DOBRODOŠLI NA POKOP KRIVICE - JA SAM KRIVA
slika: digital artist
Ja sam kriva što sam živa,
osjećala sam i tako mislila,
dok sam osjećaj krivnje
iz svoje duše čistila,
tko li mi je krivicu na glavu stavio
i na njoj taj žig ostavio,
lako je odmah odgovoriti:
moji roditelji nisu me smjeli stvoriti
za to stvaranje su se krivi osjećali,
jer su u svojoj duši predosjećali,
da ću im samo probleme stvarati
kad se životom na Zemlji
počnem odražavati.
I krivnja u njihovom
i mom životu poče da caruje,
da se jedna za drugom
danonoćno ostvaruje,
dok jednom ne rekoh,
krivice mi je za uvijek dosta,
tko mi to reče,
da sam bezobrazna i prosta
i da nisam dostojna ljudskog života
u kojem ne caruje
samo ljudska divota,
već me se samo na sramotu podsjeća
kao da sam prazna pohabana vreća?
Tko god da mi je takvo nešto rekao,
bolje bi mu bilo,
da je svoju i moju krivnju porekao,
evo, ja sada poričem
krivnju svoju i cijelog svijeta
neka nikad nikome
u životu više ne smeta,
prihvaćam sada svačiju pravicu
i u grob zauvijek sahranjujem krivicu
i neću nikom o tuzi za njom lagati
za ničijom krivicom
nikad neću zaplakati,
samo ću se smijati
što je postojala
i nekog utjecaja
na mene imala.
Zbogom, krivico, za vijeke vjekova,
u mom životu caruje energija nova
koja samo u pravednost gleda
i o iskustvima svakakvim raspreda,
priče koje samo život proslavljaju,
dok za sobom pravednost ostavljaju.
