evill angell
Bez traga
Gledam te kako spavaš. Promatram tvoje usnulo, prekrasno lice, primjećujem svaki detalj na njemu. Usne su ti tako savršene, kako bi ih voljela sad poljubit, ali ne ,ne želim te budit.. Možda bolje da pokupim svoje stvari i odem, odem bez traga.
Kriva sam sto sam uopće dopustila da nas ponesu osjećaji, kriva sam u prvom redu sto sam te pustila, ostavila, kriva sam sto sam te se tako lako odrekla. Kriva sam, znam da jesam ali znam da me voliš, znam da me sanjaš, osjećam to. Znam da si sa njom ali želiš mene, pokazuješ mi to. Kako bi voljela da je nema, kako bi voljela da nestane, da je crni mrak proguta.. kako bi voljela da smo nas dvoje sami na planeti. Voljela bi da konačno možemo i sa drugima podijelit ono što osjećamo tako dugo, voljela bih da svi vide našu ljubav, koliko se volimo.. ali, i ja i ti znamo da o tome možemo samo maštati, samo maštati. Jedina stvar koju nam ne mogu oduzeti.
Srce mi je cisto, srce voli samo tebe, i nijedan poslije tebe te nije mogao zamijenit.. Ljubeći drugog, ljubila sam tebe.. Spavajući kraj drugog, zamišljala sam tebe pored sebe, zamišljala sam tebe kako me dodiruješ, kako me grliš i ljubiš. Ali to su sve snovi, morat ću se zadovoljit sa bijednom kopijom tebe, kao sto ćeš se ti morat zadovoljit sa nekom drugom curom koja nije ja.
Bolje je da odem, bolje je da te ne budim.. Bolje je da pomisliš da si samo sanjao. Da, bolje je..
Volim te, ali odlazim.. Zbogom ljubavi
