slika: digital art


Kroz druženja sa kiropraktičarom prvi put sam se susrela sa alternativnom metodom iscjeljivanja i uopće sa literaturom tog tipa. Prvo znanje sa kojim sam se susrela je radiestezija. Tu sam dobila prvi diagram i posuđeni visak sa kojim ću postavljati pitanja i pokušati dobiti odgovore o tome što mi se događa i kako da se izliječim?

Prisjećajući se sada tih svojih prvih koraka i strahova koje sam proživjela, nije mi ni malo lako da vam ih opišem, ali eto, nasmijte se sada zajedno sa mnom, iako meni tada nije bilo ni malo do smijeha.

U početku svog alternativnog razvoja susrela sam se s Učenjem Vatre, koje sam odmah eliminirala. Trebalo je raditi vježbe. Zaključih da mi to ne pada na pamet.

Liječenje bojama. Zar postoji i takvo nešto? Što će mi to? Boje pred svojim očima vidim otkad znam za sebe, a da se njima može liječiti ne bih bila bolesna.

Đi – Đo tehnika akupresurne točke. To me je zanimalo u mislima sve dok nisam skriptu donijela doma. Kad sam je donijela doma, bacila sam je na policu iznad kreveta legla na krevet i počela masirati listove nogu koje su me boljele. Masiram ja jednu bolnu točku na listu noge, kad u mojoj svijesti se pojavi misao da otvorim stranicu 91. Ne reagiram, a pitanje se ponavlja. Prisjetivši se, da je to opet komunikacija u koju ne vjerujem i ponekad kad se ostvari vjerujem, shvaćam što se od mene traži uzimam skriptu, otvaram stranicu i gle čuda. Na toj stranici piše, da se ta točka ne masira kod žena. Podvučeno crvenom olovkom. Okrećem se oko sebe tražeći pogledom po sobi i zaključujući kako nikoga ne vidim, da sam sigurno 100% opsjednuta.

Skripta mi ispada iz ruku, a ja napinjem sva svoja čula ne bih li koga vidjela. Uzalud. Ne vidim nikoga. Uputa opet dolazi putem misli da otvorim stranicu 34. Tamo piše u 3 – 4 – 5 – 6 – 7 – 9 – 10 – 13 - 18 točke na tijelu, kako najbrže pomoći sebi. Ja sam gotova. Tko mi to govori? Preispitujem sebe. Tko je to sa mnom? Ne znam.

Ozbiljno zamišljam, da su me opsjeli neki vanzemaljci. U sebi jasno na ovu moju misao osjećam smijeh. Tko mi se to smije? Uzalud se češem po glavi, ništa mi nije jasno pa otpada i ovo znanje. Neću sa tim imati posla, valjda trebam prvo pročitati i naučiti da bih znala, a ne da me znanje podsjeća gdje se nalazi.

Odlučujem se za radiesteziju.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art


Mjesta na Zemlji, koja su bila upečatljiva u datim vizijama su: Egipat sa piramidama i tajne koje one kriju. Izrael, razvijanje mržnje i rata. Iraq katastrofa kojom će biti pogođeno njegovo stanovništvo. Guatemala (sjeverni dio), skriveni grad prethodne civilizacije u utrobi zemlje. Peru, kristalne ljudske glave deset velikih i dvije male, a ja ih vidim osamnaest: šest kao da je negdje u zemlji da stvaraju protutežu. Ocean iza dvije Amerike, opasne morske struje. Rusija u vrijeme Jeljcina, opasnost po život predsjednika i moguća nuklearna katastrofa koju bi on pijan mogao zapovijediti. Amerika u vrijeme Clintona, šovinistički raspoložena prema istočnim narodima. Njemačka u vrijema Koola, ruši se berlinski zid. Hrvatska u vrijeme Tuđmana, teška dvadeset sedmogodišnja ekonomska kriza za njen narod. Srbija u vrijeme Miloševića, potpuno narodno rastrojstvo. Sjeverna Koreja, ratoborna nacija. Kina, nevjerojatan vojni režim. Dio Indije oko Pakistana, pobunjeničke vjerske razmirice. Indonezija, razorni potres. Uganda, pobunjena plemenska zajednica. Čile, težak ljudski život. Meksiko, opasnost od dugotrajnog rata.

Predsjednička imena i prezimena, uglavnom nisam poznavala. U tim zemaljskim predjelima trebalo je očistiti zrak iznad spomenutih prostora, eliminirati opasna satelitska zračenja, djelovati na slabljenje eruptivnih procesa u utrobi Zemlje, održavati morske struje u njihovom toku uz pomoć kitova i delfina, obratiti pozornost na pomicanje tektonskih ploča u dubinama Zemlje.

To znanje nalazi se u svakom čovjeku i on je dužan o tome voditi računa. Sama promišljam, da jedva mogu voditi računa o sebi i svojoj obitelji, a ne još i o tim zemaljskim paradoksima. Sve u svemu, razmišljala sam da je Bog, ako je on posrednik u ovoj igri, izabrao krivu osobu za sudionika. Ja se nisam osjećala sposobnom bilo što promijeniti u tom smislu.

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic11.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-108-2 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

slika: digital art


Otkad znam za sebe imala sam osjećaj iznutra da za mene ničega nema dovoljno i da je sve preče od mene i mojih potreba. Ja sam bila neko usputno stvorenje koje je zadavalo samo dodatne brige svojim ukućanima.
Takav osjećaj sam usvojila u svojoj obitelji, gledajući kako se sve potrebe moraju prije zadovoljiti a tek onda ja mogu doći na red. Tako sam često sa čežnjom čekala svoje vrijeme kada će se udovoljiti mojim potrebama da se osjećam sretnom i bogatom. Prisjećam se samo rijetkih trenutaka kad mi se po nekad za nešto udovoljilo i to kad sam to baš žarko željela.

Vječito se pričalo o siromaštvu i kako će se preživjeti, a ja sam imala osjećaj da svega ima dovoljno za sve osim za mene. Prvo što mi je dato da imam kao svoje, bio je jedan maleni psić. Voljela sam to malo dlakavo stvorenje i ono mene. Jednog dana kad sam došla kući iz škole, tog malog stvorenja više nije bilo. Rekli su mi da se utopio u kanti vode. Moje žaljenje bilo je neizmjerno. Dugo sam za njim žalila i nikad ga nisam prežalila. Jednog dana s braćom sam otišla do vodenice na rijeku po brašno. Odjednom je do nas sa pokidanim lancem dotrčao ogroman pas i skočio na mene te me počeo lizati svuda po licu. Vrištala sam od straha dok su se moja braća previjala od smijeha. Između smijeha nesuvislo su govorili kako je to moje štene. Ništa mi nije bilo jasno osim da me pas nema namjeru ugristi. A onda sam shvatila da sam prevarena i opljačkana od sopstvene majke.

Moja majka je mog psića dala svojoj rodici a meni o tome ništa nije rekla. Uzela je sebi za pravo da mi nešto da i da to isto oduzme kad joj padne na pamet, ne pitajući mene za pristanak. Izdaja je bila toliko jaka, da nikad više nisam osjetila sigurnost i vjeru da bilo šta posjedujem. Bila sam ne-vrijedna da bilo šta mogu imati kao svojinu, takvo sam uvjerenje tada stvorila. Od tada sam ne svjesno, ljubomorno gledala sve ljude koji nešto imaju. Drugi su bogati, a ja sam siromašna. Željela sam i sama nešto imati da bi se osjećala vrijednom nečije ljubavi i povjerenja.

Nikad nisam zaboravila to maleno stvorenje i bogatstvo ljubavi koje mi je ono pružilo. Bila je to najveća ljubav i bogatstvo, koju sam zapamtila u svom djetinjstvu. Ovog trenutka otpuštam svu vjeru u siromaštvo i prihvatam da sam vrijedna posjedovati bogatstvo i imati sve što me zadovoljava u životu.

Ja sam bogata punina božija. U meni i oko mene vlada sklad, ljubav, povjerenje i bogatstvo.

Imam i imat ću sve što mi je dostatno za život; krov nad glavom, šporet, krevet, prehrambene potrepštine, dovoljno novaca da to sve mogu mijenjati kad god poželim nešto drugo i dijeliti sa svima u mojem okruženju.

Imam obitelj koja vjeruje u mene i ja u njih i njihovo poštenje.

Imam sposobnost privući u svoj život svekoliko blagostanje, umno, materijalno i novčano.

Bogatstvo mi dolazi na nevjerojatne kreativne načine sa svih strana svijeta.


slika: digital art


IMANJE I BLAGOSTANJE

Ja sam bogata božja punina,
tako mi šapće moja nutrina:
„Imat ćeš sve što ti treba
to je božanski dar svakom sa neba.“

Poželim li i sama nešto stvarati
od tog me Bog neće odgovarati,
on će mi pokazati kako se to radi,
dok se razmišlja o poštenoj zaradi.

Hoću li kuću, stan ili drugo imanje,
imat ću i to ljudsko blagostanje,
hoću li svoju njivu, vrt i imanje,
o tome ću dobiti odmah znanje.

Hoću li svoju obitelj ostvariti,
Bog mi naum neće kvariti
poslat će mi najmilijeg druga,
da me prati sreća, a ne tuga.

Sklad i ljubav mene će da prati
i svakom ću je svjesno odaslati,
da vjeruje u bogatstvo svoje,
jer za sve ljude vrijednosti postoje.

Pošteno se može svatko ponašati
i svoju službu skladno obnašati,
dok u domu stvara blagostanje
i dok vrši božje poslanje.

Zato odlučujem: bogata ću uvijek biti
i svoje bogatstvo sa drugim ću dijeliti,
što god više drugom blagostanja dajem
samo bogatija i sama postajem.

iz moje knjige SAM SVOJ KREATOR

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php

slika: digital art

Između četrdesete i pedesete godine života počela sam intenzivno razmišljati o sreći. Često bih znala postaviti sebi pitanje, zbog čega ja nisam sretna? Imala sam sve uvjete u životu da to budem. Sve što sam smatrala da trebam postići kako bih ostvarila sreću ostvarila sam. Imala sam zdravu i naprednu obitelj, bila sam zaposlena, imala sam krov nad glavom i sve uvjete za život.

Jedne noći, usnula sam čudan san. Sanjala sam zašto nisam sretna. U tom snu vidjela sam mnoge nesretne ljude među kojima sam bila i ja i razlog naše nesreće. Doslovno sam gledala našu svijest u lijevoj i desnoj polovini mozga. U lijevoj polovini mozga nalazilo se puno negativnih osobina koje smo svakodnevno u komunikaciji nesvjesno i polu svjesno intelektualno ponavljali i stvarali nesreću, a u desnoj samo nekoliko pozitivnih sa kojim kreiramo sreću, kojih gotovo uopće nismo bili niti svjesni da ih imamo. Taj nesrazmjer između našeg pozitivnog i negativnog načina mišljenja bio je jako velik. To je izgledalo, pozitivnih kao kutija šibica i negativnih kao cijela prostorija. Sve te negativne i pozitivne misli lebdjele su i izvan nas u zraku i mi smo ih svakodnevno dišući konzumirali.

Ali ono čega još nismo bili svjesni jest, da svaka misao koju pomislimo i riječ koju izgovorimo kreira upravo ono o čemu mislimo i govorimo. Mi naručujem što će naš mozak jesti. Mi smo gost i naručujemo kakav meni će nam konobar donijeti. Konobar se zove život. I umjesto da naručujemo hranu koja je ukusna za naš mozak i život, mi naručujemo neukusnu hranu sa kojom trujemo svoj mozak a životu nesvjesno donosimo nesreću umjesto sreće. Ukusna hrana stoji netaknuta ili je vrlo rijetko naručujemo. Svu tu hranu naručujemo iz restorana koji se zove, kolektivna svijest.

Odmah po buđenju, kristalno jasno sjetila sam se viđenog sna. Obzirom na moju urođenu radoznalost, htjela sam odmah provjeriti svoju pozitivnost. Počela sam pisati sve pozitivne obrasce iz svoje svijesti. Hrabrost, ljubav, požrtvovnost, samo disciplina... Napisala sam četiri obrasca i mozak mi je stao...
Nakon dubljeg promišljanja sjetila sam se još dva obrasca, dobrota i opraštanje. Osjećala sam se jako čudno zbog ove spoznaje, toliko čudno da sam se postidjela svoje negativnosti.
Naravno, provjerila sam i svoju negativnost. Negativni obrasci izvirali su kao mutna voda iz moje podsvijesti; nemoj, ne znaš, ne smiješ, sram te bilo, dobit ćeš batina, od tebe nikad ništa neće biti, nećeš dobiti večeru, neću ti kupiti ništa, govno jedno, reći ću te tati, lažeš, šta si ljuta, ti si glupa, nisi dobra, vrag ti pamet popio, pa to je užasno, što si tužna, jesi li bolesna, grozna si, pa to je užasno što si napravila i sve tako jedna za drugom redali su se negativi obrasci...38. Fuj!!

Od tog dana čvrsto sam riješila naučiti više pozitivnih obrazaca i biti ih svakodnevno svjesna. Koje pozitivne obrasce trebam naučiti da bi postigla sreću, nisam znala, niti sam znala da li ću postići sreću kad ih naučim dovoljno. Počela sam intenzivno promišljati što sam pozitivno naučila kroz život počevši od majke.
Od majke sam svakako naučila ljubav, poštenje i radišnost. Od oca sam naučila samo disciplinu i poslušnost, od braće radost, od sestara ljepotu, od bake ljubaznost i zaštićenost.
U školi sam naučila vrijedne osobine hvala, molim, izvoli, oprosti, znanje, druželjubivost, zajedništvo, solidarnost. Postavila sam si pitanje, kako to da se odmah nisam sjetila ovih osobina. Sad mi je ipak bilo malo lakše. Našla sam dosta osobina koje sam jednostavno zaboravila upotrebljavati, nije baš da ih nisam znala.

Nastavila sam potragu za pozitivnim riječima u knjigama nastojeći u svoje pamćenje unijeti više pozitivnih obrazaca. Tako sam došla do jedne zanimljive knjige koju je iz Novog lista donijela moja kćer, a posudio joj je njen prijatelj. Knjiga se zvala Sai Baba govori zapadu. Odmah kad sam pogledala korice knjige prepoznala sam Sri Stju Sai Babu jer sam ga često viđala u snovima. Knjiga me zaintrigirala. Nisam prije nikad čula za tog Sai Babu. Malo sam je prelistavala, tražeći naravno pozitivne obrasce u njoj i zaustavila se na pojmovima pet ljudskih vrijednosti koje je poučavao ovaj indijski duhovnjak. Nisam do sad znala da netko u svijetu poučava ljudske vrijednosti i to još određene obrasce. Kroz svoju školsku naobrazbu, rijetko sam bila svjesna pozitivnih obrazaca. Uglavnom sam više gledala u samo ponašenje svojih učitelja i nastavnika.

Prva je bila istina. Promišljala sam o toj osobini i kako sam ju ja živjela kroz život. Shvatila sam da često nesvjesno nisam govorila istinu. Uzela sam je kao broj jedan između svih pozitivnih osobina. Čak sam sebi nadjenula ime „istina“ samo da mi bude bliže.

Druga je bila ispravnost. Sam Bog zna da sam ispravnost zaobilazila snalazeći se da opravdam svoja neprimjerena djela, zapravo nisam prije niti promišljala o njoj. Riješila sam to čvrsto promijeniti.

Treća mir. Stvarno sam se u to vrijeme osjećala nemirno, a smirenosti mi je falilo kao žednom vode.

Četvrta nenasilje. Ova riječ mi se nije sviđala. Ne znam zašto. Jednostavno me je odbijala. Ako oduzmem ne, ostaje nasilje, a ja sa nasiljem nisam htjela imati nikakve veze. Dosta sam se o nasilju naslušala cijeli život! Iako se ovaj pojam nalazio među tim ljudskim vrijednostima nisam ga željela unijeti u svoje pamćenje, a nisam niti znala njegovu suprotnost. Odjednom sam se sjetila ljubaznosti i miroljubivosti svoje bake. Ona je bila miroljubivo ljudsko stvorenje, pa sam „nenasilje“ zamijenila za miroljubivost.

I peta ljubav. Teško sam uzdahnula na ovu osobinu. Odavno od nikoga nisam bila osjetila ljubav prema meni, niti sam je ja ikome smisleno i sa namjerom davala. Samo sam mislila da sve radim s ljubavlju. No sada znam da to nije bila prava istina. Više je to bilo „moram i trebam“, bez da je popraćeno emocijama sreće i zadovoljstva. Da, željela sam voljeti i biti voljena. Neko vrijeme proučavala sam smisao samo ovu riječ, Ljubav. Sebična ljubav, uvjetovana ljubav, uzajamna ljubav, agape ljubav...Shvatila sam da ja živim uvjetovanu ljubav. Ti meni-ja tebi i da to uopće nije ljubav. Što je ljubav u svojoj suštini, to nisam znala odgonetnuti. Zaljubljenost između muškarca i žene više nisam smatrala pravom ljubavlju. To mi je više bila žudnja za erotskim zadovoljstvom, nego istinsko nadopunjavanje u ostatku ljudskih djela.

To su bile slijedeće osobine koje sam utisnula u svoje pamćenje. Učila sam ih dugo. Oko tri mjeseca. Danas ih znam, sutra ne znam. Zapamtim ih, pa za par dana zaboravim. Konačno su nakon tri mjeseca učenja ostale u mom pamćenju.
Ali to mi nije bilo dovoljno pozitivnih osobina. Željela sam ih naučiti bar onoliko koliko je bilo negativnih, ili koliko imam godina, za svaki slučaj koju više nego negativnih koje sam bila osvijestila.

Nedugo potom srela sam se sa ezoteričnim duhovnim znanjem „Put ka zdravom duhu i tijelu“. Ovo znanje me jako zaintrigiralo. Ono je govorilo o znanju kako umanjiti loše osobine i uvećati dobre u čovjeku. Počela sam iz tog znanja usvajati one dobre osobine od svakog Kvaliteta Duha po jednu. Kvaliteta Duha je bilo 12. Svaki od tih dvanaest Kvaliteta Duha imao je po nekoliko pozitivnih osobina koje su se dijelile kroz LJEPOTU, INTUICIJU I MUDROST. Od svakog Kvaliteta sam naučila po jednu pozitivnu osobinu i tako sam u svoju svijest ugradila dodatnih dvanaest osobina. Zdravlje, radost, smirenost, ljubav, ravnoteža, pravičnost, progresivnost, prijateljstvo, stabilnost, duhovnost, sposobnost i mudrost. Svaki dan sam započinjala sa mislima o naučenim pozitivnim osobinama. Nisam ih se mogla uvijek svih sjetiti, ali sam primijetila da se u mom umu, same, pojavljuju neke pozitivne riječi koje nisam dugo koristila u svom govornom vokabularu.
Ono što me još potaklo na duboko promišljanje je da je svaka osobina Duha iz ovog duhovnog znanja, bila podijeljena po elementima VODE, ZEMLJE, VATRE I ZRAKA. Nikad prije nisam smisleno promišljala o vodi koju pijem i koliko sam blagoslovljena što je imam u izobilju, zemlji po kojoj hodam i koja me hrani svojim plodovima, vatri sa kojom se grijem, i zraku koji udišem. Sve češće bih ulovila sebe u zahvalnosti ovim silama.

I tako je prolazilo vrijeme. Ponekad sam u slobodno vrijeme pisala pozitivne obrasce iz svoje svijesti, tek toliko da vidim koliko sam ih naučila i da li sam zaboravila one koje sam prije znala. Počela sam se osjećati sve bolje i bolje, sve više sam razmišljala i govorila pozitivno, osjećala se zdravijom, snažnijom, radosnijom...

I jednog lijepog dana dogodio se nešto neobično.

Probudila sam se sretna kao nikad do tada. Nisam znala otkuda je ta sreća došla, ali sam bila toliko sretna da bih naj rađe pjevala, smijala se i plesala. U toj euforiji sreće poželjela sam svojoj obitelji napraviti ručak od onog što su najviše voljeli jesti. Ali nisam imala sve namirnice u kući i trebalo je otići na placu po njih. U busu sam pjevušila sa rukom na ustima...ja sam sretna, ja sam sretna, ja sam sretna. Buka gradskog busa prikrivala je moju pjesmu ali sreću nije mogla. Osjećala sam se božanstveno i željela sam u svom srcu da tu sreću podijelim sa cijelim svijetom. Svakim čovjekom, životinjom, biljkom, mineralom, sa prirodom u cjelini..

Kao što sve dođe tako i prođe i moja sreća je nestala taj dan u 15.h Niti sam znala kako je došla, niti zašto je nestala.
Tada nisam shvatila što se to kod mene dogodilo. Tek mjesec-dva kasnije, kad sam naučila u svakodnevnoj komunikaciji koristiti oko 50 pozitivnih osobina, postala sam svjesna da je došlo do poravnanja pozitivnog i negativnog u mojim moždanim polutkama. Imala sam više pozitivnih obrazaca u svijesti nego negativnih. Odjednom sam se prisjetila davno usnulog sna.

Hm...ovako se znači postiže sreća, konstatirala sam u sebi. Kako sada stvari stoje, sreća je ipak dostižna. Blaženo stanje mojih osjećaja neopisive ljubavi prema svemu oko sebe, trajalo je oko četiri godine. Sada te emocije nisu više tog intenziteta. Više su kao neki fini unutarnji sklad.

Danas sam više sretna nego nesretna osoba. Ta sreća više nije euforična, to je divni osjećaj unutarnje punine, zadovoljstva životom u njegovoj srži, harmonije u duši. Neopisiv je taj osjećaj sreće. Nemam riječi kojim bi ga dočarala. To je jednostavna zaljubljenost u život i životne procese, veća od bilo koje zaljubljenosti koju sam osjećala u ljubavnim muško-ženskim odnosima.
Dugo nakon postizanja te unutarnje ravnoteže, postala sam svjesna da je moja svijest postala ekološki čista. Mislila sam pozitivno, govorila sam pozitivno, koračala sam ispravnim putem u ispravnom smjeru više nego li sam znala da je to jednom čovjeku moguće.

Iz čiste radoznalosti i želje da budem boljim, pozitivnijim čovjekom danas nego li sam bila jučer, postigla sam ono za čim žudi svaki čovjek u životu i čemu poučavaju sve religije svijeta i sva ezoterična znanja. Postala sam smirena, stabilna i sretna. Stvorila sam čistoću u svom mentalnom sklopu. Posle toga sam počela pisati knjige i dijeliti svoje spoznaje o putu kojim sam koračala do svoje sreće i lijepe pameti.

Onome koga zanimaju moje knjige željela bih dati informaciju da je većina njih dostupno na internetu u digitalnom izdanju.

SAMO RAZVOJ I SNOVI
SAM SVOJ KREATOR
PRIRUČNIK ZA REKONSTRUKCIJU PODSVIJESTI
SAMORAZVOJ I VIZIJE,

....knjige su koje preporučujem onim ljudima koji žele razvijati svoju pozitivnu svijest i ozbiljno raditi na svom samorazvoju sa ciljem da budu bolji ljudi danas nego li su bili jučer.

Odgovorno sam shvatila da čistoća misli, riječi i djela kao rezultata, kod svakog stvara prirodnu naviku da živi dobrotu, održava svoj dobar karakter, kroji drugačiju sudbinu za sebe i štiti svoj sveti prostor u svojoj obitelji, okolini, društvu, i samim tim i da bude čvrsta karika u lancu očuvanja svekolikog života na našem prekrasnom planetu ZEMLJI.

Život u suglasju sa prirodom odgovornost je svake jedinke bila ona dijete ili odrastao čovjek. To je moja spoznaja. Sa ovom spoznajom svakome je lako da postigne sreću. Za postizanje moje sreće, trebalo mi je dvije do tri godine. Da sam znala put kako do sreće doći, naučila bih ovo znanje za par mjeseci ili godinu dana i ugodila svoju svijest da bude instrument osobnog i svjetskog mira.

Za svakog čovjeka, pogotovo u sferi ovakvog informacijskog sustava gdje su nam sve informacije dostupne u kratkom vremenu, od izuzetne je važnosti znati selektirati informacije koje ulaze u našu svijest. Ako imamo u svijesti više pozitivnih obrazaca, imamo poveznice i imamo izbor koju hranu ćemo ponuditi našem razumu.

Svako od nas može i dužan je radi cjelokupnog opstanka čovječanstva, napraviti ekologiju u svojoj svijesti, i tek onda moći će se u svakoj prilici i na svakom mjestu ponašati mudro i ekološki.

https://www.facebook.com/anda.jotanovic/posts/2549662718401300