slika: digital art


Otkad znam za sebe imala sam osjećaj iznutra da za mene ničega nema dovoljno i da je sve preče od mene i mojih potreba. Ja sam bila neko usputno stvorenje koje je zadavalo samo dodatne brige svojim ukućanima.
Takav osjećaj sam usvojila u svojoj obitelji, gledajući kako se sve potrebe moraju prije zadovoljiti a tek onda ja mogu doći na red. Tako sam često sa čežnjom čekala svoje vrijeme kada će se udovoljiti mojim potrebama da se osjećam sretnom i bogatom. Prisjećam se samo rijetkih trenutaka kad mi se po nekad za nešto udovoljilo i to kad sam to baš žarko željela.

Vječito se pričalo o siromaštvu i kako će se preživjeti, a ja sam imala osjećaj da svega ima dovoljno za sve osim za mene. Prvo što mi je dato da imam kao svoje, bio je jedan maleni psić. Voljela sam to malo dlakavo stvorenje i ono mene. Jednog dana kad sam došla kući iz škole, tog malog stvorenja više nije bilo. Rekli su mi da se utopio u kanti vode. Moje žaljenje bilo je neizmjerno. Dugo sam za njim žalila i nikad ga nisam prežalila. Jednog dana s braćom sam otišla do vodenice na rijeku po brašno. Odjednom je do nas sa pokidanim lancem dotrčao ogroman pas i skočio na mene te me počeo lizati svuda po licu. Vrištala sam od straha dok su se moja braća previjala od smijeha. Između smijeha nesuvislo su govorili kako je to moje štene. Ništa mi nije bilo jasno osim da me pas nema namjeru ugristi. A onda sam shvatila da sam prevarena i opljačkana od sopstvene majke.

Moja majka je mog psića dala svojoj rodici a meni o tome ništa nije rekla. Uzela je sebi za pravo da mi nešto da i da to isto oduzme kad joj padne na pamet, ne pitajući mene za pristanak. Izdaja je bila toliko jaka, da nikad više nisam osjetila sigurnost i vjeru da bilo šta posjedujem. Bila sam ne-vrijedna da bilo šta mogu imati kao svojinu, takvo sam uvjerenje tada stvorila. Od tada sam ne svjesno, ljubomorno gledala sve ljude koji nešto imaju. Drugi su bogati, a ja sam siromašna. Željela sam i sama nešto imati da bi se osjećala vrijednom nečije ljubavi i povjerenja.

Nikad nisam zaboravila to maleno stvorenje i bogatstvo ljubavi koje mi je ono pružilo. Bila je to najveća ljubav i bogatstvo, koju sam zapamtila u svom djetinjstvu. Ovog trenutka otpuštam svu vjeru u siromaštvo i prihvatam da sam vrijedna posjedovati bogatstvo i imati sve što me zadovoljava u životu.

Ja sam bogata punina božija. U meni i oko mene vlada sklad, ljubav, povjerenje i bogatstvo.

Imam i imat ću sve što mi je dostatno za život; krov nad glavom, šporet, krevet, prehrambene potrepštine, dovoljno novaca da to sve mogu mijenjati kad god poželim nešto drugo i dijeliti sa svima u mojem okruženju.

Imam obitelj koja vjeruje u mene i ja u njih i njihovo poštenje.

Imam sposobnost privući u svoj život svekoliko blagostanje, umno, materijalno i novčano.

Bogatstvo mi dolazi na nevjerojatne kreativne načine sa svih strana svijeta.


slika: digital art


IMANJE I BLAGOSTANJE

Ja sam bogata božja punina,
tako mi šapće moja nutrina:
„Imat ćeš sve što ti treba
to je božanski dar svakom sa neba.“

Poželim li i sama nešto stvarati
od tog me Bog neće odgovarati,
on će mi pokazati kako se to radi,
dok se razmišlja o poštenoj zaradi.

Hoću li kuću, stan ili drugo imanje,
imat ću i to ljudsko blagostanje,
hoću li svoju njivu, vrt i imanje,
o tome ću dobiti odmah znanje.

Hoću li svoju obitelj ostvariti,
Bog mi naum neće kvariti
poslat će mi najmilijeg druga,
da me prati sreća, a ne tuga.

Sklad i ljubav mene će da prati
i svakom ću je svjesno odaslati,
da vjeruje u bogatstvo svoje,
jer za sve ljude vrijednosti postoje.

Pošteno se može svatko ponašati
i svoju službu skladno obnašati,
dok u domu stvara blagostanje
i dok vrši božje poslanje.

Zato odlučujem: bogata ću uvijek biti
i svoje bogatstvo sa drugim ću dijeliti,
što god više drugom blagostanja dajem
samo bogatija i sama postajem.

iz moje knjige SAM SVOJ KREATOR

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic2.php