PROSVJETLJENJE

31.03.2019.



slika: digital art

Razmišljaju li ljudi o prosvjetljenju
i kakvo bi to moglo biti stanje bića,
sanjaju li o trajnom voljenju,
dok ih slijede životna otkrića?

Pitanje je delikatno za mnoge ljude,
dok se za preživljavanje bore
i usput se samo prosvijetljnima čude
kad o prosvjetljenju progovore.

Prosvjetljenje je rezervirano za ljude druge
koji razne škole proučavaju,
a oni koji umiru od žudnje i tuge
prosvjetljenje kao spas ne doživljavaju.

Tek kad i njih takne bol teška
i kad im emocije dotaknu pamet
pomisle da je neka greška
kad moraju raditi preokret.

Odjednom se prosvjetljenje lako shvati
i svaki čovjek svjestan bude
kako da se svojoj pameti vrati
i usreći prirodu, sebe i sve ljude.

Misli se lako u red poslože
i djela postanu ispravna,
molitva pomozi mi, Bože,
podsjeti na vremena slavna.

Slava Bogu i prosvjetljenju,
mudrost je zauzela mjesto svoje
u povjerenju, znanju i voljenju,
samo dobre misli i djela postoje.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

ČEKAM TE

29.03.2019.



slika: digital art

kad u san tonem
čežnjom te zovem
da mi se objaviš
i pitam se sneno,
postojiš li,
ti, koji si
moje drugo ja,
čezneš li i ti,
da se sretnemo
i prepoznamo
bar u duhovnim odajama
davnih sjećanja

čekam te i znam,
doći ćeš
kad se najmanje
budem nadala
srest će nam se pogledi
i znat ćemo,
mi smo ti
koji smo se čekali

živim za taj dan,
da se probudim
sretna i svjesna
naše ljubavi
koja se pronašla
u nježnom srcu
i snenoj duši

PROMOCIJA

28.03.2019.

ZAJEDNIČKA PJESNIČKO-LIKOVNA IZLOŽBA

U Mjesnom odboru Podmurvice u Rijeci 27. ožujka 2019. otvorena je izložba slika pjesnikinje i slikarice Snježane Segnan, a svoju je prvu zbirku poezije "Čežnja" uspješno predstavila Alemka Brazzoduro.









Alemka Brazzoduro, pjesnikinja

''Svoju prvu zbirku poezije " Čežnja" večeras je uspješno predstavila pjesnikinja Alemka Brazzoduro. Sama Alemka je objasnila, da je još u osnovnoj školi počela pisati pjesme, a za svoju prvu pjesničku zbirku vrlo pažljivo ih je izabrala, što je posvjedočila veoma pozitivna reakcija svih prisutnih. Najljepše čestitke, draga Alemka, neka izvor tvog pjesničkog stvaralaštva nikad ne presuši." - napisala je Alemkina prijateljica Eugenia i ovo su slike sa promocije

a izložbu svojih slika je imala pjesnikinja i slikarica Snježana Segnan



Snježana Segnan, pjesnikinja i slikarica





















































Image and video hosting by TinyPic


OSVRT NA ZBIRKU POEZIJE „ČEŽNJA“ ALEMKE BRAZZODURO

U kaleidoskopu života ljudi žive različita iskustva protkana nedostatkom ljubavi i iskrenom odanom ljubavi. U životnoj igri tame i svjetla obećanog sutra nema, život teče kao nepoznanica ljudskim dušama koje žive u nadi, da će jednog dana spoznati sreću i čarobnost postojane ljubavi pa tako i naša junakinja ove priče korača tom stazom čeznući za ispunjenjem.

„Gladna ljubavi
sa maskom na licu
prošetat ću svojim
ulicama sjećanja.“

Alemka Brazzaduro svojim stihovima pjeva odu uzvišenoj ljubavi između žene i muškarca, s iskustvima kojih se njena duša prisjeća utirući put osjećajima prema sreći srca i zadovoljstvu života u cjelini. Na svom životnom putu iskusila je razne životne patnje izdignuvši se u svjetlo poput feniksa iz pepela. Vatra njenih iskustava samilosno je vodi hodnicima duševnih sjećanja otkud izviru predivni stihovi o životu i ljubavi u svoj njenoj punini.

„Nešto nedostaje
uramljenoj slici duše
koja plače poput melodije
izgubljenog ritma.“

To što nedostaje svakoj ljudskoj duši je skrivena istina koja vapi za iskupljenjem onog previše i premalo, laži samog sebe i otkrivanju istine duboko potisnute od vidljivog svijeta u tajnim odajama bolnog srca koje nevoljeno plače nad svojom sudbinom.

Alemka Brazzoduro je zavoljela sebe i svoju sudbinu uzela u svoje ruke te čvrsto korača ispravnim putem u ispravnom smjeru. Pjesnikinja piše refleksivnu poeziju protkanu osobnim iskustvima svoje duše koja je oprostila suze i boli i suosjećajno gradi zdrave odnose u kojima ljubav prema svakome ima svoje sveto mjesto u njenom srcu.
Mudrost svoje duše, koju je Alemka podijelila sa nama, otvara nam široke obzore prema našim istinama koje čekaju, da se otkriju u svoj svojoj veličanstvenosti. Autorica nam je svojim primjerom ucrtala stazu kojom je iskreno koračala otkrivajući nam najdublje tajne svoje duše i srca dijeleći sa nama uzvišenu istinu i ljubav o životu i njegovim iskustvima.

Izuzetno mi je drago što je autorica odlučila svoje pjesme podijeliti sa ljubiteljima lijepog stiha i počašćena sam što mi je dala tu čast, da napišem osvrt na njen prvijenac.

Hvala autorici od svega srca na poruci ljubavi koju je odaslala svima nama ovim svojim divnim stihovima i snazi izričaja koja plijeni svojom ljepotom.

Uvjerena sam, da će nas Alemka uskoro počastiti sa novim knjigama svoje predivne poezije, a do tada ću uživati u ovim lijepim stihovima koji me oplemenjuju kao ljudsko biće.

Anđa Jotanović, pjesnikinja, Rijeka, 16.01.2019.



Image and video hosting by TinyPic


RECENZIJA ZBIRKE POEZIJE „ČEŽNJA“ HRVATSKE PJESNIKINJE ALEMKE BRAZZODURO

Kad te život sa svih strana pritisne u zid, kad pomisliš da si dosegao krajnje granice izdržljivosti i prijeti ti pucanje i krah po svim šavovima tvog života, tad očajnički tražiš ventil kroz koji možeš olakšati pritisak na srce, dušu i tijelo, koji će ti pomoći lakše izdržati nedaće što su te snašle. Najbolji lijek za takvu situaciju je - ispovijed kroz stih.
Naša Alemka je našla lijek za svoju dušu kroz iskrenu intimnu ispovijed od srcem i iz duše izatkanih stihova koji plijene svojom iskrenošću emocija prikazanih čitateljima, zahvaljujući bogatom životnom iskustvu njihove autorice.
Kao što to u srcima većine ljudskih duša biva, žeđ za iskrenom čistom i neprežaljenom ljubavi naglašena je u velikoj većini Alemkinih stihova koji odišu tugom, sjetom i nostalgijom za nekim prošlim prohujalim vremenima kroz koje se poput nevidljive niti provlači dilema u obliku pitanja nije li sve moglo biti drugačije i bolje, jesmo li možda mogli postupiti drugačije i danas uživati sreću, umjesto patnje i kajanja zbog propuštenog?

Nakon perioda propitkivanja sebe, dolazi trenutak istine i mirenja sa sudbinom, kroz spoznaju da se ono što je nekad bilo više ne može promijeniti, ali može itekako dobro poslužiti kao vrijedno iskustvo i spoznaja za stvaranje bolje i sretnije budućnosti za kojom naša autorica teži, na koju ima apsolutno i potpuno pravo, kao uostalom i svako biće na ovoj planeti, što ona vrlo dobro zna i prenosi čitateljima kroz svoje stihove.

Ispod fasade naizgled krhke i lomljive žene, skriva se hrabro i veliko srce, spremno žrtvovati se za svih, ne štedeći pri tom sebe, što je često izazvalo mnogo bola njenoj duši. Ali Duša i srce uvijek su ono što jesu. I uvijek će biti. Ipak, kroz njene se stihove nazire velika i važna promjena, kao i iznimna, pažnje vrijedna poruka i pouka. Spoznaja da sve što smo dali i učinili za druge jednako tako trebamo dati i pružiti sebi. Voljeti druge kao same sebe. To je vrhunsko umijeće. Jer, kako nekoga voljeti i pružiti mu ljubav, kad sami sebi to ne znamo ili nismo u stanju dati i učiniti? Kako nekom dati nešto čega nemamo ni sami za sebe koliko nam treba? Poruka je to svake pažnje i štovanja vrijedna.

Vrlo me veseli što je autorica napokon odlučila svoje pjesme iznijeti na svjetlo dana i podastrijeti nam ih kroz svoju prvu zbirku pjesama. Vjerujem i nadam se da je to tek samo početak te da će njenih zbirki biti još, jer još mnogo toga Alemka nam ima reći i poručiti. Zato već sada s nestrpljenjem očekujem njeno slijedeće izdanje. Uvijek je vrijedno imati pri ruci zapisanu nečiju mudrost i životno iskustvo kroz koju i sami možemo puno toga naučiti te pomoći tako sebi učeći na njenim primjerima, što i jest svrha i smisao svakog djela posvećenog i predočenog ljudima.

Počašćen sam što sam upravo ja taj kojeg je izabrala da napravim osvrt na njezino prvo djelo.
Hvala joj u ime svih budućih čitatelja za njenu iskrenu intimnu ispovijed srca, danu nam kroz stihove, kao važnu pouku za ostvarenje njihovog vlastitog vedrijeg ljepšeg i sretnijeg sutra.

Sa štovanjem,
Damir Maras, pjesnik



Image and video hosting by TinyPic


PREMA VJEČNOSTI

toliko sam uvjerena
da sve moje oluje
u srcu i duši nisu vidljive
jer uporno stežem srce
u nekakve moralne okvire
i uključim mozak ispran moralom
a kad kleknem pred oltarom
priznajem sebi
da sam ustvari nitko i ništa

boli me moje postojanje
na ovom svijetu
sa tako malo ljubavi
djetinjim očima
gledala sam do sada
idealizirajući ljudski rod
hodala prema vječnosti
naivno iskrene duše
sve dok tebe nisam srela

tako si neprimjetno
ušao u moj život
jer o tebi sam
samo dugo sanjala
i u snovima voljela

sada kada si postao zbilja
kad se veselim tvom postojanju
tvom osmjehu
tvom milom pogledu
sve je uzalud
imaš moju dušu i moje srce
a ne možemo hodati
uspravno i slobodno
u ovom svijetu neistine
zavisti i pokvarenih misli
izgubljenih duša
praznih srca
naoružanih oštricama
po kojima hodaš da bi
krvavih tabana stigao
u vječnost obećanu

Alemka Brazzoduro, pjesnikinja



MIROLJUBIVOST

26.03.2019.



slika: digital art

Sanjam da cijeli svijet živi miroljubivo
i da svi ljudi imaju
sve što im je potrebno za život.

Voljela bih vidjeti i doživjeti
sklad u obiteljima, okolini i društvu
gdje se svatko brine za svoje potrebe,
ali jednako i za potrebe svojih bližnjih.

Želim živjeti u poštenom društvu
gdje će političari biti pošteni,
a sudstvo neće imati što raditi,
jer će se poštenje na sve ljude prenositi.

Sanjam svijet u kojem će
mir i blagostanje carovati
za svakog čovjeka podjednako
i gdje će ljubav kraljevstvo svoje ostvariti.

Neka mi se snovi ostvare
od današnjeg dana nadalje,
da me miroljubivost prati
na svakom koraku života moga.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

KAD ISTINA ZABOLI

24.03.2019.



slika: digital art

Nema veće boli,
nego kad istina zaboli,
ljubavne boli su joj
tek do koljena
i boli tuge kao da ni ne postoje.

Kad istina zaboli,
srce u zrno gorušice stane
pa bolno pati i šuti
i samo suze svoj put nalaze,
da operu dušu i zacijele rane.

Ponekad ta bol dugo traje,
a nekad tek tračak samo
podsjeti na izdaju ideala
koji su životnost slavili,
dok nisu izdani bili.

Istina, ta neuhvatljiva kraljevna,
pleše svoj zanosni ples
i budi uspavana sjećanja
na emocije svog bolnog bitka
koje je suzama i uzdasima zalijevala.

Proteže ona bol kroz eone
u milenijima tragove ostavlja,
sjeća na smrt i rođenje
i najbolnije životne događaje
od jučer i danas na sutra prenosi.

Oj, istino, zatomi svoje sjećanje,
izliječi svoj bitak od bola,
oslobodi tijelo disanjem sreće,
slobode i ravnopravnih odnosa
koji život u zdravlju slave.

Neka se tvoja bol, istino,
zauvijek iscijeli u srcima ljudi
i oslobodi ljudski rod patnje
pa neka napreduje zdravlje
na svim nivoima ljudske duše
rađajući sreću u svim suodnosima.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

NEKI DRUGI LJUDI

23.03.2019.



slika: digital art

Neki drugi ljudi
ulaze u moj život
i pokazuju mi se
kao prijatelji i poznanici.

Razmišljam o njima
i koliko sam blagoslovljena
njihovom prisutnošću,
dok misao na njih
grije srce i dušu.

Život je ljepši
kad se događaju promjene,
interesantniji u svom iskustvu
sa nepoznatim i nespoznatim.

Blaženo sebi priznajem,
da željno očekujem neke nove ljude
koji mi življenje nadograđuju
svojim divnim prisustvom,
a sve stare prijatelje,
poznanike i obitelj
zaljubljeno čuvam
kao amajlije koje me štite
na mom sretnom
životnom putu.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

P O Z I V

22.03.2019.



moje drage prijateljice, slikarica i pjesnikinja Snježana Segnan i pjesnikinja Alemka Brazzoduro organiziraju zajedničku pjesničko-likovnu izložbu kao promociju 1. zbirke poezije ČEŽNJA Alemke Brazzoduro

NISI TI MOJA LJUBAV

20.03.2019.



slika: digital art

Nisi ti moja ljubav,
ovdje je ljubav deficitarna roba
ona je samo sjećanje duše
na energiju duha i njegovog postanka.

Nemam ja ljubav, da je sa tobom dijelim,
a ni ti je nemaš da mi je daš,
ljubav je neuhvatljivi fluid postojanja
otkud se rađa želja
za lijepim, inteligentnim i mudrim,
ona je nit vodilja prepoznavanja
u ništavilu iluzornog postojanja,
samo osjećaj skriven u iskri duha
koji nas golica na igru sustvaranja.

Ne, nisi ti moja ljubav, a ni ja tvoja,
ljubav se ne posjeduje
ona je nespoznata igra u fazi otkrivanja
i skriva se u trunci zemlje, vlati trave,
treptaju oka, kapi vode, udahu zraka,
rođenju djeteta, življenju i umiranju.

Ljubav je samo riječ
koja osjećaj opisati hoće,
a te riječi nema
koja je opisati može
ni srce ne zna njenu tajnu,
samo iskra duha nosi sjećanje
na svoj dom otkud je potekla
u život na zemaljskoj ravni.

Iskra duha je moja i tvoja ljubav
sa njom se rađamo i umiremo,
ona nas nosi i čuva kao majka čedo
u utrobi života tek začeto
i prati nas na našem putu u preporod
iz dvojnosti u cjelovitost.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

JA SAM TO

19.03.2019.



slika: digital art

Neuhvatljiva nit života
neukroćena slobodna ptica,
feniks me rodio iz svoje vatre
i prosuo kao pepeo po kozmičkoj ravni
sa mnom se hrane duše predaka
u nitima ljubavnih čežnji
kad su gladne raznih osjećaja
u bespuću kozmičkih prostranstava
pa me zoblju slovima,
gutaju riječima duha
i slažu u knjigu postanka
gdje je jedno sve,
gladno i sito životnih bivanja.

Ja sam to, nitko, ništa i nešto
što se imenima raznim predstavlja,
a predstavljeno ničim nije,
neopisivo je, a uvijek svježe
i novo sa starim pred sobom.

Ja sam to i ništa od toga nisam,
postojim u svojoj mašti
nedorečena i neshvaćena,
bit u nebitnom životnom kretanju
što se neprestano ponavlja
uvijek u novim životnim postavama
Aladinove svjetiljke želja
nekad ispunjenim, nekad neispunjenim,
koje se recikliraju u moru mogućnosti.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

SAM SVOJ KREATOR (7) - Kreiram promjenu

16.03.2019.


slika: internet

Spoticala sam se o svoja osobna neistinita uvjerenja i prema njima zauzimala stav, kao da su najispravnija na svijetu.

Danas je zadnji dan Stare godine.
Pitam se koliko sam godina ispratila, a da ih nisam bila svjesna. Kad ponoć prođe u mom datumu piše; samo jedna godina više.
A onda jedna godina donese mi odrastanje, sagledavanje svoje istine, preuzimanje odgovornosti za svoje postojanje, takvo kakvo jest i kakvo bi možda moglo biti. Koja je to godina bila, pomislih nije ni važno, a onda me nešto iznutra prože snažno.
To je bila godina 1992. kad je počela teška tuga. Odvojenost od svijeta, prijatelja, bolest, sjeta. Kao san prošlo je slijedećih osam godina. Probuditi se nisam mogla od tame koja je zahvatila moje biće, a zora nikako da osvane.
Dok gledam ne vidim, dok slušam ne čujem, samo tupi pogled u daljinu dan za danom prolazi u nekoj magli, tmini možda.
Moje grudi tuga steže, a bol dušu reže, za tekuće događaje sjećanje me veže. Lanci su čvrsti, katanci na srcu sa svih strana. Ne mogu više, na čelu mi piše, slušati ovoliko ratnih mana, duši mi treba drugačija hrana.
Gladna sam radosti, iskrenog osmijeha na licu prolaznika, sreće kad me neko sretne. Niko mi se ne raduje, umorno spuštam oči, vapim u samoći. Želim promjenu. Želim promjenu, povjerenje u srcu, smijeh na usnama.
Pokidah odlučno sve nametnute si lance, otvorih samo nametnute katance, podigoh glavu. Nema više srama ni kukavičluka, ni tuge, ni nesreće, ni krivice teške. Dokle ću ispaštati i za čije greške? Dosta vrišti moja duša! Želim promjenu, sreći razumijevanje postojeće situacije, biti čovjek, voljeti srcem.

Dođe nova godina 1999., digoh čašu i u tom času u meni ideja sinu, želim znati pravu istinu. Ko mi nepovratno godine uze i za što sam lila gorke suze?
Pogledah u prvo lice do sebe, dok me hladnoća do srži zebe, pogledah u njegove oči. U čudu duša mi se ukoči. To je prazan pogled nesretnog čovjeka, kao što je i moj.
Okrenuh se na drugu stranu, isti prazan pogled, odsutnost iz trenutka postojanja, mrtvilo u duši.
Ja sam mrtva i ljudi oko mene su mrtvi u njima nema životnosti. Hoćemo li tako svi do vijeka, živjeti tupo? Ne, ja tako više neću živjeti.
Rastopit ću tupost, u nježnost pretvoriti grubost, a agresiju pretvoriti u naprednu progresiju. U mom oku svjetlost će sjati i svakom čovjeku ću je dati. U mom srcu ljubav će biti, sve tuge će otopiti.
Duša će sreću zračiti, a na usnama iskren osmijeh za svakog će biti. I tako sam odlučila ja prva, napraviti tu promjenu, koju sam očekivala da napravi netko drugi, nikad više ne ustupajući mjesto tugi. Sreću sam od nule počela ovako graditi:

Napravila sam iskorak i počela promatrati energije od kojih sam sastavljena. Upitala sam se u što vjerujem? Vjerujem u ono što čujem od drugih ljudi. Ne daj Bože goreg, ili ovako se više ne može izdržati.

Čemu se nadam. Ničemu? Zar se imam čemu nadati u beznađu.

Šta volim? Volim! Zar ima išta da volim?
Volim svoju djecu, muža, svoj dom. Volim li ih doista? Volim li sebe?
Ne sebe definitivno ne volim. Kako onda mogu voljeti, ako nemam akumulacije ljubavi u sebi?
Bit će da lažem samu sebe i svijet oko sebe. Sad sam već postala ozbiljno zabrinuta zbog moguće istine.
Gledam sebe i svoje ponašanje koje bi trebalo biti ljubav. Ništa više ne radim samo tako što bi trebalo to raditi. Odjednom vidim nagomilavanje energija koje se kreću u krug kako se zbunjeno koncentriraju. Nemaju više hrane kojim sam ih hranila.
Kao da sam zaustavila rijeku i okrenula je da teče u jednu akumulaciju sa tendencijom da se počne kretati u drugom smjeru.
Ogroman broj negativnosti koje sam ne svjesno upotrebljavala počinju se spoticati jedna o drugu. Njihov krug je zaustavljen. Sada im ostaje samo da jedna po jedna isparavaju ili se transformiraju u energiju do sebe. Postajem svjesna bolne istine. Ja sam vrlo negativna osoba.
Zahvaća me sram zbog svih optužbi i prigovora koje sam upućivala nekom drugom, misleći da su mi oni stvarali probleme. Konačno vidim da sam samo ja sama svoj problem.
Spoticala sam se o svoja osobna neistinita uvjerenja i prema njima zauzimala stav, kao da su najispravnija na svijetu. Tako sam se spoticala iz dana u dan tonući sve dublje i dublje, dok konačno nisam dodirnula dno bazdana.
Došavši na samo dno došla sam do nultog stanja svijesti kad više nisam imala ničeg pozitivnog. U nultom stanju svijesti zaustavlja se život i u kratkom vremenskom intervalu spoznaje se kobna istina. Ja nisam. Nisam čovjek vrijedan poštovanja, niti samopoštovanja. To je prekretnica kad se svjesno odlučuje o kriminalnoj radnji ili ispravku svojih „krivih drina“. Ja jesam, daleko je na drugoj strani mog postojanja.

Odlučujem! Danas svjesno radim potpunu promjenu ponašanja u svom životu.
Od danas se krećem putem mira, istine i ispravnosti.
Danas otpuštam svu nečovječnost i prihvatam čovječnost.
Danas otpuštam sve nametnute mi krivice i gradim pravičnost.
Danas otpuštam nesreću i prihvatam sreću.
Danas otpuštam kukavičluk i prihvatam hrabrost.
Danas za vijeke vjekova slabost mijenjam za snagu.
Danas se zauvijek oslobađam tuge i gradim radost.
Danas ne zadovoljstvo mijenjam za zadovoljstvo.
Od danas ne uspjeh mijenjam u uspjeh.

Danas otpuštam sve vrste bolesti i prihvatam zdravlje na svim razinama svoga bića. Izrekavši ove tvrdnje, osjetih duboko samopoštovanje. Kako je to moćan osjećaj. Snaga beznađa je zaustavljena. Svjetlost novod dana, najavljuje novo doba u mojim životnim odabirima.

Napamet učim: mir, istina, ispravnost, čovječnost, pravda, sreća, hrabrost, snaga, radost, zadovoljstvo, uspjeh.
Liježem s njima u svijesti i ustajem se s njima u svijesti. To je bila moja prva svjesna pozitivna svijest. Od tada pamtim sve nove godine iz jednog jedinog razloga.
Prisjetim se svoje odluke o promjeni.
Mijenjam se na pozitivno, prisjećajući se negativnih iskustava, odmah ih mijenjam za pozitivne.
I tako sam kupovala ono što sam htjela i prodavala pošto sam i kupila, a nagrada je uvijek bila; izbor sretnih iskustava, cijele godine.



Promjena

Promjena prošlih, loših iskustava
I s njima mojih misli rastava
Šapuću mojoj nadahnutoj duši,
Da se prošli sustav u cjelosti ruši.

Promjenom misli, novi sustav stvaram
Sama sa sobom o ishodu pregovaram.
Kakvo ću u svoj razum znanje unijeti,
I što ću u novu godinu od starog ponijeti?

Odlučujem ono što je dobro ponijeti
Staro negativno morat će umrijeti.
Umrijeti je samo moja transformacija
Da bi samnom bila sretna nacija.

Transformirat ću samoću u druženje.
Da stvorim zdravo okruženje,
Koje pozitivno misli, osjeća i govori
S njime će biti moji dogovori.

Transformirat ću negativno uvjerenje,
Stvorit ću u sebi povjerenje
Da je živjeti i raditi lijepo
Zadovoljne ljude slušati ću slijepo.

Transformirat ću i negativan stav.
Od bolesnog mijenjam za biti zdrav.
Odlučujem potpuno vladati sa sobom
Dok budem komunicirala s tobom.

Odlučujem nesreću mijenjati za sreću
Neznalica više biti neću
Odlučujem se za znanje o sebi
Da više drugom popovala ne bi.

Dok svijesti zadatke ove zadajem
Sama sebi konačno priznajem;
Dok zora rujna, novi dan osviće,
Ja sam vrijedno ljudsko biće.


/napisano 31.12.2011./ iz moje knjige


SJEĆAM SE

14.03.2019.



slika: digital art

Sjećam se,
živjela sam nekad davno
na nekoj zvijezdi padalici,
a u Svemiru bez imena
postojala je moja unutarnja bit.

Srozala se u bezdan fizičkog življenja,
izgubljena u vremenu i prostoru
nepoznatih i nespoznatih svjetova,
izgubila se u bespuću života
razdvajanja bitog od nebitnog
tražeći pokidane niti svog postojanja.

Uhvaćena u paukovoj mreži
pa isisana kao plijen gladijatora,
sama u izmaglici nekoga i nečega
tražim put spasenja od same sebe.

Sjećam se, živjela sam jednom davno
koje sada za budućnost proslavlja
u knjizi postanka uskladišteno je moje sjeme
i posijano na oranici nesuvislih želja
kao sjeme spasenja za ljudske duše
što u bezdanu želja traže povratak
na zvijezde padalice sa kojih su pali.

Moja izgubljena bit,
bit je svih ljudskih duša
koje se traže u prvom do sebe
nesposobne da se igdje pronađu,
dok ih iskra njihovog duha ne podsjeti
tko su, otkud su i zašto su ovdje gdje su.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

POTRAGA ZA BOGOM

12.03.2019.


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital art

Iz knjige pjesama..."Kosmička ljubav"

Živo me zanima tko je Bog,
tko ravna djelima života tvoga i mog,
od čega je sastavljeno to nevidljivo načelo
i kako se Boga slaviti počelo?

Je li Bog nepoznato što strah stvara,
ono što moćno prirodu i život stvara i razara
ili ono što kozmičku zvijezdu drži,
dok vatra nemilosrdno u njoj prži?

Dok o Bogu razmišljam uvijek iznova
u sjećanju na njega nema ništa nova
i dalje o njemu ne znam ništa
gdje mu je stanište,
gdje su mu ognjišta,
je li Bog nepoznata sila
za koju se vjeruje da je nekad bila
ili je Bog sadašnjost što se u snu javlja,
dok sâm svoje sjećanje obnavlja?

Tko je Bog života tvoga i mog,
je li život moj ili tuđi?

Molim te, sjećanje, u meni uđi
pa mi istinu za svagda kaži,
da ga moja Duša po bespuću ne traži.

Kažu da je ljubav Bog
osjećaj neki organizma mog,
unutarnji osjećaj divne miline
neke nepoznate umne razine.

Kažu da je Bog svijest
koja prati životnu povijest,
Bog je kažu osjećaj
koji izražava predosjećaj.

Kažu da je Bog život što traje
i rođenje života koji postaje
pa kažu da je Bog svako biće
i svako doba dana koji sviće,
kažu Bog je tama
za iskustva srama,
Bog je svjetlo
i ovo i ono i sve to.

Zanima me, vidje li tko Boga?

Zbog zanimanja toga
mene Duša i njezina savjest pita,
jer ne želi više po bespuću da skita
tražeći likove i mnoge oblike
od materije svekolike.

Kažu mi, treba bježati od materije
u neka bespuća neprohodne prerije
u Sve-miru Boga treba tražiti
i nešto unutar sebe snažiti,
a ja i dalje ne znam tko Bog jeste,
o, zemaljske pameti, gdje ste?

Pitanje me ovo cijeli život muči,
jer želim konačno doći Božjoj kući.

Uputiše me ljudi u bogomolje mnoge
već su me hodajući zaboljele noge
tražeći Boga na sve strane,
da ga pitam: kako da otklonim mane?

Ne nalazim ga nigdje, zbunjena sam jako,
stala sam i razmišljam polako,
da nije netko možda izmislio riječ Bog
pa da me odvede od života mog,
da odgovornost svoju ne vidim,
dok se nekih djela uzaludno stidim?

Kako da ovoj misli vjerujem
možda ipak pretjerujem,
dok odgovornost sebi namećem,
m ožda si nogu time podmećem?

Netko mi na putu moje potrage reče,
da imam i poslove preče
Boga se upoznati ne može,
dok se ne izađe iz vlastite kože.

Kako da napravim takvo djelo
kad koža oblaže cijelo tijelo
i dok svašta ljudi govore
mene i dalje brige more
i dalje želim upoznati Boga
života mog i tvoga,
da bude lakše i meni i tebi
pomozi mi, molim te, u toj potrebi!

Gdje da nađem to nepoznato biće,
dok noć pada, a zora sviće,
dok spavam i budim se
mislim se, mislim se
je li Bog moje tijelo,
u tijelu sve crno i bijelo,
je li Bog nevidljivo i vidljivo
koje se ponavlja tiho, stidljivo,
izvire od nekud kao bistra voda
iz nekog kemijskog koda ili svoda?

Ma, ne moram ja znati, Bog tko je,
ali me zanima temeljno znanje što je?

Zanima me kako da otklonim uroke
koji su izazvali na Zemlji uzroke:
gladi, patnje, rata, sakaćenja, bolesti, žalosti,
kako da zadržim sreću mira, humanosti, sitosti,
kako da pobjegnem od smrti, nesreće i bijede
i kakve me sudbine po ovim pitanjima slijede?

Zanima me gdje su znanstvenici raja
i gdje je više nasilju kraja?

Zanima me ljudski talent i predispozicija
na kojoj je ljestvici Zemaljska nacija,
kako da otklonim mržnju, ljutnju i agresiju
i ljudskom rodu osiguram progresiju
rasta, mirnog razvoja i sklada
u kojem se zrcali odgovornosti nada,
da ratnih kolapsa više neće biti
i da će kriteriji mira za svih vrijediti?

Snaga, zdravlje, sreća, zadovoljstvo, znanje,
božansko nadahnuće i poslanje
to mene zanima zato Boga i tražim,
želim ovo znanje u sebi da snažim
i zato Bog mi treba, on to znanje ima,
da mi kaže barem u mislima
koji put moje srce da slijedi
i kakvi su mi na putu izgledi,
da usvojim ovo sveto znanje
i izvršim svog srca poslanje.

O reci mi, Bože, gdje si?

Jesi li?

Jesi došao po dušu moju,
da je odvedeš, konačnom spokoju,
da li se u meni možda skrivaš,
dok moju radoznalost izazivaš?

Da te potražim u kapi vode
ljudskih djela i slobode,
u pahulji malenoj nježnoj
ili velikoj planini snježnoj?

Možda se u vjetru negdje šepiriš,
dok svojim orkanima piriš
ili u vulkanima zemaljskog bića
riganju vrele lave bez pokrića?

Možda si u zrncu pijeska
ili pustinja neprohodna teška,
u listu stabla gorskog
ili kapi čistoj, izvorskoj?

Možda si u vlati trave
prašume izazovne zdrave,
da nisi možda u jezeru dubokom
potočiću, rijeci ili moru širokom?

Ne znam više gdje da te tražim
i kako svoje biće da osnažim
znanjem koje mi neophodno treba
zbog sigurnosti zemaljskih potreba.

Možda si Ti samo oči moje
što nesuvislo gledaju spokoje
koje neki drugi ljudi žive,
dok mene za neke nepoznate nesreće krive,
a možda si i sreća koja u meni vlada,
dok šalje osjećaj potpunog sklada.

Tko god da jesi, više te tražiti neću,
tek toliko da znaš, za Tvoju ljubav, umrijet ću
na smrt kao na život gledam
i sada ću potpuno da ti se predam,
pred tobom više rezerve nemam
na put se ovog trenutka spremam.

Postojao Ti ili ne,
osjećam Te mnoge godine,
da si tu negdje na dohvatu ruke
i da sa mnom proživljavaš sve ove nauke,
učiš me kao maleno dijete
štiteći me od sudbine klete
i sve nešto dobro za mene biraš,
a neprestano se od mog pogleda i shvaćanja skrivaš.

Otkrij se bar jednom, skrušeno te molim,
da shvatim mogu li da ti odolim,
mogu li samostalna biti,
a tebe...samo u duši grliti?


Anđa Jotanović

Image and video hosting by TinyPic

um - razum - intuicija - podsvijest - svijest

10.03.2019.

Image and video hosting by TinyPic

U središtu tijela postoji upravna svijest jedinstva. Ona je zadužena najvišim majčinskim principom ljubavi za očuvanje tijela.

Um upravlja tijelom, razum odabire iskustva, Intuicija ih usmjerava, podsvijest bilježi, a svijest svjedoči za budućnost. Svi imaju sposobnost upravljati tijelom. Ako između njih nema sklada, razlučivanja, razumnog odabira, odobravanja onoga što prihvaćamo, razumijevanja što smo pohranili u podsvijesti, tijelo je bespomoćno.

Ono je pod agresivnim umnim udarom svih informacija iz okoline.

U središtu tijela postoji upravna svijest jedinstva. Ona je zadužena najvišim majčinskim principom ljubavi za očuvanje tijela. Kada se taj princip naruši, što se najčešće događa u ranom razvoju djeteta i to u slučaju kada majka nesvjesna svoje uloge izda svoje dijete ne zaštitivši ga najprije od svoje agresije, a zatim od očeve, kažnjavajući dječje tijelo batinama, dijete umjesto povjerenja usvaja nepovjerenje kao temeljni obrazac ponašanja prema svojoj majci i ocu, te postupno zatvara vrata razumu, što će ga u raznim situacijama kao obrazac ponašanja pratiti do kraja života. U posebnim okolnostima pokušat će ne samo prema roditeljima već i prema drugima mijenjati obrazac povjerenja, ali na žalost, mijene će trajati, u pravilu, poput bljeska, jer svaka nova situacija koju razum prepozna kao uskraćeno povjerenje za posljedicu će imati vraćanje starom obrascu – obrascu koji smo stekli još u najranijem dobu odrastanja.

Dakle, dijete u biti nije uspjelo u potpunosti razviti princip povjerenja – nego samo djelomično, što ovisi od starosti djeteta i u kojem je stadiju njegova razvoja taj princip prekinut. Kada dođe do narušavanja tog principa nastavljamo se ponašati po pravilu tijelo, um, vanjski svijet. Svijest, razum, intuicija i sjećanja iz podsvijesti na majčinski princip zaštite i sigurnosti za njegovu cjelovitu svijest su određujući za ostatak života tijela. Strah je u pojedinim trenucima nadvladao povjerenje koje je djetetu pružalo sigurnost življenja u sadašnjosti. Dječja svijest je otvorena za primanje informacija iz okoline te usvajanje navika bližnjih, što će u kasnijem njegovu razvoju odrediti neka njegova buduća ponašanja tako da će – počne li živjeti u prošlosti, sjećajući se proživljenih iskustava ili u budućnosti, maštajući o boljem sutra – nesvjesno ugroziti sadašnjost i postati ono što možda po donesenom obrascu nije trebalo biti. Preuzet će dio obrasca ponašanja svojih roditelja i okoline, nelagodno će se osjećati u vlastitu fizičkom biću i kroz život tražiti sreću za koju misli da mu pripada, ali je rijetko nalazi – dakle, majčina uloga u životu djeteta je iznimno velika. Majčinski princip traži majčinsku, zaštitničku ljubav od svih i za sve. Izostane li ili se naruši ta ljubav, nestaje jedinstva. Izostanak majčinskog principa ljubavi dovodi do prekida sklada tjelesnih i misaonih funkcija djeteta. U takvim situacijama dijete gubi povjerenje u sve koji ga okružuju. Radi nerazumijevanja uzroka zašto nema povjerenja u bližnje i ljude koji ga okružuju, nastoji se u iznimnim slučajevima prilagoditi i izgraditi povjerenje obloženo ljubavlju onih kojima najviše vjeruje da bi ga u danim okolnostima mogli zaštititi. Svaki napad na njega, u njegovoj svijesti je opasnost po opstanak i život fizičkog tijela. U ovakvim situacijama se obučava jedan dio tijela žrtvovati za cjelinu. Pri takvoj žrtvi uvijek instinktivno čuva glavu, jer je u njoj smješten vid i sluh koji djetetu, pa i u kasnijoj odrasloj dobi, postaju glavni saveznici preživljavanja u neskladu. Uočavate li paradoks? Naše biće čiji razvoj pratimo: vidi i čuje, a potom kroz osjećaje, kuša i pipa u tami neznanja. Osjećaji postaju njegovim glavnim životnim saveznikom. Vremenom će se tako naučiti živjeti i prihvatiti takvo stanje kao svoju istinu koja je u njegovoj svijesti više negativnog nego pozitivnog predznaka.

Nisu usamljeni primjeri kada dijete na podsvjesnoj razini pohrani uvjerenje da za njega nema dovoljno ljubavi od onih od kojih ljubav očekuje, da je nepoželjno te da se za sve, svoj status u svijetu mora sam izboriti, metodama koje ne isključuju silu, mučni i teški rad, prijevaru i laži. U takvim situacijama svakodnevno se počinje napuštati princip ljubavi u zajedništvu, umjesto kojega se polako naseljava strah koji je usmjeren na povremeno osjećanje paničnog straha da se nedozvoljene radnje ne otkriju i agresivno kazne. Živeći takvim načinom života, pojedinac vrlo brzo prestaje voljeti, poštovati i prihvaćati roditelje ili odgajatelje – na kraju i samoga sebe. Nastavi živjeti u uvjerenju (iluziji) da ništa ne može promijeniti i da o njegovom preživljavanju i sigurnosti odlučuje neko drugi.

Osobnost tada zatvara vrata ostalim razinama svijesti osim vanjskog uma tj. okoline i počinje se sama brinuti kako da održi svoje dijete – tijelo. Druge razine svijesti otvara samo onda kada je tijelo u smrtnoj opasnosti ili kada postane svjesno da se može suočiti sa strahom od preživljavanja. Kada se to dogodi u životu čovjeka, on na trenutak doživi uvid u cjelovitost svoga bića. Uvid mu pomaže da od tog trenutka bude oslobođen slabosti koje je pohranio u nesvjesnom. Usporedimo li oslobođeno biće s ranijim, možemo utvrditi da je došlo do otpuštanja brojnih slabosti i tako je „novo“ biće postalo prihvatljivijim i boljim čovjekom nego što je bio prije uranjanja u svoju nutrinu. Barijera i nepovjerenje u vlastitu sposobnost preživljavanja postupno ustupa mjesto osobnosti koja uspješno koristi informacije cjeline s uvjerenjem kako može i hoće svoj život i život okoline poboljšati u svim njegovim segmentima. Malo tko ima hrabrosti krenuti sigurnijim korakom putem koji se pred njime otvorio, prije svega zbog ograničavajućih tradicijskih uvjerenja koja o ovakvim iskustvima imaju negativnu konotaciju koju, da se ne uruši, svesrdno podupiru brojne religijske skupine i moralni obrasci što se najsnažnije ogledaju kroz stavove obitelji i bliže okoline. Ovaj, kako ću ga ja nazvati „osvijetljeni“ pojedinac i sam nespretan u novoj ulozi, svoje nove sposobnosti počinje koristiti kao vidovitost, koja će na trenutke impresionirati grupu ili pojedinca kojima ih pokaže ili jednostavno na pojedincu za kojega dobije unutarnji impuls da ga tretira i primjeni božanski dar koji je u sebi otkrio – mogućnost iscjeljivanja. Niti vidovitost, a niti iscjeliteljski dar, u tim prvim spoznajno-transformiranim impulsima, kod takvog pojedinca, nisu cjeloviti. Svijest je dobila samo kratkotrajan uvid u cjelinu, ali u svom razvoju nije postigla potrebno jedinstvo za trajno i uspješno djelovanje.

Bezbroj puta sam u svojim prvim spoznajnim intervalima ostala otvorenih očiju i bez daha. Niotkud, nizašto, pojavi se silno jasna slika, poruku sam naučila čitati mnogo godina kasnije, ali sam od samih početaka naslućivala da svi mi imamo „prijemnike“ i potrebne alate da se možemo „priključiti“ na univerzalnu bazu podataka iz koje možemo u djeliću minute ili kratkom vremenskom intervalu dobiti odgovor, ali ono što moramo naučiti je usvojiti znanje – „vještinu“ ili tehniku“ kako postaviti pitanje Univerzumu ili Univerzalnoj inteligenciji, kako naučiti božansko biće u nama da komunicira s božanskim bićem izvan nas – jer onaj dio božanskog bića koji je u nama je u jedinstvu s onim koji je izvan naših čulnih domašaja.
Kada se otvore kanali, odaberu alati i identificira frekvencija – postaje dostupnim sve ono što je čovjekovom božanskom biću namijenjeno. U početku je neobično, zbunjujuće, pa čak i pomalo zastrašujuće. Onaj drugi dio našeg bića koji usmjerava komunikaciju pokatkad nas ostavi zagledan u beskrajne izvore na kojima se svi možemo napajati znanjima koje je za nas u tim izvorima ostavilo Božansko biće, a ostavilo je vječnu hranu i nadu u sjedinjenje onog djela svoga bića kojeg, po njegovim zakonima, za njega čuva svatko od nas. Spoznaja ovih tajna nam omogućuje da se svatko od nas kada prepozna vlastiti trenutak treba otvoriti za preuzimanje znanja koja kasnije, nakon što ih ugradi u svoju svijest, podsvijest akumulira kao pozitivna iskustva što postaju alati za gradnju novih staništa božanskog u čovjeku.
Određujuća poveznica svjesnog razvoja svijesti leži u povratku u životna iskustva majčinskog principa ljubavi i povjerenja, što svaki odrastao čovjek može ostvariti ako prepozna i odazove se informaciji koju mu je odaslalo vrhovno Božansko biće. Da se pojedinac ostvari u svjesnom u razvoju svijesti ga ometaju usvojena uvjerenja, navike, stavovi i nečinjenje/lijenost.

Osvješćivanjem sebe kao osobnosti koja izrasta na božanskom obrascu, kroz obraćanje pozornosti na vlastite postupke, doći će do pomaka u našoj svijesti – više se nećemo baviti nedostacima članova naše uže i šire obitelji ili društvene zajednice, već sobom, prateći svoje misaone procese i njihove energetske tokove, što će za rezultat imati uravnotežene obrasce vlastita mišljenja te prepoznavanje i sistematiziranje moći finih misaonih energija i energije izgovorene riječi, što u konačnici dovodi do prepoznavanja i odbacivanja negativnih, a afirmiranje pozitivnih slojeva naše osobnosti.

Dakle, bit našeg svjesnog razvoja leži u usvajanju pozitivnih obrazaca koji su značajni tvorci naših vrlina i osobina – i moćan su štit od najezde negativnih životnih iskustva neodraslog prestrašenog djeteta, što može biti presudno za oslobađanje ljudske Duše i njezino prepuštanje vodstva višem duhovnom principu Svjesnog koje je savladalo strah za preživljavanjem. Kada bi snagom razuma svoju Intuiciju svjesno usmjeravali u ovom smjeru, naša podsvijest bi imala potrebnu akumulaciju naših pozitivnih htijenja.
Kada otvorimo kanale u svojoj svijesti višim duhovnim zakonima, mi hodamo ispravnim putem, u ispravnom smjeru. Taj put nas povezuje s vrlinama i osobinama kao što su: kreativnost, radoznalost pravednost, humanost, umjerenost, ljubaznost, skromnost, samokontrola, snaga, zdravlje. Otvorenošću uma hrabro privlačimo ideje, samopouzdanje, slobodu, radost, unutarnje ushićenje, smirenost, staloženost, osjećaj da ovladavajući skrovitim dijelovima vlastita bića zračimo nebeskim sjajem, izazivamo povjerenje drugih, prihvaćanje, poštovanje i razumijevanje, jednom riječju odajemo probuđenu Ljubav u nama.

Ovakav razvoj našeg duhovnog bića nas vodi do stvaranja ravnoteže u našem životu tako da jasno možemo vidjeti koliko ljubimo istinu, koliko smo pravedni, nježni, blagi, prilagodljivi ili privrženi svojoj obitelji i drugima. Suočenje s istinom nas osvještava i obavještava, daje odgovore na bitna pitanja:
Koliko smo zdravi, disciplinirani i koliko imamo volje mijenjati svoje životne navike radi spoznaje nepoznatog iskustva?
Kakvi smo ?
Jesmo li prijatelji samima sebi?
Jesmo li stabilan član obitelji i društva?
Vlada li u našoj duši mir?
Koliko smo radišni?
Radimo li korektno i po božanskim pravilima svoj posao?
Kako se otvoriti učenju životne mudrosti kada smo određeni dosadašnjim iskustvima?
Kako se može uspješno živjeti usklađen s frekvencijama pozitivnih duhovnih zakona?

O ovim i sličnim pitanjima govorit ću u ovoj knjizi isključivo s gledišta vlastitih razvojnih iskustava.
Možda ćete se i vi prepoznati u nekim mojim stavovima koje ću iskazati, kroz gore navedena pitanja kao npr.:
Koliko sam zdrava? – I nisam. Često osjećam bol u svome fizičkom tijelu.

Otkuda bol dolazi? – Nemam odgovora, ali su se događale situacije da sam iz dana u dan primala sve više opomena iz raznih dijelova svoga fizičkog tijela, što sam mnogo godina kasnije prepoznala kao upozorenja.
Koliko sam disciplinirana? – Kada su u pitanju obitelj i kućne obveze, rad na poslu, tu mi discipline ne nedostaje, ali se ne mogu pohvaliti disciplinom kada je moj osobni razvoj u pitanju.
Koliko imam volje mijenjati svoje životne navike radi najave učenja i stjecanja novih znanja? – Nemam nimalo volje da se suočavam s najavama novih znanja i iskustava.

Kakva sam ja kao osoba u sustavu mikro okruženja i globalne zajednice? – Ma kakvo je to pitanje? Otkud bih ja to mogla znati? Na ovo pitanje bolje mogu odgovoriti oni koji su u mom neposrednom okruženju ili u povremenom kontaktu sa mnom. Tako sam ja nekad odgovarala na ovakva pitanja. Emocija je u trenu vrela, ego se uskomešao! Ma tko ima pravo, pa i ja sama, da provjerava moju osobnost? Upravo je ovo pitanje ključ koji otvara vrata prostora kojim je iznimno teško ovladati, ali kad se ovlada – otkrijemo prostore koje nikada i nizašto ne bismo napustili.

A na pitanje jesam li prijatelj sebi – brzinom munje bih odgovorila: Ja, dabome, sebi želim dobro, a da li sam si prijatelj… Ovdje treba malo zastati, ako malo promislimo, o našim postupcima vidjet ćete da smo sami sebi, u većini slučajeva, sve više nego prijatelji.
Jesam li stabilan član obitelji i društva? – Što znači biti „stabilan“? Valjda sam stabilna. Održavam obitelj, zaposlena sam, pridonosim općem napretku, nadam se da mi to daje pravo da kažem da sam stabilna. A zašto se onda ponekad osjećam kao da sam samo dijelom fizičkog bića u prostorima u kojima se odvija najveći dio moga dnevnog djelovanja? Vjerujem da ste puno puta do sada osjetili nepripadanje prostoru na koji ste osuđeni najveći dio budnog stanja. Kako je lijepo kada nam snovi pokazuju prostore u kojima možemo osjetiti cjelovitost.

Vlada li u mojoj Duši mir? – Mir, da, njemu težim, ali umjesto očekivanog mira, moju dušu često razdire tisuće tajfuna.

Koliko sam radišna? – Najradije bih da više ne moram ništa raditi! Ali što bih sa sobom kada ništa ne bih radila, kada ne bih imala nikakvih obveza? Lakonski kažemo: Bila bih slobodna! Oslobođena – od čega? Oslobođena od rada? Je li to stvarno sloboda? Pa i za pticu kažemo da je slobodna, a je li stvarno slobodna? Nije, na nju vreba velika ptica, mora bježati i osjeća strah. Osjećam li ja strah, osjećate li ga vi? Da. Pa onda definitivno nismo slobodni.

Radim li iskreno/pošteno svoj posao? – Pitanje je veće od svemira – ja se svemiru divim, ali ga ne poznajem. Pa kako onda da odgovorim na njega? Mogu samo reći da radim najbolje što znam. Razina moga znanja je onolika kolika u ovom trenutku, u skladu s božanskim planom za mene, treba biti.

Svima nam je nakana i želja da usvojimo znanja životne mudrosti, a kako naći pravi put kada ga odabirem vođena dosadašnjim iskustvima? Znam, najprije moram preispitati iskustva kojih se sjećam, što mi se nimalo ne sviđa. Najradije bih sva ta iskustva zauvijek ostavila u pretincu koji neću otvarati, niti će drugi moći potaknuti njegovo otvaranje. Sa sigurnošću znam da ću nastaviti provjeravati stečena iskustva jer nam njihovo sagledavanje i razumijevanje pomaže da unutarnjom snagom pokrenemo procese iscjeljenja, obranimo se od nekorisnih informacija te usvojimo obrazac za ljepši, sretniji i mudriji život. Ukoliko u ovakvom procesu djelomično uspijemo, uskoro osjetimo promjenu – dolazi do kidanja veza s ranijim obrascima ponašanja, prestajemo biti ovisni o vanjskom podražaju (razna stimulativna sredstva) koji izaziva ugodu u očekivanju novih događaja. U ovom procesu značajnu ulogu ima unutarnje vodstvo koje zna što treba učiniti u sadašnjosti da bi se poništila prošla uvjetovanja. Kroz svijest nam šalje jasan naputak, koju informaciju kada i gdje trebamo koristiti, a kada ne. Ono povećava vjeru u nas same i postupno, neosporno, podiže naše povjerenje u vlastitu sposobnost samorazvoja do samospoznaje. Samospoznaja nas povezuje s odgovornošću da unaprijedimo svoj život i život svakog pojedinca u našem okruženju.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=71434

NASILJE NAD ŽENAMA

08.03.2019.



slika: digital art

Bože, al' sam se nauživala nasilja
nad svojim tijelom, emocijama i dušom,
nasilja od oca neosviještenog alkoholičara,
majke kojoj sam bila teret u takvoj zajednici,
braće koji su mi kosu čupali, čvoke i ćuške dijelili,
sestara koje su me kao mlađu bile prisiljene čuvati,
učitelja, sa nedovoljnim znanjem, loše volje i karaktera,
školskog druga što sam bolji učenik bila,
prvog dečka u kojeg sam bila zaljubljena,
muža, ah muža, teška je to priča,
ljubavnika koji mi poželje život oduzeti.

Bože, al' sam se nauživala nemoći i jadnosti žene,
da se suprotstavi autoritetima koji to nisu bili,
potčinjenosti tuđoj volji i htijenju,
psovki koje su moje uši slušale,
nepoštivanja koje su mi oči gledale,
od šefova na radnim mjestima,
u društvu neravnopravnih muško-ženskih odnosa,
u religioznom odbacivanju ženske duhovnosti,
u kolektivnoj svijesti neravnopravnosti
muško-ženskog principa ljubavi.

Dosta, dosta i zauvijek je dosta!

Bože, greške nad mojom osobnošću su počinjene
i aktera nema koji bi ih ispravili,
osim mene koja gorčinom jada vapim,
nitko više na meni neće vršiti nasilje,
ama, baš nitko!

Sebi opraštam što sam iz neznanja o svojoj moći
sva ova nasilja podnosila
i opraštam svima njihove agresivnosti
sa gađenjem, gorčinom i osvetoljubivosti,
neka im svima zemlja proguta kosti!

O Bože, pasivnosti više nema,
zar sam i ja agresivna postala?

Brišem zauvijek gađenje, gorčinu i osvetoljubivost
i svima šaljem iz duše iskren oprost,
ja sam dijete, sestra, prijateljica i majka,
žena koja samilosti i majčinsku ljubav ima
i koja neznanje i agresivnost oprašta svima,
da ih nikad više i nigdje ne bude,
neka samo prihvaćanje, povjerenje,
poštovanje, druženje i ljubav povezuju ljude.

Bože, ustoličit ću kao majka
na Zemlji ove vrijednosti
pa neka svim akterima
u agresivnosti i pasivnosti
bude zdravo tijelo, duša i kosti,
neka odnosi svetih vrlina među ljudima vladaju
i neka se svi ljudi u svojim dušama
konačno miroljubivim suodnosima nadaju.


Image and video hosting by TinyPic
slika: Nenad Grbac

http://www.digitalne-knjige.com/jotanovic10.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN kod NSK RH 978-953-354-098-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

NEKAD I NIKAD

06.03.2019.



slika: digital art

Nekad sam mislila,
da nikad nešto ne bih napravila
što me negira kao ljudsko biće
dostojno poštovanja i samopoštovanja.

Nekad brzo stiže do nikad,
jer život plete svoja iskustva
na samo njemu poznate načine
pa moje nikad bude smiješno
pred njegovim izazovima.

“Nikad ne reci nikad”
izreka koja poučava generacije,
jer baš to “nikad”
nasmije mi se u facu
kad ostvari svoje sanje
i mene samo negira
moja osobna tvrdnja.

Srce i duša ne priznaju
nikad kao sad,
već uvijek iznova provjeravaju
snagu ljudske riječi
i svojim iskustvima kale
ljudsko biće kroz iskustva vjere.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

BUDUĆNOST BEZ TEBE

04.03.2019.



slika: digital art

Ja nemam budućnost
u tvom zagrljaju jutra,
moje ruke su ispružene
i skupljanju harmonične prošlosti
kad su grlile svijet
u tvom toplom pogledu.

Moje misli lebde
u izgubljenom nadanju,
da ćeš vidjeti moju dušu
i čuti bubnjeve u mom srcu
okićenim nježnom čežnjom
za tvojim snenim dodirima.

Dodirni me slapom ljubavi
nekog dalekog vodopada
pa me okupaj svjetlom duge
i ogrni plaštem mjesečine,
da sjajim samo za tebe
u sunčanom danu koji dolazi.

Kad ugledam izlazeće sunce
na horizontu ranog jutra
ostaviti ću tužnu prošlost
i krenuti u novi dan
očekujući zrake u zenitu
i potonuti ću u zvjezdanu noć.

Tamo će me dočekati anđeli
i pjevati mi uspavanku
o našoj nesuđenoj ljubavi
i budućnosti bez tvojih dodira.

SVATKO SVOJU STAZU IMA

02.03.2019.



slika: digital art

Svatko slijedi svoju životnu stazu
svjesno ili nesvjesno
korača njenim pravcem,
da iskusi što više životnih zbivanja,
vidi što više nepoznatog,
čuje što više nečujnog
i opipa prepreke na putu.

Volim stazu života
koja me vodi svojim zavojima,
dok se tražim u prolaznosti
i izvoljevam biti ili ne biti
iskrena putnica namjernica
poštena u svom kretanju,
dok se pronalazim u raznim smjerovima
koji mi otkrivaju svoje tajne.

Kad se sve ljudske staze
u jednu stazu spoje
i kad putniku bude svejedno
za naše, vaše, tvoje i moje,
a duša upozna mudrost uma
i ljubav na putu srca,
životna staza je prijeđena
i tek se tada shvati...
bila je predodređena.



slika knjige: Anđa Jotanović

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN kod NSK RH 978-953-56061-3-0. Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.