mene 
